Incitatus je bio pun vrlina
Akonja 01 S

Photo: wikimedia.org

Kaligula

Čitajući stare hronike poeme i žitija Gospodin Kogito ponekad oseća fizičko prisustvo davno umrlih lica

Govori Kaligula: 

između svih građana Rima
voleo sam samo jednoga
Incitatusa - konja

kad je ušao u senat
besprekorna toga njegove dlake
savršeno je bleštala sred purpurom opšivenih
plašljivih ubica

Incitatus je bio pun vrlina
nikad nije uzimao reč
stoička priroda
mislim da je noću u staji čitao filozofe

toliko sam ga voleo da jednog dana odlučih
da ga raspnem
no usprotivila se njegova plemenita anatomija

konzulsko zvanje primio je ravnodušno
i vlast obavljao sjajno
to znači - nikako

nismo ga uspeli navesti na trajnu ljubavnu vezu
s mojom dragom ženom Cezonijom
te avaj nije nastala linija careva-kentaura

zato je propao Rim

rešio sam da ga proglasim za boga
no devetog dana uoči februarskog kalendara
Herea Kornelije Sabin i ostale budale sprečiše
tu pobožnu nameru

mirno je primio vest o mojoj smrti

izbaciše ga iz dvora i osudiše na progonstvo

taj udar podneo je dostojanstveno

umro je bez potomstva
zakla ga debelokoži mesar u mestu Ancijumu

o posmrtnoj sudbini njegova mesa
Tacit ćuti

*Preveo s poljskog Petar Vujičić

Oceni 5