Iz ptičije perspektive
Na poljskom putu leži mrtav balegar.
Tri para nožica brižljivo sklopio na trbuhu.
Umesto nereda smrti – čistota i red.
Stravičnost tog prizora je umerena,
obim strogo lokalan, od pirevine do nane.
Tuga se ne prenosi.
Nebo je plavo.
Radi našeg mira, smrću plićom
životinje ne umiru već lipsavaju,
gubeći – hoćemo li u to da verujemo – manje
osećanja i sveta,
silazeći – kako nam se čini – s manje tragične scene.
Njihove krotke duše ne plaše nas noću,
poštuju distancu,
znaju šta je mores.
I evo ovaj mrtvi balegar na putu
u nežalosnom stanju presijava se na suncu.
Dovoljno je na njega pomisliti i pogledati:
izgleda da mu se nije dogodilo ništa važno.
Važno je, čini se, vezano za nas.
Samo za naš život, samo za našu smrt,
smrt koja se radovala iznuđivanom prvenstvu.
*S poljskog preveo Petar Vujičić