Dobar prevoditelj se ne rađa
Pisanje

Photo: www.thebalancesmb.com

Izgubljeni u prijevodu iliti Joni Mitchell nije muškarac

The translator must be a great editor, a psychologist, a judge of human taste; if not, his translation will be a nightmare. But why should a man with such rare qualities become a translator? Why shouldn't he be a writer himself, or be engaged in a business where diligent work and high intelligence are well paid? A good translator must be both a sage and a fool. And where do you get such strange combinations?“ 

Isaac Bashevis Singer

Prevoditelj mora biti izvrstan urednik, psiholog, sudac ljudskog ukusa; ako ne, njegov prijevod bit će noćna mora. Ali zašto bi čovjek s takvim rijetkim kvalitetama postao prevoditelj? Zašto ne bi trebao biti sam pisac ili biti angažiran u poslovima gdje su vrijedni rad i visoka inteligencija dobro plaćeni? Dobar prevoditelj mora biti i mudrac i budala. A gdje dobivate takve čudne kombinacije?

Isaac Bashevis Singer (preveo Google prevoditelj)

Prevoditelj mora biti izvrstan urednik, psiholog i poznavalac ljudskog ukusa jer će u protivnom njegov prijevod biti prava noćna mora. No zašto bi čovjek kojeg krase tako rijetke osobine postao prevoditelj? Zašto se i sam ne bi okušao u pisanju ili djelatnostima gdje se marljivost i visok stupanj inteligencije dobro plaćaju? Dobar prevoditelj mora istodobno biti i mudrac i budala. Gdje pronaći tako neobičnu kombinaciju?

Isaac Bashevis Singer (prevela i prilagodila Ivana Sudan)

Svako toliko na društvenim mrežama osvanu prevoditeljske nebuloze koje izazivaju salve smijeha te gotovo istu količinu zgražanja. Od „hrvatskog ručnog rada“ koji je nesretno postao „Croatian hand job“ do najnovije „Međimurske gibanice“ iliti „Middle-earth moving cake“. Ne zna se je li u potonjem slučaju riječ o Google prevoditelju i zaigranom „ljudskom“ prevoditelju koji je želio odati počast svom omiljenom piscu Tolkienu.

Kada je američki predsjednik Jimmy Carter 1973. godine otputovao u Poljsku kako bi održao prvu povijesnu konferenciju za novinare u jednoj komunističkoj državi, nije ni slutio da će se taj događaj zauvijek pamtiti po tome da je zgroženom poljskom narodu poručio da „tjelesno žudi za njima“. Siroti Carter je zapravo rekao da želi shvatiti (političke) želje/žudnje poljskog naroda, ali prevoditelj čija je dužnost bila prenositi predsjednikove riječi zapravo je bio Rus i očito nedovoljno vičan poljskom jeziku. Rezultat je bio javno sramoćenje, a Poljaci su zbijali šale oko Cartera još desetljećima nakon toga.

Čak je i sveti Jerolim, autor prijevoda Biblije s hebrejskog jezika na latinski i zaštitnik svih prevoditelja, imao svoje gafove. Danas je gotovo posve sigurno da je Jerolim pogrešno protumačio hebrejsku riječ koja se može odnositi na rogove, ali i na zračenje, svjetlost ili blistavost, pa tako mnoga slikarska i kiparska djela iz različitih razdoblja prikazuju nesretnog Mojsija s rogovima na glavi umjesto prosvijetljenog.

Zaključak: nije prevođenje baš jednostavan zadatak. Tek kada naiđemo na pogrešan prijevod postaje nam jasno da dobar prijevod zlata vrijedi. Prevođenje je jedna vrsta umjetnosti i zahtijeva vještine koje ne posjeduju baš svi.

Dobar prevoditelj se ne rađa, već se njime postaje napornim radom i trudom, žrtvovanjem vida i krivljenjem kralježnice buljeći u zaslon računala osam i više sati dnevno. Poznavanje dvaju ili više jezika ne čini vas prevoditeljem, baš kao što vas činjenica da imate deset prstiju ne čini pijanistom.

Mali tečaj lošeg prevođenja

Čitati isto djelo najprije u prijevodu, a potom u izvorniku (ili obrnuto) ponekad je pravi šok. Svatko tko je to bar jednom u životu probao, zasigurno se neprestano zapitkivao čita li istu knjigu. Prava je istina da svaki put kada čitamo prijevod, zapravo čitamo prevoditeljevu „obradu“ književnog djela. Stoga se nameće zaključak da bi svaki književni prevoditelj ujedno i sam morao biti jako načitan, kreativan i rječit. Naravno da to nije uvijek slučaj.

Loše prijevode ne prepoznaju samo stručnjaci, lingvisti i dvojezične osobe. Loš se prijevod ponekad primjećuje čak i ako ne znamo izvorni jezik s kojeg se prevodi jer uvijek bode u oči, makar ne znamo točno objasniti što nam to tako smeta.

Loš prijevod ima veliku moć da posve upropasti iskustvo čitanja i značajno umanji dojam o književnom djelu.
Ako tijekom čitanja više mentalno lektorirate knjigu nego što u njoj uživate, onda nastaje problem. Prije nekoliko godina svjedočila sam kriminalnom hrvatskom prijevodu jedne knjige. Čitajući sam imala osjećaj da se probijam kroz trnje kao princ do uspavane ljepotice dok me napadaju zmajevi i ostala čudovišta iz mraka prerušena u pravopisne i gramatičke pogreške, semantički i sintaktički nespretne strukture te nejasne, doslovne i ružne prijevode.

