Majsko sjećanje
Igračke

Photo: Lična arhiva

Kako sam zadovoljna što se imam čega sjećati

Na sam Prvi maj ove, 2022. godine, u moj dom djelomično oštećen potresom na Baniji prije godinu i pol, stižu: Lude bubamare, Eustahije Brzić i Zmijica Dorica. Sve sa zaletom, pa u naletu, gmižući i leteći, iz udaljenosti od oko 700 kilometara, iz Zaječara. U wordu, pa u jpeg, pa u formatu docx, kako će danas drugačije. Slike u ime podsjećanja na dugogodišnje prijateljstvo, još od onda kad su plišane igračke stizale iz Zagreba, za sinove Predraga i Nenada, rođene 1969. i 1973. godine.

Kako sam zadovoljna… što imam godine koje imam i svega se sjećam. Eustahija Brzića, dugačke i pravedne zmije iz crtanih filmova s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kao i Zmijice Dorice, vodene zmijice, ružičaste boje, danas bi se reklo pink. Te unikatne plišane igračke izrađivane su u majstorskoj radionici Vavra na početku zagrebačke Petrinjske ulice, otvorene 1960. godine i zatvorene početkom devedesetih, kad su svi oni tobože napredni i oslobođeni stega socijalizma zaključili da su bolje i korisnije kineske igračke.

Igrala su se njih dvojica, pa su se igrala njihova djeca, pa će se vjerojatno igrati i djeca te djece. Tako je bar moguće procijeniti po izgledu igračaka na fotografijama snimljenima prije tri dana.

Kako sam zadovoljna… što ne pamtim gdje je nastala i kada je do dječaka stigla igra-slagalica „Lude bubamare“, sastavljena od devet elemenata u četiri boje, na svakom po četiri dijela bubamare i treba ih složiti tako da svaki dio bude kompletan. Nije jednostavno, na sam Prvi maj majka nekadašnjih dječaka i baka njihove djece piše: To si ti donela mojoj deci, ja sam to sačuvala i sada je to atrakcija. Kako dođu odmah uzimaju i hoće da slože a nije baš lako. Ja sam pokušala i baš sam se namučila. Iznenadila sam se koliko mi je vremena trebalo da ih složim. Možda su Bubamare preteča Rubikove kocke koju je – tek - 1974. godine osmislio i složio mađarski kipar i profesor arhitekture Ernő Rubik.

Kako sam zadovoljna… jer vjerujem da su Lude bubamare postojale prije famozne Kocke. Zna li itko išta o njima?

Kako sam zadovoljna… što sam prije petnaestak dana popila kavu na terasi restorana Paviljon, prvi put u Bihaću, počašćena od sasvim nepoznate žene, s kojom razmijenih nekoliko rečenica na kamenoj ogradi pogleda na Unu. Ramazan je, vrijeme darivanja, dozvolite da vas počastim kavom… višestruko počašćena ja.

Kako sam zadovoljna… što imam više razloga zbog kojih moram ponovo u Bihać, što prije: Beisa, Enisa, Neira, Šura, Mirela, Šeherezada; moram naći kćer Husnije Toromanovića, nekadašnjeg tajnika Kotara Bihać, duše sletova bratstva-jedinstva. Ako netko može pomoći; ne znam ni kako je kćeri ime ni koje joj je sadašnje prezime. A nisam na Facebooku!

Kako sam zadovoljna… što već danas, 3. maja, znam da ću sutra u 15.05 žaliti što se raspala Jugoslavija, sad se čini i prije negoli je Tito umro prije 42 godine.

Kako sam zadovoljna… što se imam čega sjećati.

Oceni 5