Nova knjiga Danijela Dragojevića
Aapo12

Photo: Milan Živanović/XXZ

Kasno ljeto

Kasno je ljeto, moglo bi se reći, destilat ljeta – točka u kojoj je sadržano u cijelosti, samo mirnije, blaže, spokojnije. U tom je smislu i Dragojevićevo Kasno ljeto knjiga koja u svojem kasnom čuva esenciju jednog bavljenja svijetom i poezijom. U njoj su pjesnikove teme i njegovo svjetlo, njegovi gradovi i njegov otok, njegov Mediteran, kornjača s početka i drugi predjeli kojima nas je vodio. U njoj je, napokon, i zrno mraka. Kao protutežu i kao sjeme, Dragojević ga upisuje u prozračnost i eter ljetnoga dana (Malo mraka / u pupoljku / Malo mraka. / Ne mnogo. / Malo. / Toliko / da procvjeta). Od sviju Dragojevićevih knjiga, ova je zato možda i najnemogućija, sačinjena od onog toplog, neuhvatljivog i hlapljivog, nevidljivog, a dragocjenog – od srži kasnoga ljeta. Trenutka u kojem ljeto (još) traje i vječno je.

Od mene odlaze riječi

Pažljivo listam rječnik
i listajući pitam: Dobre moje, recite mi koja
će mi od vas biti posljednja? One koje inače
znaju mnogo, ne znaju to. Zaustavljam se.
sabirem, idem od jedne do druge, svaka je u
sebi i u meni sjajna i prostrana, svaka bi mi
mogla biti posljednja. A ipak, možda bi bilo
najbolje da se na toj svečanosti, na tom
velikom oproštaju, sve nađu? Ali netko nepoznat
neće da tako bude. On hoće da u jednoj riječi,
na jednom mjestu i u jednom času, čekam
svoje posljednje neznanje.

Oceni 5