Bila sam prezauzeta pretvaranjem svake piđame u pidžamu i tinejđerice u tinejdžericu da bih zapravo ostvarila nekakvu povezanost s likovima i uživjela se u priču, što je prava šteta jer je dotična knjiga doživjela prilično velik uspjeh u svijetu. Mislite da pretjerujem?

Bacite oko na primjere u nastavku:

Primjer 1:

Ne mogu je dobiti čak ni da razgovara sa mnom.

Ne moramo imati izvorni predložak ispred sebe da bi nam bilo jasno da rečenica u originalu glasi „I can't even get her to talk to me.“ Trebalo je samo odabrati pravi glagol i rečenica bi zvučala puno ljepše i prirodnije. Npr. „Ne mogu je natjerati čak ni da razgovara sa mnom.“ Ili: „"Ne mogu je nagovoriti čak ni da razgovara sa mnom“. Ili: „Ne mogu je uvjeriti čak ni da razgovara sa mnom.“

Toliko je izbora, čemu doslovan prijevod koji u hrvatskom jeziku zvuči čudno? Ako prijevod zvuči kao prijevod, onda prevoditelj nije uspješno izvršio svoj zadatak.

Primjer 2:

Činio se zao i ljut, dok je pljunuo.

Ova rečenica sigurno neće natjerati čitatelja da zastane i pomisli: „Koja ljepota, koje slikanje riječima, prava poezija!“ Štoviše, primjerena reakcija bi bila: „Ha?“ Što je pjesnik htio reći? Je li izgledao zao i ljut dok je pljuvao ili je izgledao zao i ljut pa je pljunuo ili je pljunuo pa je izgledao zao i ljut? Ili nešto deseto?

Nije mi vrag dao mira, morala sam riješiti misterij ove rečenice, pa sam potražila kako rečenica zvuči u originalu: „He looked mean and mad as spit.“ Dakle, situacija je puno gora nego što se naizgled činila. Rečenica nije samo nespretna, nego je posve pogrešno prevedena, što je još veći prijestup. U ovom slučaju ustvari nije došlo ni do kakvog doslovnog izbacivanja sline, već je riječ o idiomu kojim se želi reći da je osoba bila jako ljuta.

Ovako na brzinu, bez previše razmišljanja, predložila bih sljedeće rješenje: „Činio se zlovoljan i ljut kao ris“. Pomnije promišljanje vjerojatno bi dovelo i do boljih rješenja.

Primjer 3:

Još uvijek je bilo hladno, ali sunce je sjalo, a njezina mama je pjevuckala onu pjesmu Jonija Mitchella o oblacima i cirkusima.“

Joni Mitchell je ŽENSKO! Jasno da nemaju svi ljudi iste interese i da ne znaju svi sve, pa očito postoje ljudi koji nažalost ne znaju tko ili što je Joni Mitchell. Sveti Jerolim nije imao internet da provjeri kakve veze imaju rogovi s Mojsijem, ali mi danas imamo vrelo neprestano dostupnih informacija nadohvat ruke.

Bilo bi dovoljno samo utipkati „Joni Mitchell“ u Google, otvoriti Wikipediju, pročitati par crtica o njenom životu i pustiti „Both Sides Now“ na YouTubeu da svira u pozadini za nadahnuće. Ne samo da ste na taj način stvorili znatno kvalitetniji i točniji prijevod, već ste i otkrili novu glazbu, što je uvijek plus. To je definitivno jedan od najljepših bonusa prevođenja – svakodnevno učenje, neprestano otkrivanje novih informacija i širenje horizonta.

Nesavršeno savršenstvo

Ono što se izgubi u dobrom ili izvrsnom prijevodu upravo je ono najbolje.“

Karl Wilhelm Friedrich Schlegel

Savršenstvo je nedostižno u svim područjima života i djelovanja, pa tako ne postoji ni savršen prijevod. Uvijek se nešto izgubi u prijevodu koliko god se prevoditelj trudio: igre riječi , jezične pošalice, dosjetke i tzv. puns najčešće nemaju isti efekt u prijevodu i gotovo ih je nemoguće prevesti.

No to ne znači da bi trud trebao izostati. Danas su prevoditeljima dostupne sve informacije, mogu istražiti svaku temu i svaki pojam. Mogu biti kreativni i izmisliti vlastite jezične igre. No pritom uvijek moraju nastojati na neki način ostati vjerni izvorniku i paziti da pisac ne izgubi svoj glas.

Ponekad je dovoljno samo otvoriti rječnik, a katkad su potrebni sati i sati istraživanja da bi se pronašla najbolja riječ. U pojedinim situacijama ni to nije dovoljno, pa prevoditelj danima šeće ulicama Osla kako bi pronašao točna mjesta ubojstva opisana u knjizi i na taj način pronašao pravi prijevod, kao što je to činio engleski prevoditelj Don Bartlett kada se prvi put uhvatio ukoštac s prevođenjem popularnog Joa Nesbøa.

Idući put kada vas oduševi neko djelo u hrvatskom prijevodu, sjetite se da za to nije zaslužan samo pisac. Vratite se na onu prvu stranicu knjige koju obično svi preskačemo i otkrijte identitet tog jezičnog čarobnjaka. Zahvalite prevoditelju što vam je svojim zalaganjem omogućio da nesmetano uživate u čitanju i što nije nijednu ženu pretvorio u muškarca. I nemojte ići kroz život da ne znate tko je Joni Mitchell.

*Prenosimo sa portala GKR - Gradska knjižnica Rijeka s dozvolom uredništva

Oceni 5