Gej ljubavna pisma kroz vekove (10)
Abga 01 S

Photo: tumblr.com

Jedinstveni prijatelju, piši iz ljubavi

Marsilio Ficino (1433–1499) bio je jedna od najmoćnijih intelektualnih inspiracija u doba renesanse, a to što je uspeo da klasične elemente pomiri sa hrišćanskim transformisalo je filozofiju, književnost, pa čak i slikarstvo u sledećih nekoliko vekova. Njegova predavanja uticala sa na umetnike poput Michelangela i Raphaela, a njegovi prevodi Platonovih dela postavili su temelje modernoj filozofiji. Ovaj filozof, učenjak, doktor, muzičar i sveštenik ipak nije uživao samo u intelektualnim stvarima, pa je voleo dobro vino, vizuelne umetnosti, te da svira liru i peva himne Orfeju. Pored toga voleo je i da piše, te su njegova pisma prvi put objavljena na latinskom 1492. godine, a na italijanskom 1495. I to ne tek obična pisma, budući da su bila upućena zgodnom i mladom Giovanniju Cavalcantiju (1444–1509), i ne mogu da se tumače nikako drugačije do kao ljubavna pisma.

Nije moguće da se utvrdi da li su ljubavnici ikada završili u krevetu, a glasine koje su mogle da se čuju nakon Ficinove smrti, a po kojima je bio poznat kao sodomit, ukazuju da verovatno jesu. I sam Ficino u jednom pismu priznaje „da može da se ima prevelika ljubav prema telu, ali da to nije neobično budući da je telo družbenik i čedo duše“.

Marsilio Ficino piše Giovanniju (5.maj 1473. godine)

Jedinstveni prijatelju,

Ruka ne bi mogla da upravlja perom da je ne vodi duša, pa ni ja ne bih mogao da pišem hrabrom i božanskom muškarcu da pre toga nisam dobio poziv od njega samog. Jedino me muči što kažeš da mi pišeš zato što si obećao, pa se bojim da tvoje pismo nije proizvod ljubavi već obaveze, a ja želim pisma ljubavi, a ne ispunjena obećanja. Ili si mi se zaista obavezao ugovorom? Budući da sam za tebe vezan ljubavlju, želim da budeš moj, ali ne samo iz obaveze.

Zbogom

M. Ficino

Jedinstveni prijatelju,

Juče smo u Novoli slavili dan svetog Džejmsa i svetog Hristifora, a ja bih to nazvao gozbom, a ne svetim danom, da si samo bio tu: ali bez tebe za mene gozbe nije bilo. Vidiš koliko si drag Marsiliu, koji ne mari ni za rajske stvari ako ti nisi tu.

Zbogom, o jedini pravi družbeniče na mom putu, slatka nagrado!

M. Ficino

Jedinstveni prijatelju,

Platoničari, o najslađi Giovanni, prijateljstvo opisuju kao najčvršću osnovu u životima muškaraca, a ja mislim da je to moguće samo za one muškarce koji isto žele i koračaju ka istom cilju.

Prva obaveza čoveka je da stremi ka dobroti, a smrtnom čoveku dostižne su tri vrste: vrlina, telesno uživanje i bogatstvo. Samo je vrlina večna, dok je telesno uživanje smrtno, a napuštanje bogatstva važno za duh. Zbog toga je savršena zajednica dva života - koja je pravo prijateljstvo – moguća samo za one koji ne traže bogatstvo, ili telesne užitke, već za one koji traže vrlinu.

Priča se da su stari teolozi, čija učenja i danas poštujemo, stupali u ljubavne veze među sobom. Tako je među starim Persijancima Zoroaster izabrao Arimaspisa za svog partnera, Hermes Trismegistus među starim Egipćanima lepog Aesculapiusa. Pythagorus je izabrao Aglaophemusa, a Platon u Atini prvo Diona iz Syracuse, a nakon njegove smrti Xenocratesa. Tako je i Marsilio Ficino izabrao Giovanija Cavalcantija da zajedno idu ga božanskoj misteriji, te se pridruže svima koje sam prethodno nabrojao.

Marsilio Ficino

Oceni 5