Na krilima promjena: Oslobođena Crna Gora
Amfilohije Radović

Photo: Portal Analitika

Kakva je to sloboda koju kroji Amfilohije Radović?

Ima u “Enciklopediji mrtvih” jedno poređenje o lavežu pasa i zveketu njihovih lanaca u čuvenoj priči o smrti prostitutke. Kaže Kiš da su se lanci pasa u buržujskim baštama prilikom krađe karanfila od strane jednoga njegova proleterskog junaka toliko glasno čuli da su zaglušili istorijski eho svih robovskih lanaca od antike do naovamo.

Sličan ton u Crnoj Gori slušamo od 30. avgusta 2020. godine. Novoizabrana većina svoju izbornu pobjedu proglašava datumom oslobođenja, te je zaglušila sve slavne crnogorske pobjede – od Tuđemila naovamo. Kao da se na crnogorskoj političkoj sceni posadio neki mega megafon, a pobjednike izbora zaposio duh kakvog šamana pa svi odreda na sva zvona glasovito ponavljaju da je Crna Gora oslobođena i da ništa više neće biti kao prije. Problem leži u činjenici što je novu većinu zbilja zaposio šaman i to ne bilo kakav nego onaj koji više od tri decenije proklinje i demonizuje svakoga ko skrene s puta njegovih bajalica i što novi ideološki vjetrovi prijete da ništa neće biti kao prije.

Zapitajmo se zato kakva je to ta nova sloboda koju kroji Amfilohije Radović? Kakva je to sloboda koja od jedne sekularne države pravi teokratiju i u kojoj popovi kade vodovodne cijevi i zgrade opštine? Kakva je to nova većina čiji kandidat za mandatara retorički uporno izjednačava četnike i partizane (pri čemu su mu ovi prvi posred srca)? To su sve pitanja koja ovih dana postavljaju zabrinuti crnogorski građani.

Frustracija ranijom vlašću kod mnogih građanski nastrojenih pojedinaca koji su sada u novoj većini izazvala je potpuno političko sljepilo. Oni su toliko anestezirani po pitanju djelovanja Srpske pravoslavne crkve i ljudi koji otvoreno kazuju da su pitomci politike Aleksandra Vučića, da i dalje drve jedno te isto o tome kako je Milo ljubio krst Amfilohiju i kako ima odlične poslove s Aleksandrom Vučićem. Znači, Milo iz devedesetih je loš, a Zdravko naših dana kojemu su usta prionula uz Amfilohijeve ruke nije?

Ako je tačna ona narodna poslovica da se po jutru dan poznaje, onda nam nije teško zamisliti u kojem pravcu će se kretati crnogorska identitetska politika i kakva nas kulturna stvarnost čeka. Ni dva dana nakon „oslobođenja“, a Amfilohije Radović je već najavio građevinske radove na Lovćenu i Cetinju. Pa i prilikom potpisivanja onoga „trojnog pakta“ da će se poštovati ono što se u svakoj normalnoj zemlji poštuje, kandidat za premijera Zdravko Krivokapić nije izdržao no je u svoje ime rekao kako bi na Lovćenu trebalo podići kapelu. Njegove kolege s lijeve i s desne strane nijesu mu se po tome pitanju suprotstavile. Isto kao što se nijesu suprotstavile crkovnome kadriranju nove vlasti.

Upravo po tome pitanju najviše je građansku Crnu Goru iznenadio Dritan Abazović koji je, kao nekad Milo Đukanović, dozvolio Amfilohiju da utiče na političke prilike u Crnoj Gori. Porazno je gledati jednog mladog lidera koji se kazuje za modernistu i građanistu kako daje legitimitet najmračnijem svešteniku savremene crnogorske (i balkanske) istorije, koji je okadio sve ratove koje je vodila pogubna politika Slobodana Miloševića. Još je poraznije slušati istoga tog mladog političara kako demagoški ispira svoje posijelo s Amfilohijem Radovićem pričom kako bi pošao i u Husein-pašinu džamiju ili Katedralu Svetoga Tripuna. Jer slučaj iz Ostroga nije turistička i protokolarna pośeta no otvoreno miješanje crkve u politička pitanja Crne Gore!

Najveći problem nove većine koja je oslobodila Crnu Goru jeste politički novogovor koji niko ne razumije. Izuzev Demokratskoga fronta koji je makar ostao dosljedan onome što govori posljednjih godina, ostali konstituenti nove vlasti uveli su u crnogorski politički diskurs sistem komunikacije bez ikakvog stava. Pitate čovjeka odakle na sastanku s osvjedočenim teroristom, on kaže – slučajno. Pitate ga – odakle Vi u društvu s popovima i Dakom Davidovićem đe se pjevaju srpske pjesme, on kaže – slučajno. Pitate ga o zločinima Draže Mihailovića, on priča o zločinima partizana u selu njegove majke. Pitate ga o Drugome svjetskome ratu, on veli – ovo je 2020. godina.

Kako vjerovati takvome oslobodiocu kad njegov savjetnik za politiku i međunarodne odnose crta mete medijima koje treba zatvoriti? Kako vjerovati toj perfektnoj demagogiji koja u emisiji „Načisto“ osuđuje crnogorske zvaničnike što se rukuju s predstavnicima Kosova, a na pitanje – kako komentarišete to što su se i predstavnici Srbije s njima rukovali, odgovara – to je pitanje za srpske vlasti.

Na koncu, oslobođenje koje smo dugo čekali nije onakvo kakvim nam ga plasiraju. U teze o tome da neće biti revanšizma možemo vam vjerovati taman toliko koliko smo vam vjerovali da ćete formirati ekspertsku vladu. I onoliko koliko vam glasači Demokratskog fronta sada vjeruju da ćete povući priznanje Kosova i izaći iz NATO-a. Jer sve što ste do sada rekli – iznevjerili ste. Dok gođ nova većina bude jahala na ideologiji Amfilohija Radovića i Srpske pravoslavne crkve, građanska će Crna Gora posrtati.

*Tekst prenosimo sa sajta dnevnog lista Pobjeda

Oceni 5