Miša Đurković: Cetinjski antifašizam, čista patologija

No uprkos svemu, tradicionalna, što po pravilu znači srpska Crna Gora opstala je i kako su litije pokazale jača je nego ikada od kada su komunisti došli na vlast. Hramovi u Podgorici, Baru i stotine drugih koje je pokojni mitropolit obnovio sijaju veličinom i snagom prave Crne Gore koja se oslobađa od ove patološke laži u kojoj Cetinje živi i naopako vaspitava svoju decu. Popis koji na sve načine pokušavaju da odlože pokazaće da je Srba ubedljivo najviše, da je tu i jedan deo ljudi koji održavaju dvojni identitet iskazujući se kao nacionalni Crnogorci a govore srpskim jezikom i vernici su SPC, i tek od 10 odsto do 20 odsto ovih konvertita koji grade nekakvu posebnu crnogorsku naciju. Cetinje je nažalost klimaks te patologije: prostor na kome obitava i dalje se zove Obilića poljana. Ali Crna Gora srećom nije Cetinje.
Direktor Instituta za evropske studije objašnjava Crnogorcima ko su i šta su, te šta ih čeka u Srpskom svetu – asimilacija, usput ogoljujući ulogu SPC i svetosavlja – to nije verska, već politička organizacija; lepo mu ide i predviđanje budućnosti na kojoj on, njegove kolege, crkva i država istrajno rade; Cetinje je inače onaj grad u kom su hiljade ljudi u jesen 1991. godine pevale “Sa Cetinja vila kliče, oprosti nam Dubrovniče, to su bili sve četnici, Momirovi plaćenici” – toliko o svemu; Politika, 12. septembar

15.09.2021.


Sve izjave
Oceni 2.3333333333333