Jedan petak u stihovima

Pokušavam te ušetati u pjesmu
pločnikom kojeg je prekrilo lišće
pa je pjegav kao mjesec
na tvojim obrazima.
Neuobičajeno se ne događa
u jesen, u Splitskoj ulici,
osim, možda, ako u nekom od prolaznika
gori neostvarivo koje će prešutjeti supružniku.
Kako od svih tih trivija
isplesti zemljovid
naše mucave ljubavi?
Izgubio sam se u tvojoj odsutnosti.
Moj pas njuši zrak kojim dolaziš.
Neke postavke svemira se ruše
u krilo platana
ljubeći njihovu ofucanu koru.
U predvečerje
svijet ostaje bez riječi.
Pritaje se sve nijanse žute.
Stvari navlače kaput od kašmirske tišine
pomalo nespretno, poput pijanca
koji ne može pogoditi rukav.
Tako se i mi srećemo
jednog petka u ovoj pjesmi.