Luka Vukadinović: Zarobljena istina za budućnost diše

Na svaki korak bogomolja, zidana, rušena pa obnavljana, čeka da zastanemo i vratimo se vjeri, ljubavi i nadi. Zidali preci, za budućnost svoju, čuvali i branili dušmanima da skrnave i pale. Danas u dolini mira zvona jecaju a naroda nema. Zvona nas bude, ispraćaju i dočekuju. Opominju nas da se prekrstimo i poklonimo. Pokorimo i konačno priđemo bliže do oltara. Vjera čuva od zaborava i sjećanje osvježava. Crkve čekaju narod svoj, one su dokaz nekog srećnijeg vremena, upravo onog koje smo prespavali. Opominju nas ovi krši i vrleti. Priroda nas zove i doziva. A mi sanjamo gradove i poslove, stanove i jazbine, bježimo od istine a laž nam kičmu lomi. Mi smo otrovani otrovom opasnim, otrovom novim. Ovaj otrov što nas u zaborav nosi nije samo fizički. Ovaj otrov je proizvod duševnog i duhovnog stanja jednog naroda i on je došao polako. Isto tako se širi i mori lakovjernu raju. Nekad smo čitali pa ponešto zapisivali, bilješke vadili i pamtili. Danas listamo i pratimo, „lajkujemo“ i slušamo. Mnogo informacija prolaznih i tužnih, mnogo profila lažnih i ružnih. Istinu smo duboko zakopali…
Odlonak kolumne objavljene pod naslovom “Zarobljena istina za budućnost diše”, neka vrsta protivotrova za sve moderne pošasti, In4s, 21. januar

24.01.2019.


Sve izjave
Oceni 1