Filmovi koji pomiču granice
Nimf 01 S

Photo: thedailybeast.com

Kad se spoje mainstream i erotika

Nymphomaniac (Nimfomanka, 2013.)

Film koji ljudima vjerojatno prvi padne na pamet kad se govori o seksulanosti na filmskom platnu. Remek djelo Larsa von Triera priča je o mladoj ženi koja traži sebe, konstantno pomičući granice u zadovoljavanju svojih seksualnih apetita. Na tom putu nevoljko uspijeva povrijediti i svoje bližnje i samu sebe. No, Nymphomaniac je i puno više od toga. To je vrhunski spoj erotike, tvrdih sadomazohističkih scena te elemenata psihologije, sociologije i filozofije, upakiran u estetsko-vizualnu vrlo privlačnu cjelinu.

Većina filma odvija se u maloj sobi s brojnim flashbackovima na život glavne junakinje koja je odlučila odbaciti društvene konvencije i prihvatiti svoju prirodu. Ili, kako bi to sama Joe rekla; ”Možda je jedina razlika između mene i drugih ljudi to što sam uvijek zahtijevala više od zalaska sunca. Više spektakularnih boja kad se sudari s horizontom. To je možda moj jedini grijeh.”

Bitter Moon (Gorki mjesec, 1992.)

Film Romana Polanskog retrospektivna je priča o neobičnoj vezi dvoje ljudi ispunjenoj sadizmom i mazohizom. Mladi Britanac Nigel odlazi sa suprugom na krstarenje. Ubrzo upoznaje Oscara, ciničnog bogataša prikovanog za invalidska kolica, koji mu počinje pripovijedati svoju životnu priču čiji središnji lik, fatalnu Mimi, glumi predivna Emmanuelle Sigler.

Odnos između Oscara i Mimi prepun je divlje strasti, ali i destrukcije. Zanimljiva naracija glavnog pripovjedača začinjena je vrućim scenama S&M-a, bondagea, role playa, a u jednom trenutku spominje se i golden shower (iako nije prikazan na ekranu). Red romantike, red erotike i seksualnih igrica začinjenih fenomenalnim pripovijedanjem Petera Coyotea i scenama neponovljive Emmanuelle Sigler ono je što ovaj film svrstava među najbolja ostvarenja u bogatom opusu Romana Polanskog.

Shame (Sramota, 2011.)

Michael Fassbender tumači lik Brandona, privlačnog muškarca u zrelim tridesetima koji ne uspijeva kontrolirati svoje seksualne nagone. Brandon je duboko isfrustrirana osoba koja ne uživa u seksu, ali vreba svaku priliku za gledanjem pornografije, bez obzira na to je li na poslu ili kod kuće. Koristi i svaku priliku za upuštanje u anonimni seksualni odnos s muškarcima i ženama. Vrlo često masturbira, a ni voajerizam mu nije stran.

Stil života biva mu ugrožen nakon što mu se emotivna, psihički labilna, sestra Sissy useljava u stan. Tada saznajemo da njegovo ponašanje vuče korijene iz uznemirujućeg odnosa između njih dvoje, odnosno situacija koje su se među njima dogodile u prošlosti.

Eyes Wide Shut (Oči širom zatvorene, 1999.)

Radnja filma temelji se na pripovijetci Arthura Schnitzlera, uglednog austrijskog liječnika i književnika, inače velikog Freudovog prijatelja, koji je u poznim godinama stekao slavu secirajući dekadentni seksualni moral umirućeg Habsburškog carstva i Europe uopće. Scenarist i redatelj Stanley Kubrick radnju je prenio u suvremeni New York gdje glavni protagonist, dr. William Harford (Tom Cruise) živi život iz snova. Ima uspješnu karijeru liječnika, bogatstvo i društveni ugled, ali i prelijepu suprugu Alice (Nicole Kidman).

Bračna idila je narušena nakon zabave na kojoj oboje flertuju sa strancima, ali samo Alice priznaje da razmišlja o drugim muškarcima. Zbunjen (ili ohrabren) njenim priznanjem, William ubrzo počne tražiti razne seksualne pustolovine na ulicama velegrada, a kada od bivšeg kolege sazna priču o tajanstvenoj  družini koja održava orgije pod maskama, učini sve kako bi im se pridružio. Oči širom zatvorene intrigantan je film s glatkim prijelazima iz stvarnosti u nadnaravno. Artistički je nabijen erotskim scenama koje pojačavaju napetost, preispituju i pokazuju važnost intimnosti u braku.

