Zagor: Drugih bogova osim njega nema
Zaggo 03 S

Photo: www.bojanke.com

Karamba i karambita, zbogom i sretan rođendan

Zagor je Bog. Zagor je jedini i drugih bogova osim njega nema. To je tako, barem kad pričamo o stripu na ovim našim prostorima. Zagor ovdje nikada nije imao status običnog stripa, jednog od mnogih, Zagor je bio i ostao fenomen. Sinonim za strip. Ako ne vjerujete, slobodno pogledajte site stripovi.com, najrelevantniji strip portal u regiji i uvjerit ćete se da je zaista tako. Daleko najviše recenzija, tema i komentara pripada upravo Zagoru. Čak ni nakon punih 50 godina euforija za ovim junakom ne jenjava, dapače, armija Zagorovih poklonika iz dana u dan sve više raste. Zagor se iskristalizirao kao junak kojemu su u kolektivnoj svijesti publike pripadala, i još pripadaju, neka opća mjesta – vezana ne samo uz medij stripa, nego i uz život na ovim prostorima općenito.

A sve je počelo 1960. godine, kad su scenarist Sergio Bonelli (poznatiji pod pseudonimom Guido Nolitta, kojega je uzeo kako bi izbjegao miješanje i usporedbe s ocem Gianom Luigijem Bonellijem, jednim od utemeljitelja talijanskog stripa i tvorcem Tex Willera) i crtač Gallieno Ferri odlučili stvoriti jednog sasvim novog strip-junaka. Onoga koji će zadovoljiti različite ukuse čitatelja, koji će biti manje ozbiljan (npr. od Texa), više zabavan, a opet nimalo infantilan. Nolitta i Ferri, inspirirani strip-junacima svoje mladosti (Tarzan, Fantom…), kreiraju izuzetno zanimljiv lik fascinantnih fizičkih predispozicija i specifičnog, prepoznatljivog kostima (konture tog kostima svoju povijest pronalaze u koktelu autentične indijanske mitologije i bezgranične Nolittine mašte). Vremenski period u kojem se događaju Zagorove avanture jest sredina 19. stoljeća, a mjesto radnje Darkwood – izmišljena šuma negdje na području Velikih jezera, između Pennsylvanije, Ohija i Zapadne Virginije.

Zagor sa svojim vjernim pratiteljem Chicom, simpatičnim, proždrljivim Meksikancem (očita aluzija na Sancha Pansu) živi u maloj kolibici u srcu darkwoodske šume, okruženoj živim pijeskom močvare Mo-Hi-La koja Zagorov dom štiti od neželjenih gostiju. Osim same šume, Darkwood predstavlja ogromno područje prepuno indijanskih plemena, vojničkih utvrda i traperskih naselja, a u tom nestabilnom prostoru naš junak ima nezahvalnu i veoma tešku zadaću – čuvati mir. Samoproglašeni je zaštitnik Indijanaca i svih onih koji su na bilo koji način ugroženi. Indijanci vjeruju da je izaslanik Manitua, te da je samim time besmrtan. Respekt koji uživa među stanovnicima Darkwooda ne proizlazi iz strahopoštovanja, već je rezultat njegovih ljudskih vrijednosti. No, pustolovnog duha, Zagor ne štiti samo svoje kraljevstvo, već se poput svakog pravog junaka bori za dobro protiv zla, kad god je dobro ugroženo i kad god (i gdje god) ga pozovu.

