HIV i AIDS na filmu
Flms 01 S

Film ''The Living End'' (1992)

Photo: Out

Istorija bolesti

„Sećam se...“, rekao je tokom jednog intervjua francuski pisac Jean-Paul Aron, „Uoči leta 1981. sam saznao, čitajući novine, valjda France Soi, da je otkrivena čudna bolest koja kao da je napadala jedino homoseksualce. Odmah sam se zainteresovao, ali da bih udovoljio svom nerviranju. Nervirao sam se zbog novinarske navale, koja je tada bila tek na početku i koja će kasnije poprimiti ogromne razmere; nervirao sam se i zbog lekara. Te 1982. dao sam intervju jednom časopisu za homoseksualce i pričao sam, s nečim što mi se danas čini kao izvesna doza opuštenosti, o ulozi ovih drugih. Ipak, i dalje mislim - uprkos mojoj bolesti, izuzetnoj sposobnosti doktora Vilija Rozenbauma koji me leči, marljivosti i efikasnosti nekih terapeuta – da su se lekari uhvatili za AIDS, da su se strmoglavili na tu puškarnicu da bi oživeli svoju simboličku moć, tu auru koja ne može da se definiše ni novcem ni tehničkim mogućnostima. Aura koju je banalizovalo socijalno osiguranje, širenje medicinskih znanja u narodu, prekomerna specijalizacija koja je uništila staru opštu medicinu. Svaki put kada se pojavi neka bolest koja ne pripada ustanovljenim patologijama, pojave se i gramzivi lekari da nadoknade ono što su izgubili i sa čime se nikad nisu pomirili“.

Odmah nakon što je proglašena epidemija, počelo je i rađanje stigme, koju prilično dobro u svojoj knjiži opisuje Tatjana Greif: “Stigma je, dakle, uvedena sa pojavom AIDSa. I čitava opozicija, sa svojim različitim zahtevima, koja je stvorena protiv gej pokreta, kom se ubrzo pridružio i lezbejski pokret, izgrađena je na stigmi prema AIDSu. Mislim da je to slučaj i danas – ona predstavlja kvazimoralistički argument, potpuno populistički po svojoj prirodi, i služi da obmane javno mnjenje kako bi se izgradila negativna slika o zajednici. Interesantno je da se svest o sigurnom seksu i prevenciji pojavila sa gej pokretom, zahvaljujući inicijativama grupe ’Magnus’. Upravo je ta grupa u Sloveniji bila prva koja je počela sa edukacijom i podizanjem svesti o AIDSu, ne samo u okviru gej populacije već generalno, u Sloveniji. Kampanja je započeta pričom o sigurnom seksu – šta je to siguran seks i koje su mere prevencije. I tek nakon mnogo godina, ovoj inicijativi pridružile su se i državne institucije – a trebalo je da su do tada već bile aktivne godinama, intervenišući, itd. One su se, dakle, pridružile mnogo kasnije, kao i zdravstvene ustanove i relevantna ministarstva. A ovu misiju prosvećenja, u smislu prevencije i svesti, kako bi se sprečilo širenje HIVa i AIDSa, podržano je od strane nekoliko nevladinih organizacija, koje su bile aktivne radeći u oblasti homoseksualnosti”.

Istorija epidemije se dobro čuva i na filmu, a takve priče se bave i homofobijom, autohomofobijom, tumače poreklo predrasuda i, što je možda najvažnije, ističu značaj porodice, koja ne mora da bude nužno biološka, i podrške bez koje smo mrtvi. Evo kratke liste.

An Early Frost (1985)

Snimljen već 1985, što je bilo veoma hrabro ako s eima u vidu da se o bolesti prvi put čulo samo četiri godine, An Early Frost pripoveda klasičnu priču o početku bolesti. Ovo je prvi veliki film koji s ebavi AIDS epidemijom a glavnu ulogu je prihvatio Aidan Quinn, te zaigrao gej muškarca koji se svojoj homofobičnoj porodici vraća sa vešću da je HIV pozitivan.

Buddies (1985)

Arthur J. Bressan Jr. Je svoje remek delo objavio brzo po izbijanju epidemije, a tvrdi se da je zapravo ovo prvi film koji se pozabavio AIDS krizom.

Parting Glances (1986)

Već sledeće godine izašao je Parting Glances, a Steve Buscemi je dobio svoju prvu veliku ulogu, i to baš gej muškarca koji živi sa HIVom u vreme kada se sa ovom bolešću nije živelo.

Tongues Untied (1989)

Važan dokumentarac koji se bavi afroameričkom gej zajednicom, te onima koji su izgubili borbu protiv AIDSa.

Longtime Companion (1989)

Longtime Companion je prvi bioskopski film koji se bavi HIVom i Aidsom, a naslov potiče od termina kojim je New York Times opisivao partnere homoseksualac koji su preminuli od AIDSa.

The Living End (1992)

Ovaj film je napustio aktivističke vode, budući da prati dva gej muškarca koji žive sa HIVom i beže od policije u Thelma & Louise stilu.