The Dreamers (Sanjari, 2003.)

Film legendarnog Bernarda Bertoluccija prikazan je 2003. na Venecijanskom festivalu. Od tada izaziva konroverze, ali i zanimanje filmske publike. Godine 1968. mladi Amerikanac Matthew dolazi na studij u Pariz i odsjeda kod blizanaca, 19-godišnjih Thea i Danielle. Mladi filmofili provode dane testirajući međusobno filmsko znanje, ali ubrzo nevina zabava prerasta u seksualnu igru i test psihičke izdržljivosti.

Matthew se zaljubljuje u Isabelle, a njegova šokiranost bliskom emocionalnom i seksualnom vezom brata i sestre sve više raste. Ipak, i sâm se uključuje u igre mladog para. Dok u pozadini sviraju Doorsi, Hendrix i ostali spomenici slobodnom duhu šezdesetih, njihova soba postaje poprištem vrućih seksualnih igara mladog trojca koji se na osebujan način bori protiv konzervativnog društva koje ih okružuje.

Secretary (Sekretarica, 2002.)

Bolja verzija 50 nijansi sive. Maggie Gyllenhaal (koja trenutno briljira u ulozi prostitutke u seriji The Deuce) glumi Lee Holloway, mladu ženu koja se, nakon kratkotrajnog boravka u psihijatrijskoj bolnici, zapošljava kao tajnica i ubrzo zaljubljuje u svog zahtjevnog šefa. Pokazuje se da šef, mr. Grey, nije samo zahtjevan, već ima izrazitu dominantnu i sadističku crtu što odgovara njegovoj, pomalo smušenoj i nesigurnoj, tajnici.

Mazohistička uloga je kao stvorena za mladu Lee koja, polako ali sigurno, uspijeva prebroditi strahove koji je sputavaju i pobijediti demone iz prošlosti. S vremenom par sve više podiže ljestvicu i sve se dublje uživljava u uloge pa pred kraj filma svjedočimo i nekim, pomalo bizarnim, situacijama. Kakogod, radi se o vrlo zanimljivom ostvarenju koje dokazuje da ljubav ne mora uvijek biti nježna.

Lolita (1997.)

Kontroverzni književni klasik Vladimira Nabokova ekraniziran je dva puta. Prvi put 1962. godine u režiji Stanleya Kubricka, dok su 1997. godine, u režiji Adriana Lynea, glavne uloge odigrali Jeremy Irons, Melanie Griffith i tada sedamnaestogodišnja Domenique Swain. Originalna priča poznata je gotovo svima; sredovječni britanski profesor dolazi u Ameriku. Smještaj nalazi kod udovice Charlotte Haze i odmah se zaljubljuje u njenu četrnaestogodišnju kćer Dolores, poznatu kao Lolita. Iako Lolita tek otkriva svoju seksualnost, itekako je svjesna svoje privlačnosti i ubrzo započinje igra mačke i miša između nje i novog očuha koji se najprije bori sa svojim osjećajima, a zatim im se, nakon Charlotteine iznenadne smrti, prepušta.

Prošlo je više od 60 godina od objave književnog predloška koji još uvijek podiže prašinu. To i nije čudno pošto se tematizira kontroverzan odnos maloljetne djevojke i mnogo starijeg muškarca. Ipak, radi se o filmskom i književnom klasiku, a naziv „lolita“ već je ušao u popularnu kulturu i svakodnevnu uporabu kao opća imenica koja označava zavodljivu maloljetnu djevojku koja zavodi starije muškarce.

La Vénus à la fourrure (Venera u krznu, 2013.)

Austrijski književnik Leopold von Sacher-Masoch (odatle riječ mazohizam) napisao je u 19. stoljeću istoimenu novelu, svojevrsni BDSM klasik kojeg je Roman Polanski odlučio prenijeti na filmsko platno. Gotovo dvadeset godina nakon filma Bitter Moon, njegova supruga Emmanuelle Siegner ponovno se našla u ulozi domine i oduševila  kritiku i publiku pokazavši da nije izgubila na seksipilu.

