1. Home
  2. Knjige
  3. Poezija
  4. Ja se nadam
Knjige - Poezija
Sarajevskim prijateljima
Arzze 01 S

Photo: Lična arhiva/Arsen Dedić

Ja se nadam

Pisao: Arsen Dedić
Uvijek te pjesme imaju neki zajednički nazivnik, a taj je neravnodušnost, emocionalna otvorenost, sposobnost da na afekt odogovori afektom, potreba da na ranu stavi rimu, uzdah, osmijeh, barem toplu riječ kad ne i blagu ruku. I koliko god se Arsen Dedić glazbeno dresirao i književno profilirao nikada nije oguglao na tihi zvuk autentičnog nemira, nije se oglušio na zov onoga najslabijega, najkrhkijega i najprolaznijega u našoj blizini i nije odolio na izazov ljubavi u svim njezinim manifestacijama i svim mogućim preobrazbama (Tonko Maroević)

Kemo,

Naši prsti zaboravljaju svirati

naši glasovi pjevati

mi se više ne sjećamo

svojih stihova

chitarre morte, chitarre morte – mrtve gitare

Zar će samo oni pjevati

one strašne refrene

umilnim i prijetećim glasovima

refrene sastavljene

od pogrdnih riječi

u upropaštenom jeziku

s neljudskim gestama

Ne vjerujem,

opet ćemo mi

u gluho doba

kroz pljusak

Ulicom Danijela Ozme

zaštićeni jedino slabom

koprenom prijateljstva

koje je uvijek nerazjašnjen slučaj

Opet ćemo mi...

A ja koji sam mahao

šarenim zastavicama smrti

odašiljao tihe signale nevolje

Ja se nadam,

ja se prvi put, najobičnije

kao ustravljen čovjek

NADAM  

Tagovi

Oceni 5
Komentara (0 poslato)