Avanturistički pothvat
Faffa 11 S

Photo: Photographer unknown

Kako se stvarao Robinzon

U redakciji ilustriranog lista »Avanturistički pothvat«, koji je izlazio svakih dvadeset dana, osjećalo se da nema umjetničkih djela koja bi mogla privući pažnju mladih čitalaca.

Pojavile bi se neke tvorevine, ali sve to nije bilo ono pravo. U njima je i suviše bilo nekakve mekušne ozbiljnosti. Istinu govoreći, ta djela nisu osvajala omladinu, već mutila vedrinu njene duše. A urednik je htio upravo da osvaja.

Naposljetku su odlučili da naruče roman u nastavcima.

Redakcijski kurir otrčao je s pisamcem piscu Moldovancevu, i već sutradan Moldovancev je sjedio u urednikovu kabinetu, na divanu kakav se nekad viđao u trgovačkim kućama.

— Shvaćate li — objašnjavao je urednik — to treba da bude zanimljivo, novo, puno interesantnih zbivanja. Uopće, treptalo bi da to bude sovjetski Robinzon Crusoe. Tako da se čitalac ne može odvojiti od knjige.

— Robinzon? To može — kratko reče pisac.

— Ali ne običan Robinzon, nego sovjetski.

— A da kakav bi mogao biti! Neće valjda rumunjski.

Pisac nije bio odviše blagoglagoljiv. Odmah se vidjelo da je to poduzetan duh.

I doista, roman je bio gotov na vrijeme. Moldovancev se nije mnogo udaljavao od poznatog originala. Kad hoćete Robinzona, evo vam Robinzona.

Sovjetski mladić doživljava brodolom. Valovi ga izbacuju na nenaseljeni otok. On je sam, nezaštićen, licem u lice s moćnom prirodom. Prijete mu opasnosti: zvijeri, lijane, razdoblje kiša koje nastaje. Ali sovjetski Robinzon, pun energije, savladava sve prepreke koje su se činile nepremostive. A tri godine kasnije nalazi ga sovjetska ekspedicija, nalazi ga u punoj snazi. On je pobijedio prirodu, podigao kućicu, opasao je zelenim baščama, zapatio zečeve, sašio sebi tolstovku od majmunskih repova i naučio papigu da ga svakog jutra budi riječima: »Pažnja! Zbacite pokrivač, zbacite pokrivač! Počinjemo jutarnju gimnastiku«!

— Vrlo dobro — veli urednik — a ono o zečevima je, jednom riječju, divno. Potpuno aktuelno. Samo, znate, osnovna misao djela nije mi sasvim jasna.

— Borba čovjeka s prirodom — odsiječe po svom običaju Moldovancev.

— Da, ali nema ničeg sovjetskog.

— A papiga? Pa ona ovdje zamjenjuje radio. Iskusan spiker.

— Papiga ... to je dobro. A ni ono o baščama oko kuće nije loše. Ali ne osjeća se duh sovjetskog kolektiva. Gdje je, na primjer, mestkom?(1) Gdje je tu rukovodeća uloga sindikata?

Moldovancev se odjednom uzbudi. Čim je osjetio da bi roman mogao biti odbijen, njegove nerazgovorljivosti namah nestade. Postade razgovoran.

— Kakav mestkom? Pa otok je nenastanjen!

— Da, sasvim tačno, nenastanjen. Pa ipak, mestkom mora postojati. Ja nisam umjetnik, ali da sam na vašem mjestu, ja bih ga unio. Kao sovjetski elemenat.

— Ta čitava se fabula zasniva na tome da je otok nenasta ...

Moldovancev slučajno pogleda urednika u oči i zastade: te oči bile su još tako proljetne, u njima se vidjela takva martovska praznina i takvo plavetnilo da odluči pristati na kompromis.

— Imate pravo — reče podižući prst. — Uistinu! Kako mi to odmah nije palo na pamet! Prilikom brodoloma spasavaju se dvojica: naš Robinzon i predsjednik mestkoma.

— I dva člana oslobođena dužnosti — hladno reče urednik.

— Joj! — pisnu Moldovancev.

— Nikakvo »joj«! Dvojica oslobođenih i jedna aktivistkinja, sakupljačka članarine.

— Sakupljačka članarine? A od koga će ona sakupljati članarinu?

