Ima ljudi koji nisu bili u ratu
Lađa je odnijela moju dragu.
Duguljasti baloni na nebu nalik su na crve, koji rađaju zvjezdama.
Duđmanska podmornica progoni moju ljubav.
A tisuće malih smreka raznijela je granata.
Prolazi pješak zaslijepljen otrovnim plinom.
Sve smo poharali u streljačkim jarcima Nietzscheovim i Goetheovim.
Kunjam i čeznem za pismom, koje ne dolazi.
U lisnici su mojoj njene fotografije.
Prolaze zarobljenici nemira pogleda.
Oko baterije vrpolje se topnici.
Stražmeštar je dokasao putem Samotnog drva.
Neki se uhoda vrze, nevidljiv, - vele - jer se, lopuža, stopio
sa horizontom.
Njene su grudi uspravne poput ljiljana.
Kapetan broda tjeskobno čeka bezične vijesti na Atlantiku.
Žene traže kukuruza i sve nešto viču pred krvavim Kristom u Mehiku.
Gulf Stream je blag i koristonosan.
Groblje se pruža na pet kilometara, sve križevi, križevi.
Berberske su smokve i kaktusi u Alžiru.
I tintarica koju sam napravio od jedne rakete, a nisu je htjeli otpremit.
Moje je sedlo izloženo kiši.
Rijeke se ne vraćaju izvorima, nego teku teku.
Moja je ljubav blaga i neodloljiva kao rijeka.
Švapski zarobljenik nosi na leđima mitraljez.
Ima ljudi, koji nikada nisu bili u ratu!
Hindusi gledaju u čudu zapadnjačku vojnu,
Turobno se sjećaju domaje i pitaju: hoće li je ikad vidjeti,
Jer ovdje čovjek lako postane nevidljiv.
*Iz Šrapnela mjesečeve boje; prevod Hergešić