TV serija "Sløborn" (2020)
Sloborn S 01

Photo: ZDF/Krzysztof Wiktor/Stefan Erhard/film-rezensionen.de

Kad mečka epidemije zaigra i pred našim vratima

Smrtonosni virus ptičje gripe proširio se iz Kine po ostatku svijeta te je stigao i do mirnog i zabačenog otoka Sløborn u Sjevernom moru, na granici Danske i Njemačke. Ljudi počinju umirati, panika se širi dok vlasti pokušavaju zaustaviti širenje epidemije nošenjem maski, fizičkom udaljenošću i zatvaranjem otoka u karantetnu. Hm, sve ovo mi zvuči jako poznato, samo se ne mogu sjetiti odakle...

Šteta što ne igram Euro jack pot jer bih autora ove serije, Christiana Alvarta, kontaktirao da mi izdiktira brojeve za sljedeće izvlačenje. Lik je scenarij za ovu seriju imao u glavi godinama, snimanje je započelo prošle godine još dok riječi poput Wuhan, korona, lockdown ili Capak nisu ušle u naš svakodnevni govor, a postprodukcija je bila dovršena proljetos, nakon što se cijeli svijet zatvorio u svoju čahuru. Njemačka javna televizija ZDF čak nije bila sigurna treba li seriju prikazati baš u ovo vrijeme, no ogroman uspjeh koji je u eri prisilnog ostajanja kod kuće postiglo streamanje starijih serija poput „Acht Tage“ i „Chernobyl“ ili filmova poput „Contagion“ i korejskog „Pandemic“ promijenio im je mišljenje i tako smo dobili televizijski događaj sezone.

E sad, da li bi Sløborn, TV serija u njemačko-danskoj koprodukciji, postao toliko popularan da nije bilo pandemije COVID-a 19, to je pitanje. Nekako sumnjam, ni gore pomenuti filmovi i serije nisu u svoje vrijeme rušili rekorde gledanosti, već je riječ o nevjerojatnom spletu okolnosti zbog kojega na trenutke imate dojam da ne gledate izmišljenu apokaliptičnu horor dramu već scene koje se događaju u vašem gradu, vašoj ulici, pod vašim pendžerom (Dobro, taj dojam prije su imali Talijani ili Španjolci koji su gore fasovali od nas). Tom dojmu uvjerljivosti pomoglo je to što se Alvart radeći seriju konzultirao s njemačkim epidemiolozima i vitolozima koji su mu korak po korak opisali kakva bi bila reakcija vlasti u slučaju izbijanja smrtonosne epidemije.

Sløborn je serija bez pravog glavnog lika, zapravo bi se moglo reći da je glavni lik cijeli otok, kao metafora za reakciju zajednice kad se nađe u pogibeljnoj situaciji. Dobro, ima tu likova koji su glavniji od drugih: petnaestogodišnja tinejdžerka Evelin koja želi otići s otoka jer ju jebe to što su joj roditelji pred razvodom, a doslovno ju jebe profesor u školi uslijed čega je zatrudnjela pa ne zna kako to priopćiti starcima; njezin najbolji školski prijatelj izložen je neprestanom psihičkom i fizičkom bullingu u školi; na otok se vraća bivši delinkvent koji grijehe iz prošlosti želi okajati tako što sa sobom dovodi grupu problematičnih mladića i djevojka s kojima želi otvoriti rehabilitacijsko-terapijsku komunu, a tu je i popularni pisac koji dolazi na otok na večer čitanja a zapravo želi pronaći muzu nakon što je zapao u kreativnu blokadu.

