Dosije Fonda za humanitarno pravo o nekadašnjoj zajedničkoj vojsci
Aavukovar1

Photo: wikipedia.org

JNA i tenkovsko stvaranje većine

Dosije Fonda za humanitarno pravo pod naslovom „JNA u ratovima u Hrvatskoj i BiH“, predstavljen 15. juna u beogradskom Medija centru, donosi niz dokaza o agresiji Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, sa posebnim osvrtom na matricu osvajanja teritorija na kojoj su živeli i Srbi (većina ili manjina, svejedno), te na ratne zločine počinjene prilikom fingiranog stvaranja navodnih tampon zona u obračunima snaga hrvatskog MUP sa balvan - pobunjenicima i Krajini. Na samom početku rata JNA je naoružavala pobunjenike oružjem svih kalibara, da bi u drugoj fazi, kada je već bilo izvesno da se njeno učešće ne može skrivati iza šmiranog „razdvajanja“ sukobljenih strana, aktivno učestvovala u planiranju i realizaciji osvajanja hrvatskih sela, pljačkama i bezočnom uništavanju kuća. „Navodno stvaranje tampon zona u stvarnosti je bio obrazac kojim se osvajala teritorija Hrvatske: milicija Krajine bi izazvala provokaciju, na koju bi MUP Hrvatske odgovorio, JNA bi stvorila tampon – zonu, koja bi kasnije ostala pod kontrolom srpskih snaga. U drugoj fazi, od proleća 1991, JNA se otvoreno stavila pod kontrolu srpskih snaga, a prelomni momenat bio je napad na selo Kijevo, koji su realizovale snage pobunjenih Srba, pod komandom Milana Martića i JNA, pod komandom Ratka Mladića“, rekla je autorka Dosijea Jovana Kolarić.

U avgustu 1991. JNA je napala Kijevo teškim naoružanjem i mesto je potpuno opljačkano i uništeno. Takvu je matricu JNA primenjivala i prilikom napada na Vukovar i Dubrovnik, a kasnije i na gradove i naseljena mesta u BiH.

Naoružanje i opremu JNA je prebacila iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, a tamo bi ih aktivisti Srpske demokratske stranke podelili pripadnicima Teritorijalne odbrane koji su uglavnom bili Srbi.

Na pitanja XXZ o dostupnosti haških informacija, ali i oficira potencijalno odgovornih za postupke ili nečinjenje svojih podređenih, autorka Dosijea kaže da ih više nema u aktivnoj vojnoj službi.

„Dosije je osnov za dalja istraživanja , zapravo, targetira mesta na kojima su se zločini desili i obrazac, a onda daje mogućnost da se dalje istražuje. Navode se zone odgovornosti jedinica, što je recimo dosta zanimljivo u području oko Vukovara, JNA je tu prepustila sela ili lokalnoj TO ili dobrovoljcima, a zapravo se tu vrlo jasno zna zona odgovornosti. Fond koristi sve što je dostupno od dokumentacije Haškog tribunala, baza se koristi i u istraživanjima koja prethode podnošenju krivičnih prijava i praćenju sudske prakse. Ne dajemo pravnu kvalifikaciju rata u ovom dosijeu, pokušavamo da definišemo ulogu JNA u tim ratovima, da li je ona bila jugoslovenska kakvom se predstavalja ili, kako smo pokazali, to, ipak, nije”, ističe Jovana Kolarić.

Politikolog Dejan Jović iz Zagreba, analitičar raspada Jugoslavije, kazao je, čestitavši uređivačkom timu, da Disije donosi neobično važnu faktografiju, te das u očekivane I različite interpretacije. JNA je, po njegovoj oceni, bila rezervoar kadrova i naoružanja koji su bili ključni u ratovima tokom raspada Jugoslavije.

“Vojni vrh se odlučio da štiti većinu, odnosno da tamo gde je većina bila manjina, od nje stvori većinu. Međunarodna zajednica nije priznavala Hrvatsku, jer je za nju bio bolji status quo nego crtanje novih granica i stvaranje novih država. Presudila je JNA ofanzivama na gradove Vukovar i Dubrovnik, nakon kojih je Hrvatska dobila međunarodno priznanje. Ratovi su toliko unazadili naše društvo, dugoročno I ozbiljno, pa posledice trpimo i danas. Ostaje pitanje hoćemo li se odvojiti od te vlastite crne prošlosti i valorizirati je kako treba, ili ćemo nastaviti s njom, riskirajući nove sukobe u budućnosti”, istakao je Dejan Jović.

Na pitanje XXZ, Nemanja Stjepanović, supervizor projekta, rekao je da su „predstavnici Tužilaštva za ratne zločine Srbije su pozvani na promociju Dosijea“.

„Nisu se odazvali, nadamo se da će ga pročitati, ali nemam prevelika očekivanja da će pokrenuti neku istragu, jer su to mogli da učine i na osnovu nekih naših prethodnih dosijea. Fond je podneo krivičnu prijavu protiv Dušana Lončara, koji je naredio napad na selo Lovas, zatim, nekoliko krivičnih prijava protiv pripadnika nekadašnje JNA, čija imena smo odlučili da ne objavljujemo (reč je o zločinu u Škabrnji). Prikupljamo dokaze za još jednu krivičnu prijavu koja je u vezi sa događajima obrađenim u ovom dosijeu“, rekao je Nemanja Stjepanović.

Ivana Žanić, koordinatorka Pravnog tima Fonda, rekla je da je i posle raspada JNA bilo jasno da je ona naoružala Vojsku Republike Srpske i ostavila kadrovsku i organizacionu strukturu . „Do izuzetno velike nadmoći VRS dovelo je to što joj je JNA ostavila tenkove, oklopne transportere, municiju, drugo naoružanje, logističku podršku. To se dogodilo 1992. Kada je izvršena transformacija JNA u VRS i VSK. A 1993. formirani su 30. I 40. Kadrovski centar, sa ciljem da se tajno reguliše status oficira bivše JNA, kao da Srbija ne učestvuje u ratu i da nema nikakvu želju da se meša u sukobe. Glavna stvar u vezi sa kadrovskim centrima je to što su svi oficiri Glavnog štaba VRS bili oficiri Vojske Jugoslavije. To su: Ratko Mladić, Zdravko Tolimir, Vujadin Popović, Vinko Pandurović, Ljubiša Beara, Stanislav Galić, Dragan Milošević i drugi (neki od njih osuđeni pred Haškim tribunalom“, rekla je Ivana Žanić.

Oceni 4