Anatomija lezbijskih veza (1)
Agee 01 S

Photo: Pinterest

Jesu li stereotipi o nama zbilja točni?

"Čime lezbijka dolazi na drugi spoj? Kombijem za selidbu", vic je koji je postao planetarno popularan nakon što se 2004. pojavljuje u pilot epizodi serije The L Word, koja postaje i ostaje stup lezbijske kulture.

The L Word lezbijska je serija koja se bavi životima, vezama, kulturom, normama, seksom, obitelji, prijateljstvima i svim drugim što sačinjava lezbijske živote. U istoj, pilot epizodi, gdje serija postavlja svoje temelje za narednih šest sezona, spominje se i termin "urge to merge", a nedugo nakon nas serija časti s još jednim pojmom "lesbian bed death".

"Urge to merge" engleski je termin koji se odnosi na tendenciju lezbijskih parova da se stope, spoje, izbrišu međusobne razlike i postanu praktički ista osoba. One koriste isti šampon, istu kremu, slušaju istu glazbu, vole iste filmove, nose istu odjeću koja postaje zajednička, imaju istu frizuru, izlaze na ista mjesta, imaju iste hobije, dijele iste prijatelje.

"Urge to merge" ili model fuzije

Nerijetko možemo čuti i kako sve češće koriste prvo lice množine dok prvo lice jednine ostaje izgubljeno skupa sa stvarima koje su se zametnule između transportera za mačku i stare police ostavljene na glomaznom otpadu.

The L Word nema slučajno kultni status u lezbijskoj kulturi. Osim što je prva serija koja je tematizirala lezbijske živote (a dugo je bila i jedina), zaslužio ga je upravo ovakvim "gađanjem u sridu" u sva opća, ali i skrivena, bolna i teška mjesta u našim životima kojih se nerijetko stidimo. Lezbijski stereotip vezivanja spada u sve navedene kategorije, uključujući ii one o kojima nerado govorimo. Stoga se on i smješta u centralno mjesto već u prvoj epizodi naše "Biblije".

U stručnim terminima popularni vic i teorija "urge to merge" naziva se modelom fuzije (eng. Fusion model). U vezivanjima poteškoće imaju strejt i gej parovi, tako da model fuzije nije rezerviran samo za lezbijke, no kod lezbijskih parova je učestaliji no u gej ili heteroseksualnim vezama.

U posljednjih 40-ak godina u literaturi pratimo ovaj model kod lezbijskih parova, a o njemu se piše od 80-ih godina prošlog stoljeća. Model fuzije označava način povezivanja u kojem svaka od partnerica ima poteškoće pri zadržavanju vlastitog "ja" te se počinje definirati i doživljavati samo u odnosu na drugu osobu.

Implozija i eksplozija

Individualne potrebe, želje i preferencije žrtvuju se za sklad i harmoniju odnosa. Raspoloženje ovisi o raspoloženju druge osobe i percipiranoj kvaliteti odnosa, a odluke se donose na temelju eventualnih posljedica koje mogu imati za drugu osobu i odnos. Odluke su vođene pitanjima: Što će ona misliti o tome? Hoće li osuditi to ponašanje? Hoće li se s njim složiti? Hoće li se naljutiti? Hoće li biti zadovoljna?

Ovakav model predstavlja veliki emotivni pritisak na drugu osobu, ali i na vezu, ne dozvoljavajući postojanje razlika među partnericama. Na razliku se gleda kao na prijetnju stabilnosti veze te se teži njihovu brisanju i uklanjanju. Dva su učestala načina na koje se partnerice o ovakvim odnosima nose s razlikom: implozija i eksplozija.

Implozija se u ovom slučaju odnosi na "pokoravanje" drugoj osobi, mijenjanje sebe kako bi sličnost bila veća, a razlika manja. Implozija rezultira gubitkom vlastitog "ja", koje se onda manifestira i u poteškoćama s mentalnim zdravljem kroz različite simptome poput anksioznosti, straha od odvajanja, ovisnosti i depresije.

