James Blake: Album "Friends That Break Your Heart"
James Blake S

Photo: Josh Stadlen

Kad autentičnost poljubi generičnost

Svakim novim albumom koji James Blake izdaje postavljam si pitanje što sada mogu očekivati. Čovjek je nakon dva albuma, koja je sam producirao, zaposlio Justina Vernona i Ricka Rubina na trećem.

Rezultat je bio apsolutno oduševljenje, vrhunsko izdanje koje vrišti maštovitim produkcijskim idejama i lekcijama. Onda se predao probranim imenima novog hip hopa i R&Ba na četvrtom albumu. I tu negdje je zapelo i došlo do petog albuma, „Friends That Break Your Heart”. Zrak je čišći, svjetla je više, ali koketiranje s popularnijim glazbenim strujama nije uvijek plodonosno i ponekad postaje igra na sigurno.

Pomaci su uvijek do sada bili blago osjetni i nikad drastični, što je zadržalo bazu obožavatelja na okupu i karijeru stabilnom. Uz svu silnu ljepotu i uživanje u njegovom božanstvenom glasu i hvale vrijednom talentu, postali su monotoni. Ili je to ipak preteška riječ za nekoga tko je već ponudio toliko dobre glazbe?

Ako je „James Blake” bilo upoznavanje i prilagodba, „Overgrown” opravdanje interesa i novi kreativni horizonti i „The Colour In Anything” ekspertiza predstavljenog,, „Assume Form” je samo zbunio. Onda se dogodio čudan dance EP „Before” i EP obrada „Covers”.

Peti bi album trebao biti “svoj na svome” izdanje, i to se osjeti, ali cijeli sam „Friends That Break Your Heart” čekao da se nešto dogodi. Ušima prolaze ugodni seksi bitovi, višeglasja i anđeoski vokal, upadice repera, tvrde, duboke linije basa i svakakve primisli s jednim zajedničkim nazivnikom. Svime ovime nisam razočaran, ali ni oduševljen. Možda nas je sve razmazio od 2011. godine.

Ulazak pop tekstopisaca i skladatelja u alternativu i indie nije novost (James nije u tim žanrovima, ali razumijete poantu), tako na novom albumu James Blake ugošćuje imena kao što su Ali Tamposi (Camilina i Shawnova Señorita, Bieberova Let Me Love You), Starrah (Rihannina Needed Me, Halseyina Now Or Never) i Frank Dukes (Camilina Havana, Weekndov Call Out My Name). Njihova uloga ovdje, srećom, nije napraviti #1 hitove, već malo pojačati stvari. U teoriji.

Međutim, što James Blake više pokušava biti jednakiji kolegama ili više trendi, zvuči slabije, a svi znamo da je (predstavljenoj) autentičnosti najveći neprijatelj generičnost. Naravno, čujem i osjećam da se radi o vještom zamagljivanju granica i kontroliranju primjesa, koliko toliko uspješno. Primjerice, SZA na Coming Back prosto preuzme stvari u svoje ruke, kao da Blake nikad nije bio na traci, ali produkcija izvlači stvari. Na trenutke pjesma zvuči kao numbera s Bieberovog „Justice”.

Negdje na sredini albuma s Foot Forward stvari se uspore na pravi način i uz Show Me, na kojoj gostuje Monica Martin iz američkog alt folk i indie pop sastava PHOX, stiže malo prave ugode prije popravka početne nedorečenosti. Do kraja albuma ćemo slušati Jamesa na kakvog smo više navikli.

Na kraju nam na test vremenu ostaje nekoliko pjesama. Iskrena, akustična Friends That Break Your Heart (Rick Nowels je kao i uvijek bez greške). Za starijim pjesmama melankolična i Blakeu svojstvena Life Is Not The Same (Joji na pozadinskim vokalima je dodatni plus). „I was your champion, I did everything to make you stay”, predaje nam Blake, snažno, toplo, onako da za srce zazebe. I, naravno, hipnotičnom i umirujućem singlu Say What You Will.

Tematski album se bavi onime što mu naslov znači, a to je prekidima prijateljstava i svim popratnim osjećajima. Kako i sam Blake kaže We’re expected to move on pretty quick from deep lifelong friendships. But you can’t make old friends, as they say.” Odlična tema potakla je mnoge dobre stihove na albumu, koji uvelike upotpunjuju pjesme, jer kada glazba neće dati, tekstovi će biti tu za ponovni fokus. Dio tekstova i aranžmana potpisuje i engleska glumica, voditeljica i aktivistica, Jameela Jamil čiju ljubav je James zaslužio 2015.

Izdanju nedostaje kulminacija, odgovora, dojmljivih trenutaka poput Retrograde, Modern Soul, Choose Me ili čak Tell Them. Koja smislena suradnja poput Barefoot In The Park… Mislio sam da je suradnja s Travisom Scottom bila grijeh, ali učinjeno ih je još.

Nije da nešto jako to primam k srcu kao njegov slušatelj. Istrpi uho što treba do boljih dijelova pjesama, ali čini mi se da se Blake za moj ukus previše sljubio s masom.

Nekima će „Friends That Break Your Heart” biti najdraže izdanje Jamesa Blakea i to mogu to razumjeti. Meni će još neko vrijeme praviti društvo prije nego izdvojim favorite na playliste i pustim treći mu album.

Za kraj slijedi malo pojašnjenje. Različiti se umjetnici različito recenziraju jer ne nude svi jednako dobru glazbu, niti jednako kompleksnu glazbu, a i žanrovi postavljaju različite zahtjeve i određene (pred)uvjete pred izvođače. Ovdje to jednostavno znači da zamjerke upućene nekome tko je toliko predan i talentiran glazbenik kao Blake nemaju istu težinu kao one upućene nekome daleko glazbeno slabijem.

*Prenosimo s portala Ziher

Oceni 5