Kao Balkan, samo severnije
Jedna od najboljih TV-serija s kraja prošle godine stiže nam iz Češke: tamošnja HBO organizacija lansirala nam je u deset epizoda romanesknu krimi-priču pod naslovom „Pustina“ ili u engleskom prevodu „Wasteland“, što bi se moglo prevesti kao „Deponija“ ili metaforički „Nedođija“. Ništa nije spektakularno originalno, makar u uvodu; ubistvo maloletne devojčice već je preduzimljivi TV-default; setimo se danske serije „The Killing“, britanske „Broadchurch“ ili najnovije islandske „The Case“; svaka od njih ima istovetnu premisu, ali je razrada ono što se pamti.
U češkoj „Pustina“ varijanti, zločin je u direktnoj korelaciji s društvenim mikrokosmosom selendre koja svoje postsocijalističke običaje brižno neguje; sve ono što smo kao Balkanci preživljavali i doživljavali i suočavali se decenijama – podle sugrađane, njihove laži, sebičnost i komformizam, ogovaranja, odvratno politikanstvo - vraća nam se kao bumerang kroz likove iz serije, koji, jebiga, kao da su preuzeti iz najgore istorije Srba, Hrvata i Bosanaca. Ogromna većina onih koji šetaju ekranom u seriji „Pustina“, moguće je da šetaju našim ulicama; zato je gledanje ovog češkog noir-romana svojevrsno suočavanje sa slovenskim duhom; jer, svaki njihov idiot jeste naš idiot, nama razumljiviji nego Nemcu ili Amerikancu, jer je društveni duh opipljiviji, nama bliži, prepoznatljiviji i opasniji.
Priča o ubistvu maloletnice, scenaristički je savršena; glavnim junacima data je prilika da se glumački razmahnu i ostanu upamćeni, naročito zbog činjenice da u seriji nema crno-belih karaktera; svako je pomalo dobar i pomalo loš, uglavnom; ali, nigde na vidiku nema savršenih likova koji bi nam bili uzor ili, daleko bilo, heroji. Ta pozornica jeste glavna premoć TV-serije „Pustina“; scena na kojoj se u karakterima prepoznajemo, jer je Češka – šta god mislili – mnogo bliža Srbiji, Hrvatskoj ili Bosni, nego što nam se, ovako, od oka čini.
Koristeći iskustva svojih prethodnika („The Killing“, „Broadchurch“), serija „Pustina“ involvira se u tranzicijske probleme nekadašnje socijalističke države; umesto političkih komesara danas imamo tajkune, umesto partije imamo privatnu firmu, umesto socijalističke milicije imamo individualce spremne da brane ono malo zakona i poštenja.
„Pustina“ otvara novo poglavlje u profilisanju bipolarnih ličnosti; optužen da je ubica svoje kćeri, jedan od glavnih junaka – ponižavan i društveno rashodovan – uspeva da reši misteriju na najneočekivaniji način; makar činjenica da se pitanje „Ko je ubica“ pretvorilo u „Zar svi nismo ubice“ govori o TV-seriji koja izmiče klasičnom krimi-obrascu.
„Pustina“ je malo remek-delo, a možda i veće; zato što je krimi-podloga samo povod za priču o Česima, tranziciji, slovenskom duhu, porazu ljudskosti i relativnom happy endu u kojem su svi gubitnici. Fotografija u ovoj seriji je upravo „Nedođija“; desetine kilometara uništene zemlje i, gle, uništenih života.
Tranzicija privatizacije ili Privatizacija tranzicije. U svakom slučaju, ugljena prašina nas ubija. Jer, sem prašine – poručuje „Pustina“ – ništa drugo i ne postoji.
〚Kreator serije je Štěpán Hulík; reditelji Alice Nellis i Ivan Zachariáš; glavne uloge - Zuzana Stivinova, Jaroslav Dusek, Eva Holubová, Petra Špalková〛