Dosije XXZ

Juogo 26 B

Šezdesete godine, naj-dekada titovskog socijalizma

Novi kulturni nostalgičari nisu komunisti, nisu čak ni socijalisti, premda ih se prema našim političkim stereotipovima trpa u tor „lijevih“. Riječ je o urbanoj srednjoj klasi koja se natprosječno često dobro snašla u kapitalizmu, koja zna jezike, funkcionalno je integrirana u novu tržišnu ekonomiju i zarađuje više od nacionalnog prosjeka. Ta nova urbana srednja klasa je u suštini liberalna. Ona fantazira o inkluzivnom, sekularnom i otvorenom društvu. U memoriji SFRJ ona ne traži komunizam, nego „kapitalizam bolji od kapitalizma“, doba hedonističke ugode, dostupnih konzumnih dobara, omasovljene proizvodnje, socijalne sigurnosti i otvaranja prema Zapadu. U memoriji SFRJ ona traži neka ideološka uporišta koja su lijeva, ali jednako i liberalna - primjerice, antifašizam i sekularizam

SFRJ

SFRJ - jedina superiorna civilizacija na ovim prostorima

Kao rezultat balkanskih ratova krajem dvadesetog vijeka, uništena je jedna veća evropska država za života popularna i na Istoku i na Zapadu i na njenim ruševinama sklepano sedam manjih država. Od njih Evropu trajno boli glava a podanici tih država masovno ih napuštaju dok preostali izumiru. Sve to tim tvorevinama etničkih čišćenja devedesetih ne smeta da se proglase kompletnim nacijama svaka s posebnim jezikom, državnom religijom i etnički homogeniziranom populacijom, glomaznim vojskama, graničnim prijelazima i carinarnicama na nekad zajedničkom prostoru na koji su se ljudi takvim vjekovima naviknuli. Ove su operacije koštale oko 150.000 ljudskih života, ne računajući još daleko veći broj tjelesnih i duševnih invalida i njihovih obitelji unesrećenih za cijeli život. Uz to je nekoliko milijuna ljudi istjerano iz svojih domova i prisilno raseljeno prema nacrtima nacionalističkih elita s ciljem razbijanja mješovitih multietničkih zajednica i homogenizacije novih država (Iz uvoda južnokorejskom izdanju knjige Vjekoslava Perice „Balkanski idoli: religija i nacionalizam u jugoslavenskim državama“ koja izlazi u Seulu početkom 2019. u prijevodu Dr. Keunjae Chunga)

Niš

Omladinska štampa u Nišu: Osvajanje prevrtljive slobode

Šta sam bleja ispred Komiteja?

Kad je revolucionarna oštrica otupavila, brzo kao i svako sečivo koje se mnogo upotrebljava, niška omladina dobila je novine filozofskijeg imena: "Zbivanja". Hajdegeru bi se to ime dopalo, jer po njemu, Biće je nesaznatljivo, ali u životu, kao bivanju, povremeno uspevamo da sagledamo smisao. Ti trenuci su retki i nisu svakome dati, a po rečima jednog od saradnika iz sedamdesetih godina, studenta ekonomije Milorada Doderovića, tih sagledavanja u "Zbivanjima" nije bilo nikada! U rubrikama koje je ovo "samoupravno, idejno i klasno glasilo mladih Niša" negovalo, blistale su rubrike "Borci kazuju, pioniri beleže", "Putevima stabilizacije" i tome slične, koje bi i samom Hajdegeru ogadile koketiranje s nacizmom
Krpo 36 S

Pričaj srpskohrvatski da te ceo svet razume

Jugoslovenski esperanto koji niko neće

Problem sa srpskohrvatskim je u tome što je od svih mogućih naziva za ovaj jedinstven jezik izabran najgori. Prvo, iz naziva su izbrisani Bošnjaci i Crnogorci. Drugo, iz njega su izbrisani i Jugosloveni, kojima je ovaj jezik takođe maternji. Treće, i najvažnije - ni jedan od ovih naroda ni za živu glavu neće da govori istim jezikom kao i ostali
Ssvic 05 S

