"Mračna kći" Elene Ferrante
Aafann 01 S

Photo: silverliquiddivine

Izgubljene lutke, inferiorni muškarci

"Mračna kći", roman Elene Ferrante iz 2006. godine, koji je upravo objavljen na hrvatskom u prijevodu Ane Badurine, najbolji je roman ove autorice izvan "Napuljske tetralogije". Ferrante smo prvo upoznali s romanom "Dani zaborava" (na talijanskom objavljen 2002., a kod nas 2015., u izdanju Profila), mučnom pričom o bijesu i jadu jedne rastavljene i napuštene žene - gorčina koja je erumpirala iz tog romana teško je pala na moj čitateljski želudac. Romane iz tetralogije "Genijalne prijateljice" misteriozna je književnica počela objavljivati 2011. godine. Kako je prevedena na engleski jezik, tako je postala svjetska senzacija i proteklo je književno desetljeće prošlo u znaku "fenomena Ferrante".

U "Mračnoj kćeri" nailazimo na sve opsesivne motive ove književnice; odnos majke i kćeri, potreba za emancipacijom na koju nas, u pravilu, inspiriraju druge žene, tema izgubljenih lutaka koje utjelovljuju neku drugu ženskost ili bolesnu ljubav, po svemu inferiorni muškarci, tradicionalna i zatucana okolina juga Italije... Iako je izjavila kako joj je dugo trebalo da napiše "Mračnu kći" i da se ta priča teško porađala, ovaj neveliki roman (168 str.) čita se s lakoćom i odmah uronite u svijet Lede, rastavljene sveučilišne profesorice engleskog jezika u kasnim četrdesetima, i njezin unutarnji monolog koji pratite dok je ona sama na ljetovanju. Ferrante posebno vješto gradi sliku jedne "nemajke", žene koja se našla u braku s muškarcem kojeg ne voli i s dvije kćeri koje naravno voli - no briga o njima je ipak sprečava da ostvari karijeru i nađe strast s drugim muškarcima za čime žudi.

I dok pratimo kako Leda s velikim zanimanjem promatra jednu veliku obitelj iz Napulja koja baš poput nje svaki dan dolazi na plažu i u čijem je središtu jedna mlada majka, njezina malena kći i jedna ofucana lutka, u flashbackovima upoznajemo Ledin cijeli život i pred nama izranja izuzetno zanimljiv lik žene koja je distancirana prema najbližim osobama u svojem životu, ali ipak ne može zanijekati ljubav koju prema njima osjeća. Baš kao u finalnim romanima tetralogije "Genijalne prijateljice" kada sve sjedne na svoje mjesto i na kraju se zapitate nisu li možda likovi Elene i Lilu samo dvije različiti inkarnacije jedne ženske sudbine, tako se i u "Mračnoj kćeri" pokazuje izuzetno fina konstrukcija priče u kojoj se potreba za ženskom emancipacijom zrcali na nekoliko različitih načina. Zašto je Leda ukrala lutku jednoj djevojčici na plaži? Potražite odgovor u "Mračnoj kćeri", i to što prije, jer već krajem godine na Netflix stiže film snimljen prema ovom romanu, s Olivijom Colman u glavnoj ulozi. S uzbuđenjem ga očekujem.

*Prenosimo iz Jutarnjeg lista s dozvolom uredništva

Oceni 5