Vanzemaljski otimači srpskog jezika
Što se tiče jezika tu ima promena. Jezik se više ne zove „zemaljski“, ni „bosanski zemaljski jezik“ već „bošnjački“ ili „bosanski“. Evrounijatski inovatori uz saglasnost Incka i lokalnih stipendista su zaključili, da bez obzira što su na teritoriji Bosne otkrivene piramide, ne bi bilo učeno, ni u skladu sa demokratskim načelima NATO oficiruša i evrounijatskih komesara, jezik nazvati „vanzemaljskim“. (...) Bilo bi neodgovorno prema globalnoj civilizaciji, u ovom trenutku zvanično uvesti naziv „vanzemaljski“ jezik, zato se valja, još uvek, držati ovozemaljskih imena. Iz tih razloga srpski jezik se, pored ranije pomenutih, danas naziva: maternji, hrvatski, šokački, severnostaromakedonski, crnogorski, zapadnobalkanski… Može se zvati bilo kako samo ne sme SRPSKI, jer to vređa „narode“ koji nemaju svoj jezik. Narod bez sopstvenog jezika, pisma i svoje crkve nije potpun. Nešto mu fali.
Četvoroocilni etnolog i neumorni borac za destilisano srpstvo, bije bitku protiv otimača srpskog jezika, uključujući i Makedonce, sve moleći se za svoje heroje Mladića, Karadžića, Martića i Pavkovića – koji su se takođe borili za kulturno nasleđe, uz malu pomoć hladnjača, masovnih grobnica, haubica,s najpera, konc-logora i genocida, Pečat, 22. maj
22.05.2020.
Sve izjave