Dosije XXZ

Hndz 04 S

Dosije: Lukovićeve ex-yu muzičke recenzije, najbolje od najgoreg (2)

Veselite se uz Zanu, isecite sekirom obe ruke

Postojala je ideja da se pojavi knjiga sa sabranim muzičkim recenzijama Petra Lukovića, objavljenim u „Džuboksu“, „Poletu“, „Dugi“, „Vremenu zabave“, mesečniku „XZ“, „Feralu“ i drugim listovima nekadašnje SFRJ-države, odabranim po odstrel-principu "najbolje od najgoreg". Ali, kako to obično biva, nije se imalo vremena, nije bilo para, stigla su e-suđenja i sve se završilo sa rukopisom koji ćemo, u inat svima, objavljivati u XXZ-formatu, kao feljton/dokument o istoriji jugoslovenske muzike
Mlse 05 S

Dosije: Tri decenije od “Politikine” rubrike “Odjeci i reagovanja” (1)

Ogledna parcela za sejanje mržnje

U (pred)istoriji raspada Jugoslavije i potonjih ratova novinskoj rubrici „Odjeci reagovanja“ svakako pripada sasvim poseban značaj. Ona je odavno postala povlašćeno mesto sećanja ne samo u ličnim uspomenama savremenika nego i u kolektivnoj memoriji. To je, neosporno, jedna od onih nezaobilaznih repernih tačaka u odnosu na koje pokušavamo da rekonstruišemo duh vremena koji je vladao krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka. Tada se, zahvaljujući naporu „naroda koji je progovorio“, na stranicama „Politike“ gradila jedna nova stvarnost, koja će uskoro postati stvarnija od stvarnosti same. O fenomenu „Odjeka i reagovanja“ 2001. je objavljena knjiga „Vreme kada je narod govorio“ autora Aljoše Mimice i Radine Vučetić. Iz tog obimnog i dragocenog dokumenta, čitaocima XXZ magazina prenosimo odabrane delove
Btrf 01 S

Dosije: Lukovićeve ex-yu muzičke recenzije, najbolje od najgoreg (1)

Kako je hiljadu žutih leptira pojelo Kikija iz Pilota

Postojala je ideja da se pojavi knjiga sa sabranim muzičkim recenzijama Petra Lukovića, objavljenim u „Džuboksu“, „Poletu“, „Dugi“, „Vremenu zabave“, mesečniku „XZ“, „Feralu“ i drugim listovima nekadašnje SFRJ-države, odabranim po odstrel-principu "najbolje od najgoreg". Ali, kako to obično biva, nije se imalo vremena, nije bilo para, stigla su e-suđenja i sve se završilo sa rukopisom koji ćemo, u inat svima, objavljivati u XXZ-formatu, kao feljton/dokument o istoriji jugoslovenske muzike
Buxx 01 S

Rokenrol na Zapadu Istoka: Slučaj Džuboks (1)

Ritam električne slobode

U procesu širenja zapadnih kulturnih uticaja u Jugoslaviji, muzika je odigrala jednu od ključnih uloga. Jedan od najočiglednijih primera vesternizacije jugoslovenskog društva bili su američki i britanski uticaji koji su stizali sa džezom i rokenrolom, a posebno Džuboks, prvi rokenrol časopis u komunističkom svetu, čiji se prvi broj pojavio 3. maja 1966. godine. I danas, više od pet decenija posle pokretanja ovog muzičkog magazina, Džuboks se i dalje smatra za jedan od mitova i simbola jugoslovenskih šezdesetih i okretanja Jugoslavije Zapadu
Akcii 07 S

Dosije: Omladinske radne akcije u SFRJ (2)