Tu je i sijaset drugih likova čije svakodnevne živote pratimo u prvih nekoliko epizoda (ukupno ih ima osam, u trajanju od 45-50 minuta). Stanovnici otoka zaokupljeni su svojim malim svakodnevnim problemima i ne opterećuju se preveć izvješćima iz tamo neke daleke Kine o tamo nekom virusu koji se podmuklo širi po svijetu. I to nam je poznato, zar ne: tako smo i mi gledali vijesti o tamo nekom Wuhanu i lokalnoj tržnici i bolio nas je pišo za tamo neke Kineze, e da bi jednog lijepog dana mečka zaplesala i pred našim vratima. A mečka je na Sløborn stigla u vidu jedrilice koju je more izbacilo na otok, a na kojoj se nalaze mumificirana tijela bračnog para za koje će se ispostaviti da su bili zaraženi virusom. I tada počinje sranje kroz gusto granje: ljudi na otoku obolijevaju i umiru, pri čemu su posebno efektni simptomi bolesti poput krvarenja iz očiju; zaraza se širi, stižu epidemiolozi iz Berlina u punoj ratnoj opremi, uvodi se obveza nošenja maski i fizičkog distanciranja, započinju testiranja, stiže vojska koja otok stavlja u karantenu, a kada situacija izmakne kontroli vlasti naređuju evakuaciju otoka pri čemu se na kopnu organiziraju koncentracijski logori za bolesne – obrni, okreni, ne mogu Švabe bez koncentracijskih logora...

Bilo bi ovo teško štivo i bez virusa – maloljetnička trudnoća, ovisnosti, roditeljske svađe, bullying u školi – ali kad virus uđe u priču postane jasno koliko su svi ti problemi zapravo čaj od kamilice u situaciji kad ti je glava doslovno u torbi. Serija bi bila žešći crnjak i bez epidemije, no zahvaljujući njoj Sløborn postaje totalno crnilo. Nećete često naći serije koje su toliko mračne, kod kojih se razina depre diže iz epizode u epizodu da bi sve kulminiralo pesimističnim, uznemirujućim i sjebanim svršetkom uz koji idealno idu genijalni stihovi TBF-a: „Nema nam pomoći“.

Nije serija baš bezgrešna, ima tu i nekih problemčića, prije svega u predugoj ekspoziciji i prevelikom broju likova koje nam autori predstavljaju, od kojih će velika većina do kraja osme epizode ionako završiti među leševima s raskrvarenim očima, pa se čovjek zapita: čemu ste onda uopće krečili? Neki likovi i njihove priče potpuno su iz drugog konteksta, npr. onaj nesretni pisac u potrazi za inspiracijom, i moglo se bez njih. Nakon predugog uvoda radnja se zahuktava pa na trenutke postaje prekaotična (npr. u posljednje dvije epizode). Serija nema nekog heroja, čak nema ni nekog snažno pozitivnog karaktera: svi su oni sitne duše koji u okolnostima pogibelji pokazuju svoja prava lica tako da, realno, nemate za koga navijati. A epidemiolozi i vojska, pitate? To je najgori šljam od svih. Svaka sličnost s Božinovićem, Berošem i Capakom je zlonamjerna i točna...

No, prednosti serije ipak su veće: iznimna realističnost i uvjerljivost, gotovo pa dokumentarnost, dodatno podebljana epidemijom s kojom živimo i u stvarnom svijetu, odličan glumački ansambl meni nepoznatih glumaca, a i priznajem da padam na crnjake. Sløborn je vrhunski televizijski proizvod koji uvjerljivo propituje što se dogodi kada se ljudi suoče s krahom civilizacijskih vrijednosti i kada se uruši tanka glazura naše civilizacije. Sažeto u tri riječi: Jebali smo ježa!

Otočanin Hadžo

P.S. Serija je postigla ogroman uspjeh, otkupljena je za brojne europske televizije, a zainteresirao se, naravno, i Hollywood, pa očekujte da će Ameri izaći sa svojom verzijom priče koja će, po običaju, ispasti obično sranje. A hoće li biti druge sezone, to je za sada nejasno: priča je manje-više zatvorena, no ostalo je nekoliko likova koji nisu završili u vrećama za leševe pa nije nemoguće da se saga nastavi. Ima li to smisla? Naravno da nema, ali kad imaš zlatnu koku u rukama nećeš joj prerezati grkljan i baciti u vruću vodu...

*S dozvolom autora, prenosimo sa njegovog bloga Zli Hadžo ponovo jaše

Oceni 5