Prizivao sam prisni čas

Još zagušljivije svitanje

Pokris 27 S
Išli su oblaci u stroju,/ Na orošenoj tezgi dugo/ Uljuljkujući pesmom tugu,/ Bojim se – moju./ I molio sam: neka stanu./ I činilo se: čuče./ A osvit siv, ko spor u granju,/ Ko govor mrtve kuće

Natrag na tekst

Ostavite komentar:

Morate biti prijavljeni kako biste ostavili komentar