Nakon donekle nesigurna početka, kad ga je ohrabrivao i sam Gallieno Ferri, Nolitta se polako oslobađa. Uz trunčicu Robina Hooda (nije li i on sa svojom veselom družinom živio u šumi skrojenoj po vlastitoj mjeri?) i Don Quijotea, Zagorov mozaik se polako slaže. On se, zahvaljujući umješnosti dvojice autora, pred našim očima mijenja, poprimajući nove, originalne oblike. Otada pa nadalje, njegov je Darkwood postao čudesno mjesto gdje je sve moguće. Kako će čitatelji otkrivati dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom – eto već punih pet desetljeća – iza svakog ugla u toj šumi nalaze se iznenađenja: mumije, vukodlaci, roboti, afrički ratnici, samuraji, keltski druidi, Kozaci, Vikinzi… Pred svim tim uznemirujućim čudima i pred svim tim fantastičnim užasima, Zagor se snalazi ko’ riba u vodi. Bez obzira što na leđima nosi svojih pedeset, on je vječni mladić koji s godinama nije izgubio običaj da se prepusti zovu Nepoznatoga, zavodljivosti Nemogućega, zadovoljstvu Novoga – tom opasnom putovanju izvan granica stvarnosti.

Zagor, pravim imenom Patrick Willding, još kao dijete proživljava strašnu tragediju u kojoj gubi roditelje. Od indijanskog pokolja spašava ga otac, bivši časnik američke vojske, koji ga u zadnji čas baca u rijeku iz koje ga nešto kasnije izvlači Wandering Fitzy, dobroćudni nomad i samouki filozof. Fitzy na neki način posvaja mladog Patricka, te ga uči mnogim vještinama i životu u skladu s prirodom. Patrick se razvija u snažnog, spretnog i plemenitog mladića koji vjerno sluša savjete mudrog Fitzyja, ali proganja ga istina o tragičnoj sudbini oca i majke. Saznaje da je krvavi indijanski napad organizirao stanoviti Salomon Kinsky, aktivist za indijanska prava, i to kao osvetu zbog masakra nad jednim indijanskim plemenom. Za masakr je bio odgovoran Patrickov otac pa on, uništen ovom spoznajom (kao dječak je, naravno, idealizirao oca), u konačnom obračunu ubija Salomona, no zaklinje se da će svoj život posvetiti borbi za pravdu i suživotu Indijanaca i bijelih doseljenika. Mijenja ime u Zagor-Te-Nay, a za kostim uzima crvenu košulju sa žutim krugom u kojem je stilizirani orao u letu – što znači da je izaslanik Manitua, vrhovnog božanstva crvenokožaca – te postaje Gospodar Darkwooda.

Ono što Zagora odvaja od ostalih strip-heroja je činjenica da avanture u kojima ga pratimo nisu samo obične, šture priče koje smo čitali tisuću i jedan put, već su to pustolovine koje nas svaki put oduševljavaju svojom jedinstvenošću, svojim koketiranjem s krimićem, hororom, vesternom i fantastikom. Scenariji Zagorovih epizoda posuđuju podjednako od indijanske povijesti, od notornih povijesnih činjenica, od mitova i legendi raznih kultura, te spajajući sve to s klasičnom strip schemom (ono, vječna borba između dobra i zla) dobivamo savršen strip, idealan za sve one čija mašta traži samo najbolje.

TOP 5 NAJBOLJIH ZAGOROVIH EPIZODA:

1. Demoni ludila / Invazija Akronjana / Na granici stvarnog / Hellingenov povratak / Divovi dobra i zla (ZS 941/942/944/945/946)

Epohalna epizoda. Nezaboravna iz više razloga, ali i zbog dužine – točno 512 stranica poezije nastale u kombinaciji Galliena Ferrija i Tiziana Sclavija (mame i tate Dylana Doga). Nakon neuspjele prve invazije Akronjana na Darkwood, ludi profesor Hellingen se pretvorio u prah i pepeo, no njegov duh ne može zaboraviti mržnju prema Zagoru, te se uspije materijalizirati. Materijaliziranje je izazvalo miješanje stvarnosti koju poznajemo s alternativnim stvarnostima u kojima Zagor umire, oživljava i napokon se ubija sam, skršen grižnjom savjesti zato što je prouzrokovao smrt svojih najboljih prijatelja (uključujući i Chica). Prije nego se u priču uplete i sam bog Kiki Manitu i sve složi na svoje mjesto, Kralj Darkwooda se nađe u strašnoj borbi s Hellingenom, kojeg pobjeđuje, te u trenutku stječe moći poluboga. Sve oko njega je razrušeno i spaljeno, no sve se može iznova roditi još ljepše i legendarnije nego prije. Fantastična metafizika koja bez dvojbe predstavlja vrhunac serijala.

