"Who Is America": Dokumentarno-satirična serija Sache Barona Cohena
WHOISAMERICA-hero

Photo: Showtime

Jezivo pogođena društvena satira

Dokumentarno-satirična serija Sache Barona Cohena "Who is America?" u svojoj prvoj, a možda i jedinoj sezoni nije uspjela u svojoj namjeri da bude "najopasnija televizijska emisija u povijesti", ali unatoč tome predstavlja kirurški preciznu sliku doba koje prikazuje. Dio koji otpada na političku satiru posebno je ovisan o reakcijama svojih nekad lakših, nekad težih meta. Republikanac iz Georgije Jason Spencer podnio je ostavku na mjesto u parlamentu te države nakon što je bio žrtva obuke Errana Morada, izraelskog protuterorističkog stručnjaka i najupečatljivije kreacije Barona Cohena u ovoj seriji. S druge strane, Bernie Sanders, Jill Stein ili Barney Frank nisu pokazali ni najmanje naznake nasjedanja na njegove provokacije. Dijelom je to možda i rezultat toga što ih je sve odreda intervjuirao Billy Wayne Ruddick Jr., lik kojeg su Baron Cohen i njegov tim scenarista osmislili preblizu Alexu Jonesu da bi bio uvjerljiv.

Tu se negdje krije glavni problem ovakvog tipa satire. Stvarnost iz dana u dan postaje sve luđa i teško da postoji netko tko je mogao zamislili scenarije koji su se odigrali prije godinu-dvije u političkom životu SAD-a. Ruganje postojećim ludostima najčešće izgleda kao potez očajnika koji prstom upire u giljotinu koja mu visi iznad glave, ipak na svaki neuspjeli skeč u ovoj sedmodijelnoj seriji dolazi barem jedan sjajni. Sad već dobro poznati skeč u kojem Erran Morran uvjerava republikance da prihvate njegov program naoružavanja djece u vrtićima uspio je baš zato što je u svjetlu njihovog tvrdoglavog (od NRA-e odlično podmazanog) protivljenja kontroli oružja podjednako i apsurdan i stvaran. Onaj u kojem Dr. Nira Cain-N'Degeocello, Baron Cohenova karikatura radikalnog liberala, dolazi u Kingman u Arizoni i predstavlja projekt izgradnje džamije, istodobno je urnebesno smiješan i zastrašujući u prikazu a priori odbijanja drugog.

Ipak, politički potkovani skečevi samo potvrđuju standardni medijski prikaz i konzervativaca i liberala, a način na koji Cohen pristupa temama nije bitno drugačiji nego što je to radio za vrijeme "Da Ali G Showa". Uspjeh stoga ne ovisi samo o ogromnim količinama maske pod kojima se nalazi, nego i manipulacijama gostima zbog kojih su se mnogi, poput republikanskog kandidata za Senat Roya Moorea (optuženog za niz pokušaja zavođenja maloljetnica), kasnije našli uzrujani.

Ako je Baron Cohen kao politički satirist često površan, nepotrebno vulgaran i u najbolju ruku prosječan, posebice u doba preciznog i kompaktnog "Last Week Tonight with John Oliver", onda je u jednom drugom segmentu "Who is America?" nedvosmisleni uspjeh. Trenuci koji se bave društvenom klimom u SAD- i u svijetu općenito najupečatljiviji su dijelovi serije, posebice ako niste najbolje upoznati s bogatom galerijom likova američke politike. Dva lika koja se ne bave političkim segmentima – bivši kažnjenik Rick Sherman i modni fotograf Gio Monaldo - postavljeni su tako da svaki na svoj način otkrivaju najgore strane ljudske prirode. Dva skeča su tu posebno efektna; onaj u kojem Sherman predstavlja svoje kulinarske vještine gastronomskom kritičaru posve ga jednostavno navevši na ležerno predstavljeni (pretpostavljeni) kanibalizam, te onaj u kojem Monaldo također vrlo ležerno kupuje jahtu koju planira koristiti za krijumčarenje ljudi.

Potpuna indiferentnost kojom sugovornici pristaju na Baron Cohenove spačke zabrinjava puno više od ideološkog razdora. Politički stavovi su ionako teorijski konstrukt kojeg se pojedinci, više ili (puno češće) manje drže, a ovo su vrlo konkretne situacije u kojima ćemo se zapitati koliko treba ljudske pristojnosti da ne prodate brod nekome tko ga namjerava pretvoriti u zatvor za bijelo roblje ili ne kušate ljudsko meso koje vam je ponuđeno. U takvim trenucima "Who is America?" otkriva lice ispod bombastičnih naslova i ideoloških rovovskih bitki današnjeg društva – ono koje ne mari ni za što doli za vlastiti probitak i promociju.

"Who is America?" ne odgovara na pitanje iz naslova, ali kroz uspjele i neuspjele skečeve pokazuje da je dnevna politika samo odraz posvemašnjeg tupila u kojem je svaki publicitet dobar pa makar i onaj negativni. Baron Cohen ovdje nastavlja svoju praksu utjelovljenja karikaturalnih provokatora, a činjenica da oni unatoč tome što su posve nesuptilni vrlo često postignu cilj, govori više o njegovim metama nego o njemu samom.

*Prenosimo sa autorovog bloga

Oceni 5