Kako se Aragon ispisao iz nadrealizma
U januaru 1932, Aragon je sudski optužen zbog svoje poeme Front Rouge, štampane 1931 godine. Francuski nadrealisti objavljuju tim povodom jedan manifest, pod naslovom L'Affaire Aragon, u kome energično i oštro ustaju protiv takve inkriminacije, osnovane na bukvalnom tumačenju jednog poetskog teksta, i koju prokazuju kao znak pogoršavanja represije, iskorišćavajući tu priliku da još jednom, jasno i potpuno, istaknu svoj moralni i socialni stav. Sa druge strane, nadrealisti su pozvali i one intelektualce koji nisu ili ne mogu da budu saglasni sa ovim njihovim ekstremnim i ekstremno konsekventnim stavom, da se bar solidarišu sa njima u protestu protiv jedne inkulpacije koja Aragona izlaže kazni od pet godina zatvora. Na toj bazi skupljen je veliki broj potpisa.
Sasvim pogrešna i tendenciozna tumačenja kojima je ova protestacija bila propraćena, i po kojima su nadrealisti tobože pokazali da beže od odgovornosti za svoja dela i da traže skloništa u umetnosti, primorala su Andre Bretona da publikuje jednu eksplikativnu brošuru koju je nazvao Misere de la Poesie («L'Affaire Aragon» devant l'opinion publique). Rasvetljujući nesporazum koji je izazvalo zlonamerno izvitoperavanje nadrealističkih teza o poeziji i o moralnom značenju poetskog čina, protivstavljajući izvesna osnovna razmatranja i izvesne pojedinačne primedbe tim pokušajima da se defigurira smisao nadrealizma, Breton daje jedan jedinstven primer misaonog poštenja, gordosti i moralne nepokolebljivosti. Govoreći uopšte o situaciji u koju je poezija stavljena, o kriteriumima revolucionarne misli, i posebno o načinu na koji se prema nadrealizmu ophode oni levičarski krugovi od kojih zavisi uglavnom cela revolucionarna kulturno-književna akcija u Francuskoj, Breton je naveden da napadne izvesne saradnike lista Humanite, koji su gorepomenuti manifest, kao i nadrealizam uopšte, podvrgli istom zlonamernom tumačenju, onemogućavajući uz to nadrealistima da uđu u Udruženje Revolucionarnih Pisaca i Umetnika, i pored toga što rezolucije kongresa u Harkovu obeležavaju nadrealiste kao prve pozvane za takvo jedno mesto.
Breton je bio predvideo posledice svoga držanja. U Humanite od 10. III. 1932, izlazi jedna ispravka Udruženja Revolucionarnih Pisaca preko koje Aragon izjavljuje da je on »apsolutno stran« pojavi brošure Beda Poezije, da u celini ne odobrava sadržinu te brošure, i da napade koje ona sadrži mora da smatra za kontra-revolucionarne. Predviđen, ovaj gest Aragonov bio je samo vidno razrešenje njegovog već dosta davno dvosmislenog držanja. Postajući, tako, član pomenutog Udruženja, po cenu jedne ipak neočekivano renegatske denuncijacije, Aragon, na samom sebi, kao što po izvesnim simptomima već izgleda očevidno, dokazuje tačnost Bretonove teze da: »ako mu je uskraćeno pravo da nastavi svoja istraživanja u oblasti koja mu odgovara, ranije ili docnije, jedan čovek će biti izgubljen za samog sebe, i izgubljen za Revoluciju«.
Aragonov gest povukao je za sobom izvesna pojedinačna odobravanja, ali je izazvao i violentan protest svih francuskih nadrealista koji su, u znak solidarnosti sa Bretonom, izdali brošuru Paillasse! (Fin de «l'Affaire Aragon»), u kojoj su istakli nedoslednosti i protivurečnosti koje postoje između različitih uzastopnih stavova i iskaza Aragonovih u toku poslednje dve godine (pre polaska u Harkov, za vreme harkovskog kongresa, pri povratku i posle povratka). Paul Eluard dopunio je ovu brošuru i svojim posebnim letkom Certificat, gde je ukazao na Aragonovu prevrtljivost i na nepodudarnost njegovog članka Le Surrealisme et le Devenir revolutionnaire i njegovog najnovijeg obrta. Sa svoje strane, Maxime Alexandre i Pierre Unik objavili su jedno razjašnjenje pod naslovom Autom d'un poeme.
Kako do danas, ukoliko nam je poznato, Aragon još nije objasnio stvarni smisao koji pridaje svome odvajanju od Bretona, to nam je zasad nemogućno da u njegovom gestu vidimo nešto opravdanije, nešto dublje, nešto što uliva više poverenja od običnog napuštanja jedne ideološke i moralne pozicije baš u trenutku kad njena odbrana i održanje zahtevaju najusredsređeniji napor svesti i najčistiji moralni integritet.
*Članak prenosimo iz trećeg broja časopisa “Nadrealizam danas i ovde”, juni 1932.