Mi smo mladi, mi smo mladi, jedno srce u brigadi

Autori koncepcije, postava i kataloga izložbe “Omladinske radne akcije / Dizajn ideologije” održane prvi puta u Zagrebu 2017. godine su grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić i fotograf Mario Krištofić. Ove, 2019. godine izložba će se u proširenom izdanju predstaviti osiječkoj publici. Suradnica na projektu je Petra Husain, a autori tekstova uz Sanju i Marija su Andreja Der Hazarijan Vukić, Bojan Krištofić i Reana Senjković. Projekt Omladinske radne akcije / Dizajn ideologije istražuje fenomen kulture i dizajna omladinskih radnih akcija te odnose politike, ideologije i (popularne) kulture u tom premalo obrađenom segmentu povijesti socijalističke Jugoslavije. Istraživanje ove teme doprinijet će boljem i točnijem razumijevanju uloge mladih u privrednim i kulturnim politikama SFRJ te odnosima političkih elita prema njihovom pretpostavljenom podmlatku, iz čega će se, nadamo se, moći izvući univerzalne spoznaje o političkom obrazovanju i emancipaciji mladih. S druge strane, pokušat ćemo rasvjetliti i kako su se dizajn i dizajneri ponašali u tom vrlo specifičnom području vizualne proizvodnje, organiziranom prema točno određenim pravilima koja su s vremenom sve češće i češće kršena
Asta 03 S

Kako je FNRJ pobjedila SSSR u nezaboravnoj utakmici 1952. godine

Nogometni rat Tita i Staljina

Što je ova utakmica stvarno značila jugoslavenskim nogometašima, novinarima, ljubiteljima nogometa pa čak i onima koji o nogometu nisu znali puno, bilo je jasno čim je sudac označio kraj utakmice. Prema izjavama svjedoka koji se sjećaju radijskog prijenosa prvi igrač koji je dotrčao do komentatora sav zadihan uzviknuo je „pobijedili smo Staljinovu Rusiju!“. Da je ova pobjeda odmah poprimila puno veći značaj od sportskog uspjeha govori i telegram jugoslavenskih nogometaša upućen maršalu Titu nakon odigrane utakmice. U njemu je bila kratka i vojnički intonirana poruka: „Borili smo se i pobijedili uz podršku Vašu i čitavog našeg naroda“. Po završetku utakmice tisuće ljudi izašlo je na ulice jugoslavenskih gradova. Kolone građana s bakljama u rukama kretale su se Beogradom slaveći pobjedu. U splitskoj luci pobjednike se pozdravljalo brodskim sirenama, dok je u Zagrebu zbog velikog broja ljudi na ulicama zaustavljen promet. Ubrzo su počele i šale na račun gubitnika. Aludirajući na sramotu koju su sovjetski nogometaši nanijeli Sovjetskom Savezu građani su sklepali i prigodne stihove: „Staljin sada suze roni, sve u Sibir redom goni“
Akcii 05 S

Dosije: Omladinske radne akcije u SFRJ (1)

Nemoguće - to je naš cilj

Autori koncepcije, postava i kataloga izložbe “Omladinske radne akcije / Dizajn ideologije” održane prvi puta u Zagrebu 2017. godine su grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić i fotograf Mario Krištofić. Ove, 2019. godine izložba će se u proširenom izdanju predstaviti osiječkoj publici. Suradnica na projektu je Petra Husain, a autori tekstova uz Sanju i Marija su Andreja Der Hazarijan Vukić, Bojan Krištofić i Reana Senjković. Projekt Omladinske radne akcije / Dizajn ideologije istražuje fenomen kulture i dizajna omladinskih radnih akcija te odnose politike, ideologije i (popularne) kulture u tom premalo obrađenom segmentu povijesti socijalističke Jugoslavije. Istraživanje ove teme doprinijet će boljem i točnijem razumijevanju uloge mladih u privrednim i kulturnim politikama SFRJ te odnosima političkih elita prema njihovom pretpostavljenom podmlatku, iz čega će se, nadamo se, moći izvući univerzalne spoznaje o političkom obrazovanju i emancipaciji mladih. S druge strane, pokušat ćemo rasvjetliti i kako su se dizajn i dizajneri ponašali u tom vrlo specifičnom području vizualne proizvodnje, organiziranom prema točno određenim pravilima koja su s vremenom sve češće i češće kršena…
Flagg 01 S

