Još jedno putovanje kroz svijetove

Ako ste ljubitelj tzv. Scandi-noira ošacujte ovu zanimljivu dansku seriju koja se pojavila pred sam kraj prošle godine. Ima tu istraživanja zločina, obiteljske drame, puno suspensa, malo light horora i elemenata nadnaravnog, sve po JUS-u…

Početkom ovog milenija popularnim je postao tzv. Scandi-noir. Riječ je o serijama i filmovima koji dolaze sa skandinavskog područja, odlikuje ih krimi zaplet (najčešće istraživanje nekog zločina poput ubojstva ili nečijeg nestanka) uz mračnu atmosferu i napetost koja ponekad prelazi u područje light horora, a sve to garnirano još uvijek pomalo egzotičnim opisom života u zemljama tipa Danska ili Švedska. Trend je započela sad već legendarna filmska trilogija „Milenijum“ Stiega Larssona, nastavili su ju hvaljene TV serije „Ubojstvo“ i „Most“, možemo joj pridodati i prošlogodišnji streaming hit „Beartown“, a evo nam i najnovijeg izdanka tog žanra koji ovoga puta dolazi iz Danske.

Netflixova serija „Equinox“ od svih se sličnih serija izdvaja po tome što joj je kao predložak poslužio jedan podcast imena „Equinox 1985“ autorice Tee Lindeburg koja je ujedno bila i glavna scenaristica serije, uz još četu babica što je, pogađate, rezultiralo na trenutke kilavim djetetom, no o tom ćemo nešto kasnije.

Radnja serije započinje 1999. godine, na dan ljetnog solsticija, na zadnji dan mature kada se jedan razred maturanata ukrcava u autobus i kreće van grada na partijanje. Na putu se nešto dogodi i njih 21 misteriozno nestane. Od cijelog razreda pronađu samo troje učenika i vozača autobusa koji se ne sjećaju što se dogodilo. Među nestalima je i Ida (Karoline Hamm), starija sestra 9-godišnje Astrid (Viola Martinsen). Astrid nakon tog događaja počinje imati noćne more koje se odvijaju u svijetu između živih i mrtvih, koji čuva neko mitološko biće, a gdje se njezina sestra i ostali učenici nalaze zarobljeni. Zbog tih noćnih mora završit će čak u psihijatrijskoj ustanovi na promatranju.

Flash forward dvadeset godina kasnije, Astrid (Danica Čurčić) živi u jednom malom gradiću i vodi noćni kontakt program na lokalnoj radio postaji. Jedne večeri, u program uživo javi joj se neki mahniti lik koji tvdi da je on Jakob Skipper, jedan od troje preživjelih i Idin momak u vrijeme nestanka, koji kaže Astrid da zna što se dogodilo prije 20 godina i poziva ju da se vrati u Copenhagen. Astrid to i čini te započinje detektivsku istragu spuštajući se duboko u zečju rupu kako bi konačno otkrila što se onomad dogodilo, ali i pronašla duševni mir. Pri tome će se u priču ubaciti nadnaravni elementi, drevna skandinavska mitologija u vidu novovjekovnih druidskih običaja, poganski kult, a otkrit će i (ne)postojanje onog svijeta između svjetova o kojemu sanja gotovo svake noći.

Serija vozi paralelku između događaja koji su se zbili prije 20 godina i ovih danas i sve je to jasno i razložno prikazano, radnja se lako prati unatoč gomili likova i rukavaca u priči. Događaji iz dvije različite epohe slažu se poput puzzlea u jednu cjelinu i tek ćemo na kraju posljednje epizode konačno posložiti taj mozaik i shvatiti što se točno dogodilo u noći nestanka. Vizualno je to upečatljivo: događaji iz današnjice prikazuju Copenhagen onako kako ga većina nas i zamišlja, kao siv i kišovit grad, lokacije na kojima se serija odvija uglavnom su mali, skučeni stanovi, a najefektnija lokacija svakako je napušteni lunapark na kraju grada gdje se odvija jedna od važnih scena u priči. S druge strane, imaginarni svijet iz Astridine glave doima se poput spaljene šume u gustoj magli na planetu Marsu, s kričavim i jarkim žuto-narančastim bojama, što uvjerljivo dočarava napetost, strah i stravu.

Serija uglavnom dobro funkcionira kao istraživačka priča, ima i nešto akcije da malo zapapri juhu, ali je jako dobra i kao psihološko-obiteljska drama o posljedicama i traumama koje jedan neobjašnjivi i neodgonetnuti događaj ostavlja na zajednicu. Ovo je jedna od onih serija u kojima su svi likovi sjebani, glavna junakinja ponajviše: Čurčićka, inače rodom iz Beograda, odakle je kao dijete otišla u Dansku, gdje je napravila uspješnu glumačku karijeru, nosi seriju na svojim plećima i posjeduje ekspresivnost izraza kojom vjerno dočarava fragilnu i ranjivu osobu koja se upušta u nešto čijeg opsega uopće nije svjesna. Odlično joj parira mala Viola kao Astrid u mladosti; osim što jako liče jedna na drugu, njih dvije vjerno dočaravaju bol i patnju koju prenose kroz život poput štafete i baš se lijepo vidi razvoj njenog karaktera.

Od ostalih likova vrijedi izdvojiti njezinu majku Lene (Hanne Hedelund), koja je i nakon 20 godina shrvana bolom ali koja, kako ćemo otkriti, zna mnogo više o samom događaju nego što je spremna priznati te oca Dennisa (Lary Brygmann) koji se s tugom bori na drugačiji način: pokušajem da zaboravi da se nestanak dogodio te gradeći mali kineski zid oko njega. Ipak, posebnu ulogu igra Ida, tragična figura cijele serije, čiji odnos s Astrid čini emotivno središte cijele priče.

Nije „Equinox“ savršen, daleko od toga. Prve tri epizode su sjajne dok se sporogoreća priča polako razvija pred nama, gradi se atmosfera misterije koja je važan sastojak svih Nordic-noir proizvoda, ima dosta napetosti jer se stalno pitamo kamo će nas priča odvesti. No, negdje od četvrte epizode serija postaje pomalo repetitivna (koliko puta Astrid mora posjetiti svoje roditelje da bi konačno pronašla odgovore i zašto, do vraga, uporno postavlja pogrešna pitanja?), priča se puni rupama koje sve teže drže vodu, a poseban problem je sam kraj koji vam neću otkriti ali osobno nisam zadovoljan njim. No, kao cjelina serija ipak drži vodu zahvaljujući dobroj režiji rutinera Sørena Ballea i Madsa Matthiesena.

Ali, tko mene što pita. Reakcije na seriju su solidne, šest epizoda prosječnog trajanja 45 minuta brzo se i lako odgleda, pa ako zanemarite neke problematične detalje s pričom, ima tu dosta toga za uživati. Ako volite serije poput odlične njemačke „Dark“ ili genijalne francuske „Povratnici“ (posljednja scena „Equinoxa“ kao da je preuzeta izravno iz „Povratnika“), nećete pogriješiti. Naravno, putovanja kroz svijetove podsjetit će vas i na svima nam dragu „Stranger Things“, još jedan razlog više da pružite šansu i „Equinoxu“.

*Prenosimo sa autorovog bloga