Istetovirane ruke djeda Asima

Djed Asim se od svojih mahnitanja smirio tek u godini koja je navijestila rat. Tu je godinu, cijelu, presjedio pred televizorom gledajući šta se dešava sa njegovom zemljom. Cijelu je godinu puno telefonirao i pričao mnogo, možda više nego sve prethodne godine života zbirno, a kada je rat počeo opet je bio iznenađen i zaprepašten. Otišao je odmah u štab Teritorijalne odbrane i istog se dana od tamo vratio kući, rekli mu još nema potrebe za djecom i starcima