Voleo sam, više neću
Uvek sam glasao za DSS-a, ali nikada nisam osetio potrebu da budem član te stranke. Ona je za mene izraz borbe za ono za šta su se borili i ginuli naši preci – oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda. Vojislav Koštunica po svemu podseća na državnike koji su obeležili našu veliku epohu 1804-1941. godine. Odazivao sam se na pozive DSS-a za podršku u odbrani Kosova i Metohije. Imao sam dobru saradnju i sa gospođom Sandom Rašković-Ivić. Na čelo Političkog saveta DSS došao sam onda kada je ta stranka, uporno razarana voljom SAD i drugih zapadnih sila, propadala i kada su je mnogi napustili. U njoj sam, ipak, video oruđe borbe za odbranu Kosova i Metohije. Trebalo je da neko podigne našu zastavu i zadrži vojsku na položajima. Sa novim predsednikom DSS-a, Milošem Jovanovićem, doktorom međunarodnih odnosa sa Sorbone, koji je vojsku služio u čuvenoj „63. padobranskoj“, uspostavio sam odličnu saradnju i lep prijateljski odnos. Jedini smo imali Politički savet koji se sastojao od članova iz svih srpskih zemalja. Imali smo nekoliko uspelih akcija, među kojima je, verujem, najznačajniji bio Apel za odbranu Kosova i Metohije. S druge strane, za ove tri godine, nismo uspeli da DSS ojačamo i učinimo čvrstom preprekom pred onima koji bi da napuste Kosovo. (…) Sa mnom je, 15. jula, ostavke dala većina članova Političkog saveta. Time je prekinuta svaka moja veza sa ovom strankom.
Istoričar sklon histeriji, zastupnik Pokreta za odbranu KiM, nekadašnji predsednik Političkog saveta DSS, pripoveda o tužnom kraju jedne velike ljubavi, Pečat, 31. jul
03.08.2020.
Sve izjave