Pop đaku, đak crkvenjaku
Vakc 01 S

Photo: www.brockpress.com

Kad vakcine marširaju

Pop đaku, đak crkvenjaku... Kako ide dalje? Crkvenjak zvonaru, zvonar nama?

I zvoni zvono danima, preko svih medija, da vakcinisanje protiv gripa počinje 1. oktobra. Ranije nego prošle, 2019. godine jer, kao i uvek, potrebno je dve do tri nedelje da se stvori imunitet, zaštita od infekcije gripom. Ove godine, ta zaštita je važnija nego svih prethodnih, jer korona je tu, stalno prisutna, a nailazi i njen treći pik, pa da se virusi gripa i pika ne sudare.

Istina, ne znam odakle je izronio naziv „pik“, asocira me na dečju igru žmure, kada se tragač (to je onaj koji je žmurio), i onaj kojeg je tragač otkrio, takmiče ko će pre stići na mesto gde se žmuri, dlanom ga pljesnuti i uzviknuti: „Puj pike za mene!“, a to znači da je on pobedio – pa se sve češće pitam, likuje li tim rečima i korona?

Godinama se vakcinišem protiv sezonskog gripa, ali ipak slušam zvonjavu saveta stručnjaka da se ove godine svi vakcinišu, a ne samo rizične grupe - kojima odavno pripadam. Ne samo zbog godina, već zbog svih  operacija, upala pluća i drugih „uživancija“.

Zvoni i uputstvo da se javimo svom lekaru i da zakažemo prijem vakcine, da se ne bi stvarala gužva. Vakcina ima dovoljno, besplatne su, kao i prethodnih godina, a ove godine obezbeđen je rekordan broj doza vakcina protiv gripa – više od 500.000.

S obzirom da je 1. oktobar četvrtak, pa sleduje petak, pa dva neradna dana, odlučujem da svoju ambulantu pozovem 5. oktobra jer, dok oni sve zavedu, sortiraju, rasporede, razvedu..., reći će mi, kao i prošle godine, da pozovem u ponedeljak.

I, zvala sam.

Vakcina više nema. Dobili su 50, sve su potrošene, da li će dobiti još, ne znaju, mogu da se upišem u spisak i ostavim broj telefona, pa ako dobiju, zvaće me.

Upisujem se, zahvaljujem se, posle se pitam, na čemu – i nastavljam da zvonim. Na sve strane.

I sve ostale somborske ambulante dobile su po 50 vakcina, zvala sam, da proverim, ali tamo, ako još nekoliko vakcina i imaju, podrazumeva se da ja nemam pravo da ih tamo primim.

Uopšte ne insistiram da moja vakcina bude besplatna, znam da mi je neophodna, pa pozivam jednu apoteku, drugu, treću... i svuda dobijam isti odgovor. Mogu da se upišem u spisak, zvaće me ako dobiju, ali dobavljač im je rekao da to neće biti pre kraja novembra već najverovatnije tek početkom decembra. Nemaju informaciju zbog čega tako kasno.

Sutradan – zvonar sam i dalje.

Pozivam savetnicu za pacijente, jadam se, sve joj pričam, ona me strpljivo sluša, priznaje da nije u toku, ali da će se raspitati, pa neka je pozovem u 13 sati.

I, jesam.

Sada ja strpljivo slušam.

Zvala je direktora somborskog Doma zdravlja, on nije nadležan da određuje broj vakcina, trebalo je da se javim na vreme, pošto sada hoće da se vakcinišu i oni koji ranije nisu hteli, poslaće se u ambulante još 20 vakcina, a do kraja godine i sva potrebna količina. Za sve je nadležno Ministarstvo zdravlja i Batut... Pokušavam da saznam zašto će vakcine tako kasno stići u apoteke; da li su u domovima zdravlja čuli za trebovanje; viče li i gripa: „Puj pike za mene!“,  ali savetnica me ljubazno pozdravlja i još ljubaznije spušta slušalicu.

Uzalud ponovo zvonim.

Pop đaku, đak crkvenjaku...

Oceni 5