Sonja Savić: Personifikacija jedne sjajne ali tragične generacije

Glas razuma u mračnim vremenima

Nitko nije tako naglasio, moglo bi se kazati – konceptualizirao, identitet i sudbinu ove generacije kao što je to učinila Sonja Savić, odbacujući etnonacionacionalni diskurs i nacionalna trvenja koje je vidjela kao sporedne, isforsirane i nametnute stvari. Često se citira njezina opaska o toj nadarenoj, izuzetnoj urbanoj generaciji, djeci socijalizma odrasloj bez etničkih, vjerskih I ideoloških predrasuda u zajedničkoj zemlji. Nazvala ju je "generacija natjerana na suicid"
Ssvic 04 S

Decenija od smrti Sonje Savić (15.9.1961 - 23.9.2008)

Samoubistvo jedne mladosti

"U 80-ima ona je bila mlada, lijepa i vrlo nadarena. Pred glumicom Sonjom Savić bila je budućnost kazališta i filma, kako su oni već izgledali u tadašnjoj državi a njezin profesor stalno je govorio da samo Bog može sačuvati tako pametnu glumicu... Kako su u socijalizmu nebesa bila ukinuta Sonja Savić, koja se pojavljivala u gomili filmova i nestajala u anonimnost rubnih kazališnih skupina, krenula je s prijateljima putem nove osjećajnosti off-scene... Za mainstream i prosječne gledaoce bila je to skupina besprizornih koja je značila propast, ali danas, bez nagrada, priznanja i stalnih prihoda, Sonja Savić vjeruje da je za nju avangardna umjetnička scena bio jedini put vrijedan življenja." Ovako je novinar tjednika "Feral Tribune" u svom uvodu za intervju aprila 2006. predstavio glumicu Sonju Savić koja je umrla dve godine docnije. Povodom desetogodišnjice smrti velike umetnice, u celosti prenosimo ovaj intervju
Švedska

Dosije: Švedska, obećana zemlja (5)

Međuopštinska borba za fabrike, poslove i ljude

Sve općine se bore da privuku fabrike i preduzeća da otvaraju pogone u njihovoj općini. Pri tome im povoljno nude zemljište, napajanje energijom, izgradnju pristupnih puteva i druge pogodnosti. Općinski porez se smanjuje koliko je to moguće, kako bi privukao ljude da se nasele u općini. Političari se bore da sve ostale općinske usluge koje su bitne za život budu na zavidnom nivou, a to su: što jeftiniji stanovi i kuće, kvalitetne i sigurne osnovne i srednje škole, blizina bolnica i klinika, blizina visokoškolskih ustanova, bogat kulturni i zabavni život grada, tereni i dvorane za rekreaciju i sport, povoljan položaj, blizina i brz pristup auto-putevima i željezničkoj mreži, blizina aerodroma. Prije svega ovoga ljudima je najvažnija mogućnost dobijanja posla
Aleksandar Joksimović

Dosije: Priča o najistaknutijem modnom dizajneru SFRJ (2)

Aleksandar Joksimović: Vulgarno je biti u trendu

Zvali su ga YU Pierre Cardin, poredili ga sa Iv Saint Laurentom, odbio je da radi za Diora, ali svi ti komplimenti, ma koliko veliki bili, treba da ostanu u izložbenoj vitrini svetske mode. On je ipak Aleksandar Joksimović. Ima 85 godina, smeje se kao dečak i retko kad govori za javnost - ja sam vam jemac. Prošlo je skoro godinu dana dok smo se dogovorili da se nađemo u njegovom stanu teget zidova, i da aminuje ovaj „izlazak među ljude“
Švedska

Dosije: Švedska, obećana zemlja (4)