Radnja filma u kojem glumi samo dvoje glumaca, Mathieu Amalric kao redatelj i Siegner kao fatalna Vanda, smještena je u malo kazalište u kojem upravo završava neuspješna audicija za predstavu. Iako Vanda kasni na audiciju, redatelj joj ipak daje priliku da pokaže što zna, a gledatelj, malo po malo, prati kako nevina audicija prerasta u igru dominacije u kojem Vanda odnosi uvjeljivu pobjedu.

Iako Polanski odbija paralele s vlastitim životom, nema sumnje da je BDSM tematika (u ovom slučaju i fur fetish) nešto što ga itekako zanima i privlači jer njome se mnogo dublje i zanimljivije bavio u filmu Bitter Moon u kojemu je Seigner također imala ulogu žene koja seksualno dominira nad svojih suprugom, no tada je u pitanju bila patologija ljudskih odnosa, dok je Veneri u krznu manje zanimljiva kao psihološka drama, a više kao simpatična satira.

Blue is the Warmest Color (Adelin život, 2013.)

Radi se o preradi stripa Julie Maroh, a prati sedamnaestogodišnju djevojku koja završava srednju školu i pokušava izaći na kraj s vlastitom seksualnošću. Budući da u vezi s muškarcem jednostavno ne doživljava dovoljno strasti i uzbuđenja, Adele se okreće istom spolu. Upoznaje Emmu i upušta se u romantičnu vezu punu strasti koja je film i dovela na ovu lisu.

Posebno je dojmljiva i kontroverzna sedmominutna scena seksa dvije glavne junakinje koja je, po mišljenju mnogih, jedna od najupečatljivijih i najbolje izvedenih scena u čitavoj filmskoj povijesti, pogotovo zato što ne služi samo za podizanje temperature, već lijepo dočarava strast i dubinu odnosa dvije mlade žene.

The Reader (Žena kojoj sam čitao, 2008.)

Radnja filma smještena je u Njemačku neposredno nakon Drugog svjetskog rata, a kroz priču o zabranjenoj ljubavi petnaestogodišnjeg mladića i dvostruko starije žene načinju se i neke „teže“ teme poput krivnje, osjećaja odgovornosti i kazne za počinjene zločine.

Tematski i sadržajno, film se može podijeliti u dva dijela. Prvi dio prati vezu mladog Michaela (David Kroos/Ralph Fines) i misteriozne Hanne (Kate Winslet) koji se upoznaju nakon manje nezgode u tramvaju. Ubrzo se, unatoč velikoj razlici u godinama, zaljubljuju i dane provode u Hanninom malom stanu čitajući i uživajući jedno u drugom, sve dok Hanna jednog dana ne nestane bez objašnjenja. Drugi dio filma događa se osam godina nakon toga, kada se bivši ljubavnici sastaju u bitno drugačijim okolnostima i potpuno izmijenjenim ulogama.

Žena kojoj sam čitao film je koji se prvenstveno bavi temama kao što su zločin i kazna te individualni i kolektivni osjećaj krivnje pojedinaca i čitave nacije, dok je ljubavna priča poslužila tek kao uvod u glavni dio. Ipak, radi se o vrhunskom ostvarenju i jednoj od najboljih uloga proslavljene Kate Winslet.

Zaključak

Filmovi na listi ne smatraju se erotskima, još manje pornografskima i baš zbog činjenice da je većina njih bila prikazivana u redovnoj ili izvanrednoj konkurenciji na filmskim festivalima, kao i na programima nacionalnih TV postaja, zaslužna je što su se ovdje našli. Iako se, žanrovski, većinom radi o trilerima i dramama, svaki tematizira seksualnost, odnosno scene seksa su važan dio radnje. Svaki je u nekom periodu, zasluženo ili ne, bio proglašavan kontroverznim.

Postoje filmovi s prilično uvjerljivim erotskim scenama koji ipak nisu našli svoje mjesto na listi, a razlog tome je najčešće slaba radnja koja, osim prekrasnih tijela, ne nudi više od toga, a kada seks sam sebi postane svrha, teško je govoriti o kvalitetnom ostvarenju.

*Tekst prenosimo sa prijateljskog portala Seksoteka

Oceni 5