S druge strane, eksplozija se odnosi na emotivno ili fizičko "rezanje" druge osobe. Kako bismo spasili svoje "ja", okrivljavamo drugu osobu za nastalu razliku te emotivno ili fizički odlazimo od nje. Eksplozija rezultira emotivnom izolacijom i gubitkom druge osobe.

Eventualni treći način odnosi se na borbu moći (eng. "power struggle") u kojem se partnerice bore za status suca i porote ne bi li utvrdile koja je u pravu, kako bi se u presudi našlo i rješenje koja se od dvije partnerice mora promijeniti da bi se razlika izbrisala. Sva tri načina, implozija i eksplozija, kao i borba moći, dugoročno najčešće vode prekidu odnosa.

"Lesbian bed death"

Ovakvi odnosi nerijetko vode seksualnim povlačenjem, u lezbijskoj pop kulturi poznatom kao "lesbian bed death", odnosno "lezbijska smrt u krevetu". Naime, model fuzije vodi neredovitoj seksualnoj aktivnosti u lezbijskim odnosima. U usporedbi s heteroseksualnim i gej parovima, lezbijski parovi imaju najnižu učestalost seksualnih odnosa.

Budući da je osnova seksualne želje vlastita autonomija i privlačnost druge osobe kao drugačije od nas, ova povezanost seksualne aktivnosti i modela fuzije ne treba nas iznenaditi. Vlastita autonomija znači znati što i koga želim. U modelu fuzije pitanje "što želim raditi" zamjenjuje se pitanjem "što druga osoba želi da ja radim".

Privlačnost prema drugoj osobi temelji se na (ne)verbalnom komuniciranju naših želja i potreba, ali i na istraživanju drugog i drugačijeg. Da bismo osjetili seksualnu želju prema drugoj osobi, moramo je osjetiti kao odvojenu od sebe, ali i prestati razmišljati o drugima i usredotočiti se na sebe. Ukoliko svu pažnju usmjeravamo na drugu osobu, njezine želje i potrebe, gubimo svijest o vlastitim potrebama, željama i senzacijama.

Bez vlastite autonomije i osjećaja za sebe nije ni moguće razviti intiman odnos s drugom osobom. Seksualna terapeutkinja Ester Parel sumirala je ovaj problem: "Kad se ljudi stope – kada dvoje postanu jedno – povezivanje postaje nemoguće jer više nema nikoga s kim bismo se mogli povezati."

Još jedna od kratkoročnih posljedica modela fuzije jest prekratka faza upoznavanja i dejtanja te prebrzo stupanje u ekonomsku i obiteljsku zajednicu nalik dugotrajnim brakovima. Bez dobre pripreme svake od partnerica te zrelosti odnosa, ovakva brzopotezna vezivanja često su osuđena na neuspjeh.

Diferencijacija vlastitog "ja" i rok trajanja

Suprotno modelu fuzije mogućnost je diferencijacije svog "ja" (eng. Diferentiation of self). Osobe s razvijenom vještinom prepoznavanja i razlikovanja svog "ja" sposobne su formirati misli i osjećaje neovisno o tome kako bi druga osoba u vezi na to mogla reagirati. Ova vještina temelj je dugotrajnih, intimnih i funkcionalnih veza.

Što je vještina prepoznavanja i razlikovanja svog "ja" razvijenija, to je manja mjera u kojoj ćemo biti skloni modelu fuzije. Razlikovanje vlastitog ja događa se na dvije razine; jedna je unutarnja gdje osoba formira osjećaje i misli neovisno o drugoj osobi, a druga je vanjska gdje osoba u odnosu na drugu osobu može osjetiti sebe, svoje granice, ali i intimnost s drugom osobom.

