Entertainment - Tema

Nakon emitovanja 15. epizode 9. sezone serije The Walking Dead objavljujemo tekst Miroslava Cmuka iz 2016. godine koji se bavi istoimenim stripom. Epizoda pod naslovom „The Calm Before“ uspela je da još jednom šokira gledaoce, a uprkos tome što se serija prikazuje već skoro čitavu deceniju. Još jednom su počele rasprave o odnosu između serije i stripa, te ovaj tekst nudi neka dragocena objašnjenja, te nas vraća na same početke serijala.

Dok su oni tako raspravjali o najnovijem čudu pod Marjanom, meni nije da vrag mira, tila san vidit kako taj kod za zahod funkcijonira. Uzmen jedan račun da ću se uputit, kad mi ekipa složila paniku. Da neka ne uziman oni račun di nan je velika cifra, ako iden samo pišat, jer šta ako nekog uvati velika potriba a ja in potrošin veliki račun na malu potribu.

"Original Sins" je upečatljiv početak serijala, no ostavlja puno prostora za napredak, jer je jasno da je Delano zainteresiraniji za atmosferu nego za jasnu narativnu strukturu.

Nakon nekoliko depresivnih izlazaka, okaniš se ćorava posla. Zaključiš da nema ništa lošeg ni u starenju sa mačkama. A i dijete će se u međuvremenu oženiti, pa ćeš dobiti unuke koje ćeš čuvati i voljeti više nego si ikada voljela sebe, jer da si se voljela ne bi brate čekala unuke da ti prekrate starost. Nego bi se negdje seksala sa svojim ostarjelim, ali živahnim i potentnim princom. Tješiš se tako i nastavljaš ritam posao-kuća-dijete-posao. Dok na poslu ne otkriješ izvjesne internet stranice. I, kao i svaki normalni, zaposleni Hrvat, počinješ surfati. Registriraš se tamo gdje se odrasli usamljeni ljudi registriraju. Uvjerena da ćeš tamo, k'o na švedskom stolu, naći ponuđenu hrpu isto tako rastavljenih primjeraka u najboljim godinama.

Veštačko cveće. Prosto nema žene koja nije oduševljena da na astal turi vaznu s cveće ko za na groblje, tako da o ovome svakako treba promisliv oni koji ne znav ko'e da kupiv, a prisvrbelo gi da gi žena sa svem cveće izvrlji kroz prozor.

"Sestra" nije ljubavna priča, ni priča o prijateljstvu, odrastanju, seksualnom sazrijevanju, mada sadrži sve te elemente. Priča je o slučajnim susretima, trenucima i malim, naizgled nevažnim odlukama koje na kraju odlučuju stvari od životne važnosti.

Cohen je slušao nemo, lica uronjenog u buket ruža koje mu je neko doturio. Najednom je ustao. "Znam šta bi trebalo da uradim", rekao je. "Da se obrijem". Otišao je do umivaonika, izvadio malu četku a brijanje i pustio toplu vodu. "Kakav život", govorio je dok se brijao, "kakav život, ovo je predivno". Bob Johnston, Ron Cornelius i ostali članovi benda The Army stajali su iza njega, smešeći se. Cohen je izgledao kao čovek koji se vratio sa dugog i užasnog putovanja. "Sjajno", objašnjavao je stajavši nad lavaboom, "ovaj koncert nije završen, ne, nije".

Slušaj, ako ti slučajno padne na pamet ić u Sinj tražit pravoga muškoga, nema šanse da ću ić s tobom, zaboravi. Već te vidin, alkar na konju u punom galopu, cilja alku, a ti me muvaš laktom u rebra i svako malo: 'Jel' me gleda?'

Kad ja mrtva ozbiljna kažem da ne želim čuti vic, onaj koji mi je postavio to pitanje umre od smijeha smatrajući da se zezam. Jer valjda ne vjeruje da netko zaista ne želi čuti vic, ili da netko zaista ima obraza iskreno reći da ga ne želi čuti. Pa mi ipak ispriča vic. Ja, ne želeći povrijediti dotičnog veseljaka, smijem se. Pa ovaj pomisli kako je bio u pravu kad je pomislio da se ja šegačim kada sam izjavila da ne želim da mi ispriča vic.

Ja san naime spora vrsta sisavaca, sve šta radin, radin polako jer volin puno razmišjat, a nemoš puno mislit i brzo radit istovrimeno. Tojest, znan da neki judi to mogu, ali poslin se žalu da su pod streson, a ja se ne sićan da san ikada u životu doživila taj stres. Ne samo dakle da je ta traka bila prebrza za mene, nego se meni činilo da je, kako radno vrime odmiče, sve brža i brža, ijako su me kolege uvjeravale da je to nemoguće.

Zamislite sljedeću situaciju: imate priliku biti kao strip junak čije ste avanture pratili u djetinjstvu. Hoćete li prihvatiti priliku? Ima li čitanje stripova utjecaj na odluku?

Rasprava o tome je li bolja knjiga ili film, uz onu je li prije nastala kokoš ili jaje, svakako je jedna od najčešćih i najžešćih u povijesti. Ljubitelji knjiga uvijek će stati na stranu pisane riječi, ljubitelji filmova branit će vizualne medije, a oni koji podjednako vole jedno i drugo usplahireno će stajati sa strane i čekati da se promijeni tema u nadi da neće postati kolateralne žrtve u ovom verbalnom ratu

To mi je najteže od svega, te žarulje. Svaki put kad ih iden minjat, uvjerena san da će me ubit struja. I onda dok odvidavan i zavidavan, pokušavan se sitit kako ono ide sa zatvaranjem strujnog kruga. U sićanju iman mutno saznanje od tomen da čovik može preživit strujni udar ako se ne zatvori taj strujni krug. Ali se ne mogu sitit kako ono triba onemogućit taj strujni krug - stojeći na obadvi noge, ili samo na jednoj? Pa tako zavidavajući, vizualiziran strujni krug kako iz stropa kroz ruku kojom zavidavam ulazi u moje bidno samohrano tilo, strmopizdi se niz unutarnje organe do, recimo, desne noge, onda se priko kolina popne nazad, zalomi ćošu negdi kod pupka, pa opet put doli niz drugu nogu.

Obitelj je bila zabrinuta, razmatralo se razne opcije spašavanja zaliha hrane, od stavljanja katanca na vrata od frižidera pa do toga da me jednostavno ubiju. Moj brat, sa kojin se tučen od malih nogu, bija je za to da me ubiju, ali je ostatak familije zakjučija da je nehumano ubit ženu u drugomen stanju (fala ti, sine) pa je njegov prijedlog bija jednoglasno odbačen.

Serijal 100 metaka vrijedan je doprinos kriminalističkom žanru; možemo ga opisati kao mješavinu krimića, trilera i drame, točnije, možemo ga svrstati u kategoriju „strip s brkovima“ jer nije za bilo koga. Sočne psovke i žešći verbalni izrazi nisu rijetkost, stoga se taj serijal ne može preporučiti bilo kome. Serijal 100 metaka sastoji se od 100 epizoda i prvotno ga je objavila izdavačka kuća Vertigo, iz čega se već može naslutiti kako nije riječ o nježnoj, već brutalnoj priči u kojoj cenzorske škare nisu imale posla.