Kako smo postali pičke
Ostati ovdje i težiti samo našem poretku makar bio i utopističan, nužnost je. Roditelje koji stimulišu vlastitu djecu da fizički napuste rodnu geografiju i time je prepuste jedvačekajućim drugima – jeste vid izdaje. Jeste vid izdaje. Da li je bolje otići u zemlju koja nas je kolonizovala i zarađivati deset puta više nego u kolonizovanoj zemlji? Ja mislim kontra, bez obzira što izdajice na vlasti nije, suštinski, izabrao narod nego ih je programirao Zapad. Izborima se ne mijenja vlast. Nego je mentalitet, nego je slobodarski duh, i prsa spremna za žrtvu zarad slobode – ideologija koja vaspostavlja naš novi poredak. Budući da ne vidim sebe ni kao čovjeka koji može da nosi mač, ni kao čovjeka koji može da nosi zastavu, imam pravo da konstatujem kako smo postali pičke. Ali nas i među sirotima po hrabrosti ima koji nikad ne bismo otišli privučeni udicom na kojoj je evro ili dolar. Mala je to cijena za gubitak svega osim para. Draga djeco, jel’ hoćete da idete? Idite. No imajte jedno na umu: Ako je cilj povratak, čemu odlazak. A ako vam cilj nije povratak, kako vas, bre, nije stid?
Srpski pisac iz Crne Gore, nakon što je srpskoj književnosti obezbedio izlazak na more, poručuje mladima da ne napuštaju domovinu, jer je emigracija oblik izdaje, pisac priznaje da sam nije sposoban za oružanu borbu, ali bi rado video omladinu kako gine za njegove ciljeve; Pečat, 20. septembar
20.09.2019.
Sve izjave