Veze temeljene na modelu fuzije traju od dvije do tri godine, kako su u istraživanju prije 40 godina ustvrdile Krestan & Bepko, a potvrdile "U pol 9 kod Sabe" 2014. godine u pjesmi "Uzela si sve". Da je ova gruba procjena točna, problematizira se i na domaćem terenu u sjajnom dokumentarcu Ane Opalić i Noe Pintarića "Još jednom".

Statistika je po ovom pitanju neumoljiva. Lezbijski parovi imaju najveću stopu razvoda gdje god za to postoje dostupni podaci. U Nizozemskoj se 30% lezbijskih parova vjenčanih 2005. razvelo do 2015. godine, u usporedbi s 18% heteroseksualnih i 15% gej parova.

Alarmantna stopa razvoda

U Belgiji se od 2003. do 2010. razvelo 11% lezbijskih, a 7% gej parova. U Danskoj, gdje je bračna jednakost ostvarena 1997. godine lezbijski razvodi se događaju u 24% slučajeva u odnosu na 14% kod gej parova.

U Norveškoj i Švedskoj su razvodi kod LGBTQ parova češći no kod heteroseksualnih, a lezbijke imaju 10% veću vjerojatnost da će se razvesti no gej muškarci. U Engleskoj i Walesu je postotak razvoda značajno pao posljednjih godina, a kod LGBTQ parova se utrostručio. U 2017. Godini 73% razvoda kod LGBTQ parova činile su lezbijke.

Pokušala sam doći i do statistike u Republici Hrvatskoj preko Ministarstva uprave koje je nadležno za životna partnerstva. Nažalost, ovakva se statistika ne vodi te Ministarstvo uprave u trenutku objavljivanja ovog teksta nema nikakvu informaciju o raskinutim životnim partnerstvima. Sreću sam okušala i u Državnom zavodu za statistiku, koji također ne raspolaže traženim podacima. O heteroseksualnim rastavama statistika se, dakako, uredno vodi.

Ipak, na temelju brojnih statistika drugih zemalja možemo zaključiti da lezbijke u odnosu na heteroseksualne i gej parove imaju više poteškoća u nalaženju balansa između svoje autonomije i neovisnosti te bivanju u vezi s drugom osobom. Odgovor na pitanje zašto je tome tako jednako je kompleksan kao i skrbništvo nad kućnim ljubimcima nakon prekida, no osvrt na ovo pitanje pokušat ćemo dati u idućem nastavku.

LITERATURA

• Blumstein, P. & Schwartz, P. (1983). American couples’, money, work, and sex. New York: William Morrow.

• Bowen, M. (1978). Family therapy in clinical practice. New York: Aronson

• Britain (2020, January). Pride before a fall: Why lesbian couples are more likely to divorce than gay ones. Economist: https://tinyurl.com/446b4crs

• Burch, B. (1982). Psychological merger in lesbian couples: A joint ego psychological and systems approach. Family Therapy, 9, 201-208

• Divorce of Same-sex Couples in Wikipedia (2021, October): https://en.wikipedia.org/wiki/Divorce_of_same-sex_couples

• Elise, D. (1986). Lesbian couples: The implications of sex differences in separation-
individuation. Psychotherapy, 23, 305-310

• Kreston, J., & Bepko, C.S. (1980). The problem with fusion in the lesbian relationship. Family Process, 19, 35-46

• LeNay Garst, M. (2012). Fusion in Lesbian Relationships: The Relationship Between Differentiation of Self and Gay Stressors. Oklahoma: Faculty of the Graduate College of the Oklahoma State University.

• Parel, E. (2020). Parovi u zatočeništvu. Zagreb: Vorto Palabra

• Prager, S. (2020, February). First Comes U-Haul, Then Comes Court: The Shockingly High Lesbian Divorce Rate. Go Mag: https://tinyurl.com/2nh72pxk

*Prenosimo s portala Crol

Oceni 5