Kako skuhati savršenu pastu

Izjavama poput: „ne zna ni jaje ispeć“ ili “ne zna ni čaj skuhat” obično se na slikovit način želi opisati nečije gastronomsko neznanje. A ja vas uvjeravam da većina od vas ne zna pravilno ispeć jaje na oko, mekokuhano jaje, skuhat viršle (kako volim tu riječ!) a niti čaj. No kako stojimo sa znanjem kuhanja tjestenine?

Loše, jako loše…

O kuhanju tjestenine postoje različite teorije. Svatko tvrdi da je njegova najbolja. Ne zna zašto, ali tako se kod njih već kuha generacijama. I tu nema diskusije… Neki stavljaju ulje u vodu u kojoj se kuha tjestenina, drugi pak nakon kuhanja ispiru tjesteninu hladnom vodom, treći sole nakon kuhanja, a neki pak tjesteninu uopće ne jedu, jer, kako kažu, tjestenina deblja…

No, kako jesti jela koja imaju puno „safta“ nego upravo s tjesteninom? Dobro, može s njokima, okruglicama od kruha, ali bolongese, carbonara, milanese ili aglio olio e peperoncini? To bez prave talijanske paste definitivno ne ide!

Primjenite nekoliko praktičnih savjeta i tjestenina će ispasti savršeno:

1. Vodu dovedite do točke vrenja, posolite i nakon toga smanjite vatru (probajte je li voda dovoljno slana, mora imati slanost Jadranskog mora).

2. Stavite tjesteninu u vodu, i dovedite je do faze da „lagano vrije“

3. Sada upotrijebite visokotehnološki trik da se tjestenina ne zalijepi: Miješajte tjesteninu! (jednostavno, zar ne…) ovo je za sve one koji tvrde da stavljaju ulje da se tjestenina ne bi lijepila.

4. Neka vam ne padne na pamet stavljati ulje!

5. Minutu prije nego što proizvođač preporuča da je tjestenina skuhana, probajte je. Ako je „al dente“ van s njom, u cjedilo i… gotovo! U drugoj varijanti se tjestenina vadi ravno iz vode i stavlja u umak. U tom slučaju dodavanjem vode dobivate kremoznost. Kao što rekoh, koju tehniku ćete upotrijebiti, ovisi o jelu koje spravljate.

Ako radite sa visokokvalitetnom tjesteninom, voda u kojoj se kuhala nakon hlađenja mora biti gusta i mutno-bijele boje.

6. Neka vam ne padne na pamet ispiranje vodom – ako stavljate ulje ili ispiremo vodom poništit ćete prvobitnu ulogu tjestenine, a to je da se sljubi sa „saftom“! U prvom slučaju će ulje napraviti tanki sloj oko tjestenine i saft će jednostavno kliznuti, a u drugom ćete isprati tanki škrobni sloj koji se formira na površini tjestenine i u biti privlači saft.

A sada o tjestenini i debljanju:

Dakle, svi znamo (bar se nadam) da tjestenina spada u grupu ugljikohidrata koji se u našem tijelu pretvara u šećer. Kod osoba s niskom tjelesnom aktivnošću se višak šećera (koji ne upotrijebe mišići niti ne preradi jetra) – pretvaraju u masne naslage, tj. masne stanice koje su kod mršavih ljudi “prazne”, ovom se prilikom “napune”. No, ukoliko tjesteninu ne prekuhamo „na mrtvo“ i ostavimo ju „al dente“, ona ima manji glikemični indeks, i možete slobodno uživati. Jednostavno rečeno, nivo šećera u krvi se kroz „al dente“ polagano diže i ostavlja nas duže vremena sitim. Ono što je pogubno za vašu vitku liniju, vjerujte, nije tjestenina, već masni umaci, vrhnje i svi mogući dodaci. Ah da, ne zaboravimo na južne predjele Lijepe naše, gdje uz tjesteninu jedu i – kruh! I za kraj, dok se tjestenina kuha, napravite eksperiment i primite jedan sirovi špaget s obje ruke na krajevima, pa ga slomite! Nikad ne pukne samo na jednom mjestu, nego barem na dva!

Zašto?

E niste pazili na satu fizike!

*Prenosimo sa portala Radio Gornji Grad