U potrazi za izgubljenim vremenom

Jedan od onih kratkih i punanih kolača

Kolac 02 S
Nema sumnje, ono, što tako trepti na dnu moga bića, mora da je neka slika, neka zorna uspomena, koja je vezana o taj okus i sad pokušava da ga slijedi i tako dopre do mene. Ali ona se bori negdje predaleko i preneodređeno; Jedva zamjećujem njezin nejasni odsjaj, s kojim se isprepliće i stapa cio nedokučiv vrtlog uzburkanih boja

Natrag na tekst

Ostavite komentar:

Morate biti prijavljeni kako biste ostavili komentar