Josif Brodski: Svijest o vlastitoj izuzetnosti
Trudite se da se ne izdvajate od drugih, nastojte da budete skromni. I sada nas je previše, a uskoro će nas biti mnogo više. To penjanje na mjesto pod suncem obavezno se dešava na račun drugih, onih koji se neće penjati. To što morate nekima stati na nogu ne znači da im morate stajati na ramenima. Uz to, sve što budete vidjeli sa te tačke biće ljudsko more i oni koji su poput vas zauzeli sličnu poziciju – važnu, ali pri tom veoma opasnu – oni što se zovu bogatim i slavnim. Uopšte, uvijek ima nečeg neprijatnog u tome da čovjek ima više sreće od njemu sličnog, pogotovo kada tih sličnih ima na milijarde. Uz to treba dodati da bogatih i slavnih u naše vrijeme ima na gomile i da tamo, na vrhu, postaje veoma tijesno.
Zato ako želite da postanete bogati i slavni, ili i jedno i drugo, neka vam je sa srećom, ali se ne predajte tome potpuno. Žudeti za nečim što imaju drugi, znači gubiti sopstvenu unikatnost; s druge strane to, naravno, stimuliše masovnu produkciju. Ali pošto trčite životnu trku samo jednom, razumno bi bilo izbjegavati najočiglednije klišee, uključujući i luksuzna izdanja. Svijest o vlastitoj izuzetnosti, imajte to u vidu, takođe podriva vašu unikatnost, da ne govorimo o tome da ona sužava vaš osjećaj za realnost. Gurati se među one koji, s obzirom na njihov prihod i spoljašnji izgled predstavljaju – makar teoretski – neograničen potencijal, mnogo je više od članstva u bilo kom klubu. Potrudite se da budete sličniji njima nego onima koji na njih ne liče; trudite se da nosite neupadljive boje. Mimikrija je zaštita individualnosti, ne njeno odricanje.
Savjetovao bih vam, isto tako, da govorite tiše, ali se plašim da ćete smatrati da sam otišao predaleko. I ne zaboravite da je pored vas uvijek neko – bližnji. Niko ne traži od vas da ga volite, ali trudite se da ga ne povrijedite i da ga ne uznemiravate mnogo; gledajte da mu stanete na nogu oprezno, a desi li se da poželite njegovu ženu, imajte na umu da to govori o nedostatku vaše mašte, o vašem nevjerovanju u bezgranične mogućnosti života. U najgorem slučaju potrudite se da se sjetite sa kakve je daljine – od zvijezda, iz dubine vasione, možda s njenog suprotnog kraja – stigla molba da to ne činite isto kao i ideja da bližnjeg treba voljeti kao samog sebe. Očito da zvijezde o sili teže i usamljenosti znaju više od vas jer one su – oči žudnje.
*Iz knjige "Tuga i razum"