Film „Da li ste videli ovu ženu?“ (2022)
Da li ste videli ovu ženu film FAF

Photo: Promo/Still

Ja sam budućnost, da li ti se sviđam?

Najpre smo uočili plakate po gradu s likom jedne žene, pitanjem da li smo je videli i QR kodom, potom je film premijerno prikazan u Srbiji, na Festivalu autorskog filma, da bi na kraju i pobedio. Film Da li ste videli ovu ženu? je sada na redovnom bioskopskom repertoaru, a žena nam je odnekud neverovatno poznata. To prepoznavanje funkcioniše na nekoliko ravni – u realnosti u kojoj svi prepoznaju glumicu Kseniju Marinković, čak i ako se ne sećaju odakle je znaju, kao i u samom svetu dela gde je svakom makar iole poznata, uprkos tome što niko nije siguran ko je ona.

Reditelji Dušan Zorić i Matija Gluščević, čije je ovo debitantsko ostvarenje, film su opisali kao „egzistencijalnu dramu sa elementima nadrealnog“, a saradnju započeli zbog slične inspiracije. Ideja je bila baviti se junacima kojima se malo ko bavi – ženama u pedesetim godinama života, onima koje za patrijarhalno i seksističko društvo i mnogo ranije postaju nevidljive. Koji god položaj, ulogu i status da imaju, ostaju na margini tuđeg interesovanja, smatra se da nemaju šta više da ponude, da je njihovo prošlo onda kad i sposobnost za reprodukciju. Zato je sjajno što su upravo dva izuzetno mlada autora odlučila da se pozabave pričom, odnosno pričama, sredovečne junakinje, pokazujući da ih se tiče njena perspektiva i ono što ima da kaže.

O pričama se govori u množini zato što postoje barem tri jasno omeđene i istaknute, a unutar njih da se prepoznati mnoštvo drugih tokova, mogućnosti za razvoj i interpretaciju. Ksenija Marinković igra Draginju, ženu koja proživljava tri moguća scenarija ili pak „kroz tri različita života pokušava da iskoči iz svoje kože“, kako se navodi u sinopsisu. Priče se mogu posmatrati i odvojeno, kao svojevrsni omnibus, no Draginja je ono što ih povezuje, premda se i ona u tri inkarnacije može percipirati ne kao jedna, već kao tri različite osobe.

Sve počinje, uslovno rečeno, realistično, uz poneku naznaku da smo ipak izmešteni u nešto drugačiji svet. Draginja je jednostavna žena koja drži prezentacije usisivača po kućama i tako zarađuje, bori se i stoički podnosi život. Međutim, jedan prizor će je navesti na razmišljanje o promeni, a onda zapravo počinje prava avantura. To što Draginja isprva završi u klubu s mladima i čega se sve nagleda i nasluša je, s obzirom na to šta nam sve sledi, u stvari najizvesnija situacija. U klubu počinjemo da sagledavamo i sudbine drugih nevidljivih. Za okrutno društvo je to i omladina – nevidljiva i neshvaćena sve dok ne postane sredovečna i umorna, jednako zgažena i izgubljena poput Draginje. Iako je ni u klubu ne primećuju, Draginjino prisustvo kao da odzvanja onim čuvenim stihovima Gorana Bareta: „Ja sam budućnost, da li ti se sviđam?“.

U drugom delu glavna junakinja je ona koja ispunjava tuđa očekivanja, a delimično i svoje ne baš sasvim artikulisane želje. Od nje se očekuje da bude majka, supruga, da stvori porodicu i konačno se skrasi, ali i ne prestane da se zabavlja, održava veze sa prijateljima i rodbinom. Zahtevi patrijarhata su jasni, a sreća ipak tako varljiva. Poslednji deo Draginju odvodi na sam rub egzistencije, izgubljenost, materijalnu bedu i nepodnošljiv osećaj da je ljudima ipak odnekud poznata. Paradoksalno, onda kad joj je nevidljivost najpotrebnija, ljudi počinju da je se sećaju. Ni sasvim nevidljiva nema mira zato što ne ispunjava zahteve društva. Za sreću i dalje nikog nije briga.

Da li ste videli ovu ženu? je važna priča koja, iz ma kakve žanrovske perspektive posmatrana, ima utemeljenje u istini, u realnosti koju svi živimo, koju pokušavamo da osmislimo, izmaštamo, domaštamo, ulepšamo, u kojoj konačno želimo da pronađemo svoje mesto. Film nam usmerava pogled ka zapostavljenoj ženi, dok ona svoj pogled usmerava ka mladosti, putenosti, kao što bi činio i čini svaki muški protagonista. Takozvani female gaze koji dobijamo u ovom ostvarenju retkost je u domaćoj kinematografiji, što samo govori u prilog tome da su nam sveže perspektive neophodne u svim sferama.

Da li ste videli ovu ženu? nije bez mana, ali je sjajan dugometražni debi koji mnogo obećava, donosi nešto novo i originalno na ustajalu scenu, a glavna nagrada Festivala autorskog filma je dokaz da nevidljivi ipak imaju čemu da se nadaju.

Oceni 5