Pričam ti priču
Deti 01 S

Photo: Kazi Md. Jahirul Islam

Ja sam majka

Priča prva: MAJKA

dijete maženo po trbuhu
zaspi

gleda te, a onda sklapa oči

daj ti to zamisli

sklupčanost na jastuku
male debele noge
i sve veće uvjerenje
da mi ne trebaju nikakvi testovi
kako bih sa sigurnošću zaključio

ja sam majka

Priča druga: LOVAC

radio je u rudnicima bakra u Čileu
i dobio dvoje djece

na rijeci Parani
slomio je nogu
kao utovarivač

putovao je svijetom
prevozeći šećernu trsku
iz matične luke Salvador

sredinom devedesetih
dolazi u Hrvatsku
u mjestu Perjasica obnavlja obiteljsku kuću
a danas u 83. na rijeci Mrežnici
daje intervju Stipi Božiću
gdje po nalogu lokalnog ribolovnog društva
baca zamke
i lovi američke rakove
koji su svojom proždrljivošću
zaprijetili fauni nekada
čiste ličke rijeke

Priča treća: STALJIN

tekst u Večernjaku
o Staljinovoj majci
ilustriran je vođinim fotografijama
iz mladih dana

začuđen viđenim
fotke pokazujem frendu uz konstataciju
bio je lijep čovjek

da, lijep je
odgovara

Priča četvrta: MAROKO

volim da ima takvih
koji idu motorom do Maroka
sjednu u Dubravi
a sjašu negdje u Casablanci

volim da ima takvih
koji mi poslije pričaju
kako je bilo ludo u Sevilli
kako su se naginjali u zavoju
kako je more čudno u Tangeru

volim da ima takvih
i volim što je to muž od moje sestrične
ali to sve nema veze

želim samo reći kako se dobro osjećam
kako se sasvim fino osjećam
kada znam da ima onih
koji idu motorom do Maroka

Priča peta: DOBRO JUTRO

znam da se ništa neće dogoditi
sve se već dogodilo
čeka me jedan sasvim prosječan dan
koji se ne pamti
ne obilježava i ne sjeća

i dok češući jaja
sjedim u gaćama na krevetu
u danu u kojem se ništa ne događa
žena otvara prozore u stanu
osjećam propuh po leđima
i radujem se

jednostavno se radujem

Priča šesta: DAVOR ŠUKER

hvala Davoru Šukeru
što mi je bio u emisiji
poklonio trenirku
a ja je proslijedio puncu
koji se radovao kao dijete
i na telefon mi
zahvaljivao ko bratu

hvala Davoru Šukeru
što mi je bio u emisiji
pa sam konačno dobio buraza
koji je obukao trenirku
i u svojoj šezdesetoj
postao predmet zavisti
frendova na haklu

Priča sedma: CARVER I BUKOWSKI

Umjetnike sudimo po količini genijalnih djela i uvijek taj nekakav zbroj koristimo kao argumentaciju da kažemo ovaj je dobar režiser jer je napravio 15 dobrih filmova, a ovaj je manje dobar jer ima tek dva. Isto je s književnošću, glazbom, likovnom umjetnošću, poezijom. Međutim, zašto bi matematika bila presudna u ocjeni nečijeg artizma? Zašto misliš da onaj koji je jednom milovao Boga nema mekane ruke? Pokušat ću to objasniti sljedećim primjerom:

Carver me razočarao kao pjesnik
Bukowski me oduševio kao pjesnik
Da bih našao dobru Carverovu pjesmu trebam ih pročitati deset
Bukowskom je svaka druga dobra
Međutim, zašto bi količina vlastitog truda bila presudna u ocjeni nečije genijalnosti?
recimo dok čitam Carverovu pjesmu "Nepomičan" on je čudo,
postoji sam on, nema nikog drugog

evo procijeni i sam

Raymond Carver NEPOMIČAN

Ljudi koji su bolje stajali od nas živjeli su udobno.
Stanovali su u oličenim kućama s nužnicima koji su imali vodokotliće.

Vozili automobile prepoznatljive marke i godine proizvodnje.
Oni gori od nas nisu imali posao i bili su u jadnom stanju.
Njihova čudna vozila trulila su na kladama po prašnjavim dvorištima.

Godine prolaze i sve i svatko se mijenja, ali za mene još uvijek
vrijedi jedna istina-nikad nisam volio rad.
Moj je cilj oduvijek bio biti nepomičan.
U tome sam vidio postignuće.
Privlačila me pomisao da samo sjedim pred kućom
zavaljen u fotelji, satima ništa ne radeći.
Na glavi mi šilterica i pijuckam Colu.
Što fali?
S vremena na vrijeme povučem dim cigarete.
Pijuckam i rezbarim nožem komad drveta.
Što je loše u tome?
Tu i tamo natjeram pse na zečeve.
Pokušajte jednom tako nešto.
Ponekad se javim plavom, debelom klincu poput mene
i dobacim mu "Ej gdje si?"
A ne: "Što ćeš biti kad odrasteš?"

Oceni 5