Ekskluzivni dosije: Živo blato katoličko-pravoslavnih odnosa (3)

Još samo par decenija za nas

Demografska se katastrofa može samo ublažiti ili usporiti a nikako zaustaviti. Ukratko, da parafraziramo EKV-ov song iz 1989, kažu da imamo još samo par dekada za nas. Za to vrijeme, trebalo bi smisliti nekakvo pomirenje ako ni zbog čega a ono narodnih običaja zajedničkih svim etnokonfesijama ovih prostora: naime, da čovjek pred smrt, pomiri se i oprosti i traži oprost, pa se to valjda odnosi i na narode. Uz to je politika pomirenja možda jedina politika koju ove države minimalne suverenosti mogu poduzeti same na svoju ruku a da ne moraju pitati za dozvolu nekoga izvana. Iscrpljeni narodi postaju umorni od mržnje i gladni pozitivnih diskursa a diskreditirane konfliktne religije bi sad ako može auru mirotvoraca jer su se u ratovanju već dokazale
Akrist 01 S

Ekskluzivni dosije: Živo blato katoličko-pravoslavnih odnosa (2)

Nacionalna povijest je uvijek povijest s greškom

Hrvatski nacionalizam ne želi i nije sposoban iskoristiti najjači argument protiv nametanja kolektivne krivice Hrvatima, a to je antifašistička tradicija zajedničke borbe Hrvata i Srba protiv NDH kojom je genocid zaustavljen, a NDH poražena i kažnjena. S druge strane SPC i srpski nacionalisti također ne vide tu zajedničku borbu ni pobjedu i oslobođenje Srba i Hrvata nego samo hrvatski (katolički) genocid nad Srbima i SPC. Tako su se obje strane zaplele u začarani krug balkanizacije i etno-sektaških sukoba u kojem ni jedna strana ne želi niti je sposobna popustiti. Tako su opet političke i klerikalne elite vratile svoje narode u sramotu, blato i mrak devedesetih. Pokazali su opet potencijal i za rat i za mir, s tim što im ovo prvo bolje ide (Poglavlje iz knjige Vjekoslava Perice „Žali Bože: Eseji o religijskom nacionalizmu, balkanizaciji i globalizaciji“, koja izlazi krajem ove godine)
Isou 03 S

Ekskluzivni dosije: Živo blato katoličko-pravoslavnih odnosa (1)

Pomirenje i posljednji dani

Hrvatski nacionalizam ne želi i nije sposoban iskoristiti najjači argument protiv nametanja kolektivne krivice Hrvatima, a to je antifašistička tradicija zajedničke borbe Hrvata i Srba protiv NDH kojom je genocid zaustavljen, a NDH poražena i kažnjena. S druge strane SPC i srpski nacionalisti također ne vide tu zajedničku borbu ni pobjedu i oslobođenje Srba i Hrvata nego samo hrvatski (katolički) genocid nad Srbima i SPC. Tako su se obje strane zaplele u začarani krug balkanizacije i etno-sektaških sukoba u kojem ni jedna strana ne želi niti je sposobna popustiti. Tako su opet političke i klerikalne elite vratile svoje narode u sramotu, blato i mrak devedesetih. Pokazali su opet potencijal i za rat i za mir, s tim što im ovo prvo bolje ide (Poglavlje iz knjige Vjekoslava Perice „Žali Bože: Eseji o religijskom nacionalizmu, balkanizaciji i globalizaciji“, koja izlazi krajem ove godine)
Partigana1

