Zoran Avramović: Siroče oca nacije

Od 1990. godine srpski narod u SFRJ ulazi u jedno od najtragičnijih razdoblja svoje istorije. Medijski ratovi protiv Srba, nezakonito bombardovanje NATO-a, haška suđenja, optuživanja za genocid. Ćosić uviđa da su sve žrtve u HH veku bile uzaludne. Ipak, bio je „borbeni pesimista“. Borio se protiv svih nepravdi koliko je mogao, kako protiv stranih aktera, tako i protiv unutrašnjih, posebno srpske „NATO inteligencije“. Žestoko je osuđivao pokušaje da se krivica za sve što se događalo početkom i tokom razbijanja SFRJ prebaci na Srbe. Daleko od toga da je bio u zavetrini događaja koji su duboko potresali samo biće našeg naroda. Vojnoj, ekonomskoj, političkoj i medijskoj agresiji na srpski narod suprotstavio je svoju reč. Ostavio je zapise koji će trajno svedočiti o stradanju jednog naroda na brdovitom Balkanu. Naravno da su besni na njega oni u regionu, na Zapadu i u Srbiji koji bi hteli da se mučenje, ubijanje, demonizovanje zaboravi, a svoju krivicu sakriju.
Provereni radikalsko-naprednjački kadar, sociolog kulture za specijalne operacije, autor knjige najurnebesnijeg naslova ikad “Rodoljupci i rodomrsci”, dakle – čovek koji se sam deklariše kao Sterijin “rodoljubac”, povodom svoje knjige o Dobrici Ćosiću, raspreda uobičajene stereotipe i propagandne floskule; u intervjuu za Pečat, 26. novembar

02.12.2021.


Sve izjave
Oceni 3