Dosije: JNA u ratovima u Hrvatskoj i BiH (3)
Dubr1

Photo: swissblog.net

Kad su goreli Vukovar i Dubrovnik

U odsustvu vojničkih planova i strategije, te raspada Jugoslavenske narodne armije i njene ideologije, kada je jedino izvesno bilo da srbijansko rukovodstvo želi hegemonističku ofanzivu i etničko čišćenje na teritorijama naseljenim Srbima, kao što je bilo već rečeno, ne nužno i većinski, vojska koja se zvala JNA; a od maja 1992. Vojska Jugoslavije, počinje uništavanje hrvatskih gradova. Domaćoj se sluđenoj javnosti servirao niz propagandnih izmišljotina, od “vekovno srpskih gradova i teritorija oko njih”, te o zverstvima Hrvata nad preostalim srpskim stanovništvom. Sve je, naravno, “pokrivala” propagandna mašinerija državne televizije, oslonjena na Miloševićevu suludu dosetku o tobožnjem pravu Srba da žive u jednoj državi, što je na terenu značilo nekontrolisanu upotrebu sile, svih artiljerijskih oruđa, kao i tenkova. I tamo gde je dolazilo do napada na kasarne JNA i srpske pobunjenike JNA je nesrazmerno koristila vatrenu moć, oružje teških kalibara koje će, prilikom povlačenja, ostaviti lokalnom srpskom stanovništvu u Hrvatskoj i BiH.

Grad koji je morao da umre

Vukovar je bio simbol zavojevačke agresije, grad koji su branili brojčano slabiji pripadnici Hrvatske vojske, koristeći minimalna sredstva, protivoklopne rakete i automatsko oružje; u to vreme gotovo je izvesno da je žrtvovan kao simbol hrvatskog otpora, ostavljen na nemilost raspomamljenih JNA zapovednika i dobrovoljačkih bandi. Srbijom se tada mobilišu mladići za “odbranu zemlje”, pod sloganom ištampanim na pozivima “Otadžbina te zove”.

Kako se, između ostalog, ističe u Disijeu Fonda za humanitarno pravo “JNA u ratovima u Hrvatskoj i BiH”, artiljerija JNA gotovo potpuno uništava delove grada, koji uoči pada podseća na Staljingrad, po opisu stranih posmatrača. Naselja južno od reke Vuke bila su gotovo sravnjena sa zemljom, pišu autori Dosijea, pozivajući se na iskaze posmatrača, i konstatuju da je gađana bolnica, te da su srušeni dvorac Eltz, Radnički dom, rodna kuća nobelovca Lavoslava Ružičke, Gradski magistrate, Dom umirovljenika, zgrada Županije srijemske, više pravoslavnih i katoličkih crkava i zgrada Suda.

Nenadoknadivi gubici bili su životi Vukovarčana - broj poginulih nije tačno utvrđen, izvesno je da ih je stradalo više stotina, a 14. 000 je prognano. Izvesno je i to da je na čelu Prve vojne oblasti bio Života Panić, kasnije načelnik Generalštaba JNA. Operativnom grupom Sever komandovao je general Andrija Biorčević, a Operativnom grupam pukovnik Mile Mrkšić, čiji je podređeni bio ratni zločinac Veselin Šljivančanin (sada slobodan čovek, često je u jutarnjim programima kretenoidnih televizija).

“Za neselektivni i rasprostranjeni napad na Vukovar pred MKSJ, ni pred sudovima u Srbiji, nijedna osoba nije osuđena”, konstatuju autori Dosijea.

Nulti stepen zaštite – nezaštićen

Komanda JNA izdala je septembra 1991. direktivu kojom se naređuju blokada Dubrovnika, zauzimanje brda Srđ, aerodroma Ćilipi i osvajanje poluostrva Prevlaka. Naređenje je izdao general Jevrem Cokić, po ovlašćenju generala Blagoja Adžića, načelnika GŠ JNA. Uništavanje grada koji je, kao spomenik kulture, uživao nulti stepen zaštite UNESCO-a, počelo je 1. Oktobra, bombardovanjem sa ratnih brodova i iz aviona. Bombe su padale na Zlatni Potok, Lokrum, Slano, Bosnku i grad. U sledećem napadu, 5. oktobra, poginula je jedna osoba, pesnik Milan Milišić. Artiljerijski napad s mora 7. oktobra, obeležilo je granatiranje hotela “Excelzior”. “Između dva navedena napada JNA je u mestu Morinj, u opštini Kotor, 3. oktobra 1991. Formirala logor u koji su odvođeni dubrovački civili i pripadnici hrvatskih oružanih snaga.”

Dva dana kasnije JNA osvaja aerodrom Ćilipi, a tokom oktobra brdo Žarkovicu i nastavlja napade na grad i ostrvo Lokrum. Posmatračka misija Evropske unije posreduje u pregovorima između JNA i hrvatskih snaga; JNA krši primirja i napada grad sa mora, kopna i iz vazduha. Rukovodeći visoki oficiri JNA su bili admirali Pavle Strugar i Miodrag Jokić i general Radomir Damjanović. Kapetan Vladimir Kovačević predvodi novi napada na brdo Srđ, 6. decembra, artiljerijska vatra se sa Žarkovice usmerava na Stari grad, što je utvrđeno i haškom presudom protiv admiral Pavla Strugara – “žestoko i bez disciplinovanog navođenja i korekcije vatre dejstvovale (su) na Dubrovnik i Strai grad”.

Zločinci i vandali na slobodi

“Tokom opsade Dubrovnika od strane 2. OG JNA, od početka oktobra 1991. do maja 1992., na području Dubrovnika ubijena su najmanje 82 civila. Njih 50 stradalo je u napadima JNA od 1. oktobra do 6. decembra 1991. Dan sa najviše civilnih žrtava bio je 6. decembar 1991. godine, kada je, usled granatiranja grada od strane JNA ubijeno 13 stanovnika Dubrovnika”, navodi se u Dosijeu.

Citira se, takođe, i presuda protiv admiral Strugara, u kojoj se ističe da je grad pretrpeo velika razaranja bez ikakve vojne nužde, te da je napad na Stari grad 6.decembra 1991, bio usmeren na uništenje i oštećenje kulturnih dobara”.

Pavle Strugar osuđen je 2008. Na kaznu od sedam i po godina zatvora, a admiral Miodrag Jokić na sedam godina. “Iako je u napadu na Dubrovnik učestvovalo više jedinica koje su se nalazile pod komandom Druge operativne grupe JNA, ni jedan komandant ili pripadnik tih jedinica nije pred domaćim sudom”, naglašava se u Dosijeu.

Za rušenje Starog grada nije odgovara ni kapetan Vladimir Kovačević za koga je pred domaćim pravosuđem utvrđeno da “ne može da prati suđenje”.

Oceni 5