— Od Robinzona.

— Članarinu od Robinzona može primati i predsjednik. Ništa mu neće biti.

— E, tu baš griješite, Moldovanceve. To se već nikako ne smije. Predsjednik mestkoma ne smije se baviti sitnicama, trčati uokolo skupljajući članarinu. Mi se borimo protiv toga. On treba da se bavi ozbiljnijim, rukovodilačkim poslovima.

— Neka bude, neka se spasi i sakupljačica — pokori se Moldovancev. — To je čak i dobro. Udat ćemo je za predsjednika ili za Robinzona. Bit će zanimljivije.

— Nemojte. Bježite od petparačkih romana, od nezdrave erotike. Neka ona lijepo skuplja članarinu i neka je čuva u sefu.

Moldovancev se uzvrpolji na divanu.

— Dopustite, sef na nenastanjenom otoku?

Urednik se zamisli.

— Čekajte, čekajte — reče; u prvoj glavi romana imate vi jedno divno mjesto. Zajedno s Robinzonom i članovima mestkoma valovi izbacuju na obalu razne stvari...

— Sjekiru, karabin, busolu, bure ruma i bocu antiskorbutnog lijeka — svečano nabroji pisac.

— Rum izbacite — brzo reče urednik; — pa onda, šta će vam ta boca antiskorbutnog lijeka? Kome to treba? Bolje bocu tinte. I, na svaki način, sef.

— Uvrtio vam se u glavu taj sef. Članarina se može sasvim dobro čuvati i u duplji baobaba. Tko će tamo krasti?

— Kako, tko će krasti? A Robinzon? A predsjednik mestkoma? A oslobođeni članovi? A trgovačka komisija?

— Zar se i ona spasila? — bojažljivo će Moldovancev.

— Spasila se.

Šutnja.

— A da valovi nisu slučajno izbacili i stol za konferencije? — podsmjehnu se autor.

— Sva-ka-ko! Ljudima treba stvoriti uvjete za rad. Izbacili su i bocu s vodom, i zvono, i stolnjak. Mogu izbaciti bilo kakav stolnjak: ili crven, ili zelen. Ja ne sputavam umjetničko stvaralaštvo. Ali ono, prijatelju, što je prije svega potrebno, to je — prikazati masu! Široke slojeve trudbenika.

— Valovi ne mogu izbaciti masu — uzjoguni se Moldovancev. — To nije u skladu s predmetom. Zamislile! Valovi izbacuju na obalu nekoliko desetaka tisuća ljudi. Pa to je besmislica.

— Uzgred rečeno, malo zdrava, vesela, radosna smijeha nikada nije na odmet — ubaci urednik.

— Ne! Valovi to ne mogu učiniti.

— Zašto valovi? — začudi se urednik.

— Pa kako će onda mase dospjeti na otok? Ta otok je nenaseljen.

— A tko vam kaže da je nenaseljen? Vi me nekako zbunjujete. Sve je jasno. Postoji otok, ili, bolje, poluotok. Manje briga. Tamo se odvija niz zanimljivih i neobičnih događaja. Sindikat radi, ali ponekad traljavo. Aktivistkinja otkriva niz grešaka, recimo u skupljanju članarine. Njoj pomažu široke mase. I predsjednik koji se pokajao. Pred kraj se može održati plenum. To će imati puno efekta, u umjetničkom smislu. Eto, to je sve.

— A Robinzon? — promuca Moldovancev.

— Da, dobro što ste spomenuli. Robinzon me baca u brigu. Uklonite ga sasvim. Nemoguća, sasvim suvišna figura kritikanta.

— Sada je sve jasno — reče Moldovancev muklim glasom; — sutra će biti gotovo.

— Želim vam sve najbolje. Stvarajte! I još nešto: kod vas se na početku romana dešava brodolom. Znate, izostavite to. Neka bude bez brodoloma. Bit će zanimljivije. E, dobro. Doviđenja!

Ostavši sam, urednik se veselo nasmija.

— Konačno — reče — imat ću pravo avanturističko djelo, a uz to i umjetničko.

________

1) Mestkom, mjesni komitet.

*Priču prenosimo iz knjige „Kako se stvarao Robinzon“ (Naprijed, Zagreb, 1964); sa ruskog prevela: Lidija Subotin

Oceni 5