Juriš na nebo
Stvarno imaš osećaj za tajming
Baš sad si našao da odlepiš
Sad kad nam je najzad krenulo
Jebo te taj tvoj bog da te jebo
Našao je kad će da ti se javi
Kad malo bolje razmislim
Nimalo me ne čudi
Što si se upravo u ovom
Prelomnom istorijskom trenutku
Odmetnuo u proroke
Uvek si nalazio načina da osujetiš moje planove
Tako si bezvoljan, smušen i neambiciozan
Kad treba nešto da napraviš od svog života
E, ali kad Slavicu treba zajebati
Odjednom si pun energije i entuzijazma
Samo to više tako neće moći
Nisam ni ja ono što sam bila
Skromna pravnica u malom preduzeću
Koju svaka šuša gazi kako stigne
Napokon je došlo i mojih pet minuta
Diferencijacija je već počela
Je l' znaš uopšte šta to znači?
Odvajamo žito od kukolja
Iskorenjujemo korov
Ko nije s nama, taj je protiv nas
Potrebni su nam smeli i odlučni ljudi na funkcijama
Ljudi koji su spremni da jurišaju na nebo
Za mene ni nebeski svod više nije granica
A kukolj ima da gori na lomači
Spalićemo stari svet kao što smo spalili
Ludnicu u Guberevcu
Dolivaćemo benzin u vatru da brže gori
Iz pepela će nići nešto potpuno drugačije
Novi svet
Kojim ćemo mi gospodariti
Nova klasa upravljača
Ljudi posebnog kova
Drugovi su mi obećali
Direktorsko mesto u Keramici
I stan od sto kvadrata
Ej, sto kvadrata
Znaš koliko je to?
Uvrstili su me na listu najpouzdanijih kadrova
A zbog čega?
Zbog dva teksta koja sam objavila u štampi
Ali ne bilo kakva dva teksta
I ne protiv bilo koga
Nego protiv najvećeg neprijatelja
Našeg samoupravnog socijalizma
Sa ljudskim likom
Protiv onog đubreta
Što je redigovalo telegrame drugu Staljinu
Takvima ništa nije sveto
Takvi se ni sibirskog boga ne boje
Ja sam izvršila svoju patriotsku dužnost
Ne znam samo šta ti čekaš
Limun?
Ako te baš briga za sebe i mene
Misli na ovo nesrećno dete
Je l' zaslužilo da raste u ovom ćumezu?
Da ti otac nije bio pukovnik JNA
Ne bismo imali ni ovaj bedni stančić
Pogledaj se na šta ličiš
Izgledaš kao hipik koji glumi četnika
Samo sediš u tom tvom kafiću
Sa onim tvojim zgubidanima
Svirate kurcu od jutra do sutra
Nalivate se pivom i vinjakom
Slušate Baha u tri ujutro
Recituješ im neku glupu poeziju po ceo dan
Ko je još video vajde od stihova
Gledaj, bre, od čega se živi
A i te tvoje nazovi pesme
Da si zapisao makar nešto
Od tih silnih koještarija
Što ti padaju na pamet iz vedra neba
Dosad bi štampao bar deset knjiga
Pa bi se lepo učlanio u Udruženje književnika
Dobio bi stan kao svaki normalan pisac
I pošten državni posao
Uredničko mesto u nekoj velikoj izdavačkoj kući
Ili na televiziji
Ali džaba, tebi ne vredi pričati
Gospodin ne veruje u pisanu reč
Visi za šankom s lokalnim klošarima
I glumi Sokrata
Samo da znaš
Nije me mrzelo da pribeležim
Par tih tvojih bezvezarija
Ne veruješ?
Evo, sad ću da ti pročitam
Samo da donesem svesku
Evo, ovo si pre neki dan deklamovao
Onoj dvojici propalih pijandura
Što stalno piju na recku
A ja sam prisluškivala sa strane
Kad si bio mali
Imao si pune ruke peska
Svako zrno – delić sreće
Duvao je vetar
Sa neznanog brda
I razneo pesak
Na sve strane sveta
Zato nisi tužan
Što su ti ruke prazne
Ej, nisi tužan što su ti ruke prazne
Pa nije ni čudo što si bio i ostao golja
Ovakvu glupost samo ti možeš da smisliš
Ranije mi se dešavalo
Da se probudim noću i zapitam
Da li si ti uopšte normalan
Sad se više i ne pitam
Totalno si flipnuo
Razgovaraš s nevidljivim bićima
Koja postoje samo u tvojoj sumanutoj glavi
Ne znam više ni zašto sam se uopšte udala za tebe
Valjda sam bila mlada i luda
Pala sam na tvoj čuveni dečački šarm
Bio si drugačiji od drugih
Pametan, duhovit, načitan
Tako neodoljivo otkačen
Toliko si obećavao
Ne znam da li si primetio
Mi odavno nismo deca
To što si mimo sveta
Nekad je umelo da bude simpatično
A sad si prosto čudak, osobenjak
Luda kojoj se ozbiljan svet smeje iza leđa
Ja ovo više neću da trpim
Dosadilo mi je da te vučem kroz život
Već godinama se osećam
Kao da teglim đulad na nogama
Ovo ti je poslednja šansa
Uozbilji se, čoveče
Ošišaj tu kosurdaču, obrij bradu
Učlani se u partiju
Sedi na sastancima, idi na konferencije
Napadni koga treba napasti
Bar ti umeš s rečima
Upotrebi više taj tvoj takozvani talenat
Za nešto korisno
Udri zmiju toljagom u glavu
Udavi ga onim njegovim gospodskim belim šalom
Najebi mu se milosne majke
Prošlo je doba komunističke aristokratije
Dosta je bilo njihovog zuluma
Sad je red na nas
Došlo je vreme da mi malo zajašemo
Tekst pošalji "Politici" za rubriku "Među nama"
Ništa ne brini, tamo imam svog čoveka
Sigurno će objaviti
Obavezno pomeni kosovsku dramu
Danonoćne srpske i crnogorske seobe
Nezaštićenu nejač izloženu silovanjima
Ugašena vekovna ognjišta
Pokaži drugovima da mogu da računaju na tebe
I za mnogo odgovornije zadatke
Pa da nas bog vidi
Ako nećeš, molim lepo
Ode Slavica svojim putem, ka visinama
A ti nastavi da truliš
U svom plesnjivom budžaku
S tim tvojim bogom
I ostalim kafanskim jebivetrima
Možda za bolje i nisi
Ma, nisam luda da čekam
Da tebi dođe iz dupeta u glavu
Ili da mi nešto padne s neba
Najzad je i mene bog pogledao
Bog kojem zalazeće sunce pali nakostrešenu kosu
Što reče ona reklama: Vožd je stigao
Povešće odabrane u svetlu budućnost
Ja sam tamo već jednom nogom
A ti kako hoćeš
Ovakav vođa se rađa jednom u sto godina
Možda i ređe
Sam bog ga je poslao Srbima
To je predsednik kakav nam treba
Pravi muškarac
Videla sam ga uživo samo jednom
Na gradskoj konferenciji
I ako baš hoćeš da znaš
Kad su nam se sreli pogledi
Trnci su mi prostrujali celim telom
Umalo nisam svršila
S tobom nikad nisam bila tako uzbuđena
Volela bih da se jebem s njim
A ti da gledaš
To bi me još više napalilo
Jebeš ovaj život, na dnu jezera rastu ljubičice
Rekao sam i zalupio vratima
Ispratio me je tresak čaše o zid
I prasak polomljenog stakla