Izgleda glupo, ali je fino

U svakom slučaju, jelo potiče iz rimskog područja, a o porijeklu imena postoje dvije teorije koje su toliko glupe da ih uopće ne želim navoditi. Jelo se sastoji od 3 namirnice: guanciala, pecorina i rigatona. I ako me pitate je l’ može špek umjesto guanciale…NE MOŽE! Je l’ može parmezan umjesto pecorina…NE MOŽE. Je l’ mogu umjesto rigatona špageti…MOGU! Ali rigatoni su bolji! Zašto? Saznat ćete kasnije...

Uostalom, što se mene tiče, možete umjesto guancialea upotrebiti mesni doručak s umjesto pecorina i Zdenka sir, baš me briga!

Hajdemo na recept:

1. Guanciale narežite. Ne pretanko jer će inače pregorjet. Zagrijte ga u tavi dok ne pusti masnoću i postane hrskav. Nakon toga ga izvadite van (guanciale), a masnoću ostavite u tavi.

2. Stavite kuhati rigatone. No kuhajte ih minutu i pol kraće nego je navedeno na uputstvu.

3. Naribajte pecorino najsitnije. Da postanu pahuljice. Zagrabite malo vode u kojoj se kuhaju rigatoni, uspite u pecorino i napravite pastu.

4. Guanciale koji se ohladio sitno nasjeckajte. E sad ulazi u igru funkcija rigatonea: sitno narezani guanciale se uvuče u unutrašnjost rigatona.

5. Sad čupajte kose! Guanciale je nestao! Naravno da je nestao kad ste kao ja pomalo krali sami od sebe dok ste čekali da se skuhaju rigatoni! Sad brzo ponovite točku broj 1.

6. Kad su rigatoni skuhani (minutu i pol kraće) ubacite ih u tavu gdje se paca rastopljena mast od guancialea.

7. Sad dodajte sitno narezani guanciale i pecorino pastu. Dodajte malo vode od rigatona i miješajte dok ne dobijete fino kremozno jelo. Na kraju... papar.

P.S. Fotka s paprom je prije nego sam promiješao. Bez tog papra izgleda skroz anemično i glupo. Al' je fino. Fino za popizdit...

*Prenosimo s portala Radio Gornji grad