Časlav Koprivica: Malorusi, nimalo Ukrajinci

Prizivanje solidarnosti s „napadnutom“ Ukrajinom, koja se sprema da se oružano obračuna sa „svojim“ građanima u Donbasu, i da na isti način „povrati“ Krim (uzgred komunistički „poklon“ iz 1954., koji istorijski ni na koji način ne pripada Ukrajini, kao, uostalom, primjera radi, ni Odesa) zapravo znači podršku agresivnoj avangardi „Slobodnog svijeta“ prema „despotskoj“, „prijetećoj“…i što je, nakon svega, „najgore“ – „odveć“ ruskoj Rusiji. Zato čitav Zapad, i „stari“ i „novi“, i medijski i politički, žmuri na oba oka na očigledne činjenice: da je u Ukrajini u toku rekonstrukcija „nacionalnog“ identiteta na neonacističkim osnovama, da „Ukrajinac“ nije etnonim, te da „Ukrajinci“ istorijski nijesu zaseban narod, već jedan, etnografski specifičan ogranak ruskog naroda (otuda istorijski stariji naziv za stanovnike kudikamo uže teritorije od današnje Ukrajine – Malorusi, i otuda se, u nedostatku boljih temelja, intenzitetom mržnje prema svojima [bezuspješno] pokušava izumjeti svoja „neruskost“); da čitava crnomorska obala današnje Ukrajine, s dubokim zaleđem na sjever, ne spada u istorijsku Ukrajinu (ukoliko je uopšte moguće govoriti o fiksnim granicama „istorijske Ukrajine“), već u Novorusiju, područje koju je u Rusija u 18. stoljeću oslobodila od Osmanlija (prije više od hiljadu godina upravo su na Krimu kršteni Rusi, a ne „Ukrajinci“, kojih tada nije bilo ni u „najavi“); da je današnja Ukrajina stekla nezavisnost suprotno volji većine žitelja čak i tadašnje Ukrajine (na referendumu marta 1991.), da je Ukrajina umnogome ekonomski, institucionalno neuspjela država u kojoj je stanje ljudskih sloboda na izuzetnom niskom, bezmalo „trećesvjetskom“ nivou.
Filozof, univerzitetski profesor, branitelj Kosova, brani Ukrajinu od Ukrajinaca, pošto Ukrajinci ne postoje, sve su to Rusi, baš kao što ne postoje ni Crnogorci koji su Srbi, a i mnogi drugi narodi su pod znakom pitanja; Pokret za odbranu KiM, 12. februar

14.02.2022.


Sve izjave
Oceni 3.5