And the Band Played On (1993)

Ovaj film bi slobodno mogao da se nazove i istorijskim udžbenikom, jer kreće od samog početka.

Philadelphia (1993)

Ovaj film je mnogima bio prva informacija o HIVu, a i u Srbiji se još devedesetih često prikazivao na televiziji. Okupio je velike glumce, te se pozabavio problemom koji u mnogim zemljama postoji i danas – gubitkom posla zbog predrasuda poslodavca.

The Cure (1995)

HIV i AIDS su obeležili odrastanja čitavih kvir generacija, a ovaj film se bavi reakcijom koju mladost ima kada su opasne bolesti u pitanju. Upornost znači kretanje i potragu za rešenjem.

Kids (1995)

Mnogi ga smatraju kontroverznim, a u pitanju je jedan od prvih filmova koji je HIV doveo u vezu i sa heterosksualnom većinom.

Boys On the Side (1995)

Još jedan film koji je izuzetak od pravila – HIV ne bira prema seksualnom identitetu.

It's My Party (1996)

Eric Roberts igra muškarca koji živi sa HIVom i priređuje zabavu da bi se oprostio od onih koje voli.

The Hours (2002)

Svima je poznato da ovaj veliki film povezuje tri žene, da je u samom centru Virginia Woolf, a junakinja koju igra Meryl Streep planira zabavu za prijatelja koji umire od AIDSa.

Angels in America (2003)

HBO mini serija prati razvoj epidemije u Njujorku, a Beogradsko dramsko pozorište je prikazivalo istoimenu predstavu pre desetak godina.

Rent (2005)

Veliki mjuzikl prati grupu prijatelja koji se protiv AIDSa bore na početku milenijuma.

Precious (2009)

Mlada žena živi sa HIVom, a istovremeno pokušava da se edukuje i pobegne od nasilja.

How to Survive a Plague (2012)

Dokumentarac koji prati proteste zahvaljujući kojima su vlasti na kraju obratile pažnju na one koji umiru od AIDSa.

Dallas Buyers Club (2013)

Bolest traži lekove, a onaj koji odbija da umre pribegava svim metodama kako bi se spasio.

The Normal Heart (2014)

Snažna priča dolazi u obliku HBO film, te prati događaje u Njujorku na samom početku epidemije.

Holding the Man (2015)

Jedna ljubavna priča, dvojica muškaraca i AIDS. Jedan od junaka pokušava da završi priču o svom pokojnom partneru, a pre nego što i sam podlegne bolesti.

120 BPM (2017)

„Da bi se shvatilo zašto je "120 otkucaja u minuti" remek-djelo, potrebno je ne samo razumjeti i osjetiti kakav je to film, nego prepoznati i kakav nije. Potonje postaje razvidno poslije dvadeset minuta, kad Robin Campillo gledateljima direktno obznani svoje namjere, što čini u sceni koja se organski uklapa u priču filma, koja je i programatska i očaravajuće životna“. (Duhaček)

Bohemian Rhapsody (2018)

Mercury je od posledica AIDSa preminuo u 45. godini života, a u decenijama koje su prošle od njegove smrti mnoge poznate ličnosti su podelile potresne priče o poslednjim danima života ovog velikog umetnika. Iako ovaj film pokušava da obriše istoriju, te popularnog umetnika pretvori u nešto drugo, istina ipak ostaje.

Howard (2017)

Howard Ashman je radio muziku za kultne filmove kao što su Beauty and the Beast, The Little Mermaid, Aladdin i  Little Shop of Horrors. HIV je zamalo uništio sećanje na njega.

1985 (2018)

Jedna od priča koje čuvaju istoriju je i scenario za film 1985 koji prati dvadesetogodišnjaka (igra ga Cory Michael Smith) koji se vraća u rodni grad nakon što je nekoliko godina proveo u Njujorku. Dolazi kako bi se oprostio sa porodicom koja niti zna da je gej, niti da boluje od AIDS-a, koji je u to vreme značio smrtnu presudu. Film nudi tok radnje koji izgleda istinito, a zbog toga što detalje otkriva postepeno, pa u slučaju da prethodno nismo čitali o filmu, do sredine ne znamo o čemu se radi, već samo pretpostavljamo, a na osnovu zabrinutih pogleda, te osećaja samoće koji obuzima svako biće koje je ikada upoznalo izolaciju.

Moderne generacije sve manje pažnje obraćaju na HIV, budući da se sa tom bolešću danas normalno živi, te u tom procesu brišu čitave narative i generacije koje su uništene epidemijom AIDS-a. Ipak, ne bi smelo da se zaboravi da je HIV uticao na celu jednu generaciju. Prvi slučajevi zabeleženi su 1978, ali je tek 1981. bolest prepoznata kao problem, te tom prilikom opisana kao „retki oblik raka.“ Do tog trenutka je već veliki broj gej i biseksualnih muškaraca, te *trans osoba počeo da pokazuje simptome bolesti. Virus se pojavio i među većinskim stanovništvom, ali u daleko manje slučajeva, pa se na njega nije reagovalo zbog moralnih predrasuda, te dehumanizujućih posledica homofobije i transfobije.

Oceni 5