Entertainment - Tema

I tako, dok san prisustvovala mom pogrebu, skroz san zaboravila na sve probleme i na činjenicu da se nalazin u bezizlaznoj situaciji iz koje me samo smrt more spasit. Digla san se sa kreveta i hrabro krenila u suočavanje sa svim nevoljama, a koja god nevolja da me sustigla, ja bi samo pomislila: Neš ti, ijonako ću se ubit, pa se ne triban živcirat ni brinit

Hollywood je Hollywood i od toga se ne treba (i ne može) bježati ni ograđivati time što se – bilo s istinskim osjećajem, bilo jer se to eto tako mora – holivudske zvijezde moraju prisjetiti problema svijeta koji ih okružuje. Nije ni Parazit daleko od Hollywooda. Daleko od toga. I zato, svakom svoje, ali nemojmo pričati o neočekivanim obratima kojih zaista već odavno nema, osim možda kada prezenteri pogrešno pročitaju ime nagrađenog filma

Taj njihov Valentin nije ni prineti nijednom našem svecu. Ne samo onima iz prve postave crkvenog kalendara, već ni onima s klupe za rezerve. Eto, recimo, velikomučeniku Lavrentiju su gvozdenim kleštima otkidali meso i drobili kosti, bacali ga na roštilj da se peče, a on im samo mangupski dobacio: “Mislim da je vreme da me okrenete, s ove strane sam već pečen”. Faca neviđena. Nije ni čudo što je postao zaštitnik kuvara i komedijaša

Onda ih ja pošajen ukurac oboje, a oni "Boba nas je poslala ukurac, jubavi?", i cmoknu se

Uvik kad me spopadnu tuga, čemer i jad, svjesno usmjerim misli na moga didu.. Neko se u teškim momentima dobro napije, neko se nakljuka tableta, neko se odluči uništit do kraja pa autistično bulji u televiziju i prati dnevno-politička zbivanja, ili, ako je baš terminalni stupanj depresije, odluči pratit sjednice sabora, a ja, ja se jednostavno iz stvarnosti primistim u djetinjstvo...

Dan prije nego što sam trebala s tobom napustiti rodilište, razgovarali smo preko prozora jer tatama nije bilo dopušteno posjećivati mame u bolnici. Bio je sav u panici, jer nije znao „kako se dočekuju mame i bebe“ kad izlaze iz rodilišta. Nisam ni ja bila baš sigurna, pa sam mu naložila da mi kupi veliki buket cvijeća, jer, kad smo mi žene u pitanju, sa cvijećem teško možeš pogriješiti

BBC nas je nedavno obradovao novom serijom o grofu Drakuli, pa su obožavaoci horora dobili inteligentan i duhovit osvrt na već dobro poznatu legendu

Vidiš, zato ja volin Facebook. Jer san tamo, nakon šta je nestalo sve šta san znala i volila, našla ljude kojima je nestalo isto. Pa san, zbližavajući se s tim ljudima, ponovo našla djeliće vrimena kad nije bilo važno kako se zoveš. Našla sam ljude kojima neke stvari nisu bile važne onda, a nisu im važne ni danas. Sarajevo, Beograd, Split, Mostar, Ljubuški, Tuzla, Podgorica, Ljubljana, Novi Sad, Skoplje, Maribor, Široki Brijeg, Herceg Novi, Subotica, Zagreb... Nama granice nikada nisu bile ucrtane. Svi smo se našli, nanjušili, prepoznali na toj mreži. Tako mi je Facebook posta virtualna, izgubljena domovina za koju vizu imaju samo oni koji ne znaju mrzit

Razdragana dečica se grudvav po ulice. Dok gledam njihovu bezbrižnu igru razmišljam se dal' će mi prejebev prozor pa da izađe tatko da gi potepa. Sa crvenim nosićima iz koji teče dziva, ona se smejev i radujev snegu. Dok gi neko ne izgori z grudvu u glavu. A onda vijev i idev si dom. Dom gi od vrata dočekuje majkina topla ruka koja gi išljiska zatoj što su mokri do gušu

Religijski pedigre Deda Mraza prilično je podnošljiv: nema tu nikakvih velikomučenika, ubica aždaja ili oživljenih mrtvaca, već uglavnom Svetog Nikole, širokogrudog maloazijskog biskupa i čudotvorca, zaštitnika mornara i djece, pokrovitelja sarme i ribljih specijaliteta, a ima ponečeg i od gromovnika Odina, bradatog nebeskog jahača. Ipak, svoje oble obraščiće, dobroćudni osmijeh i crveni kostim Deda Mraz ne duguje nikakvom hrišćanskom ili nordijskom mitu, već peru Thomasa Nasta, njujorškog karikaturiste s kraja 19. i početka 20. vijeka, koji bijaše strah i trepet moćnih i korumpiranih. Ima, dakle, u mom omiljenom svecu više istorije nego što bi se dalo zaključiti iz naizgled naivne vanjštine, ili iz kontroverznog sponzorskog dila sa The Coca-Cola Company. Htio bih o svemu tome da ga priupitam, kao i o hiljadu drugih stvari. Zato ga i čekam svake godine da proviri kroz dimnjak, ali svaki put, nažalost, zaspim

Triler u pravom smislu riječi s atmosferom američkih velegrada čiji noćni izgled podsjeća na kriminalističke filmove iz 1970-ih i 1980-ih godina

U omnibusu Colt Frontier nema, znači, ni slabih ni prosječnih priča; radnja se pretežno odvija na području Sjeverne i Južne Amerike pa su stoga brojni likovi Indijanci i bijelci; bijelci su ti koje često muči neutaživa pomama za zlatom i bogatstvom, stoga ne manjka slijepih, priprostih duša kojima je stalo jedino do materijalnih bogatstava i zemaljske slave

Ona je tila parkirat vamo. On joj je reka da parkira tamo. Ona se zaintačila. On isto. Neće vamo nego tamo. I obrnuto. Ja se pripala šta jon on tuče kontru jer skoči li njoj živac nako tenperamentnoj, parkiraće se usrid Peristila samo da ne bude po njegovom. Onda se parkirala, a on je grinta da je parkirala predaleko i da sad mora puno odat do grada. A parkirala se iznad Prime. Bliže ne može, ako se mene pita. Ali mene narafski niko nije ništa pita. Onda mu je ona rekla da ne more bliže. On je reka da bi se on bija parkira bliže. Ona njemu da joj pokaže di. On ode petnajst metara dalje i nađe jedno prazno misto. Onda su se svađali da je li petnajst metri igra neku ulogu u životu ili ne igra

Flash Gordon je toliko konzistentan u svojoj ludosti, prpošnosti, over the top glumačkim izvedbama i (ne)namjernoj duhovitosti, da mu jednostavno treba skinuti kapu

Zbog zabrinjavajućega stanja planeta te prirode koja nas okružuje, kao posljedice nesmotrenoga ljudskoga djelovanja, svjedočimo o sve većoj potrebi za osvještavanjem ljudi za ekološku problematiku i tematiku. Tim više što i dalje postoje osobe koje nisu svjesne činjenice da je čovjek možda u zagađivanju i uništavanju Zemlje prešao točku bez povratka, a u tom negiranju veliki doprinos imaju političke i poslovne elite kojima je kapital na prvome mjestu. Danas je očuvanje planeta i života na njemu ključno pitanje i gorući problem jer tijekom dvadesetog stoljeća rasla je ekološka svjesnost, no ipak nedovoljno i nesustavno