2. Nestali istraživači / Prolaz na sjeverozapad / Arktička sfinga / Pobunjenici / Aljaska (SD 9/10/11/12/13)

S pričom pod naslovom Nestali istraživači, Zagor Bosellija i Burattinija isplovljava – doslovno – u ono što čitatelji nazivaju Novom američkom odisejom. Riječ je o dugom uzbudljivom putovanju daleko od Darkwooda, koje su ova dvojica novijih autora smislila kako bi prešli i one dosad neistražene staze epskih Nolittinih skitnji. Ovdje Zagora čeka Veliki sjever i zaleđeno eskimsko more, Aljaska s Indijancima i Rusima, oregonska obala puna gusara, te enigmatični Nat Murdo –jedna od najzagonetnijih pojava čitavog Zagorovog svijeta. Remek-djelo Maura Bosellija, trenutno daleko najkvalitetnijeg Zagorovog scenarista. I da, sve epizode s kapetanom Fishlegom, fakirom Ramathom, Rochasom i Docom su izvrsne.

3. Prokleta koliba / Poruke smrti / Očajničko putovanje / Crveni pijesak / Posljednja žrtva (LU EXT 119/120/121/122/123)

Karavana europskih plemića željnih uzbuđenja zašla je na teritorij plemena Kiowa, te su iz čiste obijesti stali ubijati bizone – životinje čije postojanje Indijancima znači život. Njihov poglavica Winter Snake započinje krvavu odmazdu, a Zagor, u ovom slučaju intimno na strani Indijanaca, ipak preuzima ulogu vodiča bijelaca, u želji da ih izvuče žive iz ovoga smrtonosnog okruženja. A tu je i Frida Lang, predivna austrijska plemkinja, prva dama koja je pročačkala po Zagorovom srcu i prva koja je ukrala poljubac. Klasična epizoda Nolitte i Ferrija, koji su upotrijebivši vestern poetiku jednog Forda, Houstona ili Hawksa, kreirali priču koja i nakon 40 godina funkcionira besprijekorno.

4. Posljednja Thula / Spuštanje u Maelstrom / Razbojnici iz skrivene doline / Tron bogova (LU 162/163/164/165)

Brod Dragoon na čelu s kapetanom Honest Joeom krenuo je prema maglovitom sjevernom Atlatniku, području legendi, morskih čudovišta i olujnih voda, s ciljem razotkrivanja misterija izgubljenog kontinenta. Zli i genijalni profesor Richter, zavjere, tajni sanduci, Island i njegovi gejziri, tajna Atlantide… Na ovom martimisterijskom scenariju (koji se niti u jednom trenutku ne raspada) Mauru Boselliju bio bi zavidan i sam Alfredo Castelli. Po meni najbolje epizode Zagora u zadnjih desetak godina.

5. Morska strava / Lov na vještice / Kraken (SD 50/51/52)

Priča započinje prologom, što je apsolutno nekarakteristično za Zagora. Okršaj potpuno nam nepoznatih likova, tajanstvenog Andrewa Caina i prijatelja mu Bena Jusura, koji se odvija u Africi s pripadnicima mračne sekte boga mora Dagona. Ako tome pridodamo pojavljivanje Ramatha, poziv upomoć od starog prijatelja Fishlega te Zagorovo prvo pojavljivanje tek na 31. stranici, jasno je da je pred nama bomba od epizode puna fantastike, mistike i mitologije.

*Sa dozvolom uredništva tekst prenosimo s prijateljskog portala Plan B

Oceni 5