Penzijski sistem i socijalni kodovi

Najveća razlika između našeg i švedskog društva je u poštovanju tuđe ličnosti i drugačijeg mišljenja. Prilikom korištenja javnog prostora i objekata svi nastoje da svojim prisustvom ne smetaju drugom. Žene ne nose cipele sa potpeticom koje lupaju, svi tiho razgovaraju, posebno preko telefona, Ako neko vani puši odmakne se najmanje desetak metara od drugih ljudi. Niko se ne doziva na plaži ili na bazenu, ne upotrebljava sirenu automobila da upozori ili priprijeti drugom učesniku saobraćaja. Mala djeca u kolicima ne vrište i ne deru se, a pri susretu vas pozdrave. Ako čujete, u nekom trgovačkom centru, da se neko dijete dere i vrišti, u 90% slučajeva možete biti sigurni da su roditelji djeteta sa Balkana ili Bliskog istoka
Ajjo 04 S

Dosije: Priča o najistaknutijem modnom dizajneru SFRJ (1)

Aleksandar Joksimović, jugoslovenski Dior

Jednom od najistaknutijih jugoslovenskih modnih dizajnera, Aleksandru Joksimoviću, domaća štampa je pripisivala različite epitete - „ambasador naše mode”, „kreator kome kod nas nema ravnog”, „kralj makaza”, „modni poglavar” i, između ostalog, „jugoslovenski Dior”. U cilju sagledavanja rada Aleksandra Joskimovića iz drugačije perspektive, ovo istraživanje ima za cilj da prikaže određene sličnosti u radu i razmišljanju Kristijana Diora i Aleksandra Joksimovića, odnosno da odgovori na pitanje da li su određene Diorove ideje imale uticaj na rad jugoslovenskog najistaknutijeg dizajnera i da li su upravo one osnov za dovođenje u vezu dvojice dizajnera
Svved 03 S

Dosije: Švedska, obećana zemlja (3)

Stanovanje i politički život

U Švedskoj se jasno vidi šta žele pojedine političke partije. Partije lijevog spektra nastoje što više zadržati postojeću socijalnu državu, dok desne partije žele smanjiti poreze, a samim tim sniziti razne vrste pomoći onima koji ne rade, ili se ne mogu uzdržavati od svoga rada. Desne partije žele takođe što više privatizirati sinonime švedske jednakosti i solidarnosti – njegu, zdravstvo, obrazovanje i tržište rada
oliver dragojević

Ključni diskografski momenti

Šest najvažnijih Oliverovih albuma

Premda se već tijekom 60-ih kalio u Batalima, a 1967. godine prvi put nastupio na Splitskom festivalu s Runjićevim "Picaferajem", Oliver Dragojević ozbiljnu diskografsku karijeru započinje tek sredinom sedamdesetih. Konkretno, nastupom na Splitskom festivalu 1974. godine s pjesmom i ubrzo hit-singlom "Ča će mi Copacabana", pa legendarnom "Galeb i ja" uz koju 1975. godine objavljuje i debi album "Ljubavna pjesma". U to doba albumi i u nas počinju biti jednako važni kao i do početka sedamdesetih dominantni singlovi, analogno sve većem utjecaju albuma u odnosu na singlove od sredine šezdesetih na američkom, britanskom i ostalim zapadnim tržištima
Svede 02 S

Dosije: Švedska, obećana zemlja (2)

Posao, potrošnja i štednja

Švedska ima površinu 43 puta veću od Bosne i Hercegovine, pa je i poimanje daljine drugačije. Zahvaljujući dobrim i sigurnim putevima otići kod nekoga na kafu 50 kilometara se ne doživljava kao neka udaljenost
Svede 06 S

Dosije: Švedska, obećana zemlja (1)

Temelji socijalne države

Nezamislivo je da neki službenik u javnom sektoru, koji prima platu iz poreza, bude osoran ili neljubazan prema nekom građaninu kojem pruža uslugu. Rezultati plaćanja poreza vidljivi su svakom građaninu: čiste ulice, ošišana trava i cvijeće u parkovima, gradski prevoz koji se odvija tačno u minut, socijalna i pravna sigurnost, najviši standard besplatne zdravstvene njege, čisti zrak i voda, hrana čiji se kvalitet kontroliše, i mnogo drugog od životne važnosti za svakog pojedinca