Žene u Narodnooslobodilačkoj borbi

Uz maršala Tita, junačkoga sina

Ako se uzme u obzir da je gotovo svaka žena, pogotovo djevojka, prije odlaska u partizane morala svladati ne samo zapreke i zasjede neprijatelja, već otpore i predrasude u svojim obiteljima, tada se tek može pojmiti koliko je težak bio borbeni put i društveno-politički i uopće kulturni razvoj i doprinos žena u revoluciji i NOB-u u Hrvatskoj. Pri tome valja naglasiti da je dolaskom u Diviziju, a prije toga u partizanske odrede, žena morala svojom borbom i radom izboriti ravnopravno mjesto među muškim suborcima, često savladavajući i njihove predrasude. Žene su u 32. Diviziji, ali i u drugim postrojbama NOV-a Hrvatske, preuzimale gotovo sve dužnosti. Bile su borci, vojni i politički rukovodioci, bolničarke i liječnice, rukovodioci sanitetskih službi i pokretnih i stacionarnih bolnica na Kalniku, u Zagorju, Moslavini i Bilogori, Dalmaciji, Slavoniji.
Dragg 02 S

Moja privatna povijest: Obiteljski odmor u Mošćeničkoj Dragi 1991.

U sjeni neizbježnog rata

Odvezli smo se jednom na brdo iznad nas, do starih Mošćenica, i s terase restorana promatrali Kvarner pred nama. Puhao je vjetar. Samotno se jedro klatilo pučinom. Djeca se zasmijala velikom ničemu. Možda će rat proći preko nas, kao tamni oblak preko Učke. Tako je izgledalo. Ali, nije bilo tako. Mi smo ljetovali, a krvoproliće nam se sve više približavalo
Jbro 04 B

Abecedarij: Na isteku 2018, sjetimo se 1968.

Godina koja je obilježila stoljeće

Više nema dvojbe: godina 1968. bila je u dvadesetom stoljeću najuzbudljivija, prepuna historijskih putokaza koji su oblikovali budućnost svijeta. Događaji i pojave smenjivali su se danonoćno: ubijeni su Martin Luther King i Bobby Kennedy; širom planete krenuli su studentski nemiri; The Beatles su objavili legendarni „White album“; rat u Vijetnamu je postajao sve žešći; pojavili su se tv aparati u boji...a drug Tito imao je svoju možda najbolju političku godinu
Ativi 02 S

Dosije: Sjećanje na televizijske šezdesete

Ispovijest jednog mladog ovisnika

Pravo je čudo kako me ta spravica osvojila na prepad. Prije toga sam bio zadrti filmofil, išao u kino bar nekoliko puta tjedno, znao sam tko su Alfred Hitchcock, John Ford, Michelangelo Antonioni, Luchino Visconti, pa i Ingmar Bergman, iako sam tek ušao u petnaestu, međutim, u šest sam palio televizor i buljio u ekran sve dok program nije završio. U kino sam gotovo potpuno prestao ići i obnovio tu naviku tek 1967. i 1968., kada sam se donekle pribrao od televizijske groznice
Jbro 05 B

Dosije: Prva dama SFRJ kao fashion ikona

Odevanje Jovanke Broz: Moda, ideologija i politika

Dobar građanin u socijalizmu živi u skladu sa opštim standardima društva – »kao i svi ostali dobri drugovi«. Stoga je Jovanka Broz u svakodnevnim odevnim praksama pokazivala skromnost i narazmetljivost, iako je na realnom planu raspolagala privilegijama i ostalim upadljivim oznakama društvene distinkcije. Etos konformizma, koji je oblikovao njen životni stil načinio je od jugoslovenske »prve dame« personifikaciju socijalističkih vrednosti. Tako je pokroviteljica i »pokretna reklama« domaće modne industrije koristila odeću kao oblik komunikacije kako bi potkrepila koncept životnog stila karakterističan za socijalizam i pored toga što su prakse masovne potrošnje polako postajale inherentne jugoslovenskom društvu od kraja 1960-ih