Entertainment

U ovom stripu tekst u potpunosti dominira – uokviren je oblikom kadra koji ga raspoređuje i ističe na razne načine. Pritom se koriste različiti fontovi koji sugeriraju korištenje različitih glasova – što same autorice, što likova o kojima govori. Ako uzmemo u obzir da je Liv Strömquist ujedno i radijska voditeljica, taj način pripovijedanja postaje logičan – vidimo da je riječ o osobi koja je vješta s riječima i zna ih koristiti na slikovit način. Strip zato djeluje poput pamfleta ili letka koji pokušava (pre)formulirati naš stav o pitanjima koja su tabuizirana i baš je zbog toga njima lako manipulirati.

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koji su zaokupili našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

Bissonnetteov film "Death of a Ladies' Man" je polivalentan u svom odnosu prema Cohenu. U neku ruku se može smatrati labavom adaptacijom njegove poezije i pesama, ali se zapravo radi o originalnom filmu njemu u čast

Glazba ponuđena na ova tri CD-a podjednako govori o osebujnoj riječkoj rock sceni, ali i o "fenomenu" naših šezdesetih; desetljeću u kojem se unutar formalno rigidnog političkog sustava koji je ipak žmirio na jedno oko dopuštajući da kroz pukotine dolaze i "nepoćudni" ideološki utjecaji s kapitalističkog Zapada, rađala domaća pop kultura. I, naravno, rock and roll

„Piza od sladića“ je priča smještena u Encinu, 1973. godine, za vrijeme Nixonove vladavine te govori o kalifornijskoj mladeži. Hoffman igra petnaestogodišnjeg Garyja Valentinea koji inače glumi u malim filmskim ulogama i koristi novac za pokretanje čudnih sporednih poslova, kao PR tvrtke za lokalne restorane te trgovine vodenih kreveta. Jednog dana u školi Gary upoznaje 25-godišnju Alanu (Haim), fotografkinju godišnjaka i uspijeva dobiti njezin broj. Gary obećava ljubav malo starijoj Alani koja nije zastrašujuće lijepa, ali dovoljno neobična za Garyjevu fascinaciju

Drama je u produkciji TV Beograd gotovo kompletno snimljena u prostorima Kalemegdanske tvrđave. Ako je prošlog ponedjeljka djelo "Andrić i Goya" bio svojevrstan ispit hrabrosti, "Prokleta avlija" treba da bude ispit zrelosti

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koji su zaokupili našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

Režija autorskog dvojca je uglavnom nevidljiva jer su dobar deo posla obavili ranije (što je i jedna od poenti filma), kroz detaljistički scenario i izbor glumaca. Pénelope Cruz uživa igrajući ulogu s druge strane kamere, možda čak nesputano istresajući frustracije nastale u toku rada u različitim kontekstima, od španske kinematografije do Hollywooda, Antonio Banderas do kraja „grli“ lošeg glumca u sebi toliko da se zapitamo koliko on tu glumi ulogu, a koliko se sprda sam sa svojom internacionalnom karijerom, dok Oscar Martínez unosi karikirani dignitet, odnosno teatralnost potrebnu za lik pozorišnog glumca

Novi film američkog nezavisnog redatelja Seana Bakera na suptilan način preispituje muški pogled, te ga fantastično oslikava. Mikey misli da je centar svemira i nekoliko se puta hvali kako je više godina zaredom osvajao nagradu za najbolji oralni seks.

Napravili smo listu koja je pre svega namenjena ljubiteljima strave i užasa, a radi se o nekoliko kratkih horor filmova koji zadovoljavaju potrebe hrabrih

Album je pitak i prepun hitova koji svakome mogu postati vjerni suputnici, no u konačnici kao cjelina nekako prebrzo preleti jer mu nedostaje čvrsta gravitacijska točka, koja bi sve te pjesme držala na okupu. Iz tog razloga Mitski je napravila blagi korak unatrag u odnosu na svoj prethodnik „Be A Cowboy”, koji tu gravitacijsku silu ima

Utrka s vremenom je ovdje doslovna. Jer, Wattsičin lik, Amy Carr, najveći dio filma provodi u trku. Amy upoznajemo jednog običnog jutra. Ona sluša "self help" upute "dah je sve što trebate, fokusirajte se na njega" i "prošlost ne možemo promijeniti, budućnost nepoznanica", a insertirani kadrovi prometne nesreće sugeriraju da je nekog izgubila

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koji su zaokupili našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

Svoj film Hinterland austrijski reditelj Stefan Ruzowitzky otvara na rečnom brodu koji Dunavom putuje prema Beču. Godina je 1920, a major Peter Perg (Muslu) i njegovi ljudi su bivši zarobljenici koji se sa dve godine zakašnjenja vraćaju s ruskog fronta. U rat su otišli kao vojnici i oficiri velikog Austrougarskog carstva, a vraćaju se kao vojnici poražene i rasformirane države u sredinu koja ne može ili neće da ih primi dalje od skloništa za beskućnike i skitnice. Uostalom, šta ako su u zarobljeništvu dobili nove, opasne, boljševičke ideje? Ne bi bili prvi...

Zanimljivo je kome je sve Konstrakta prijemčiva i na koliko različitih načina njena pesma može da se protumači. "In corpore sano" razmatra položaj slobodnih umetnika u Srbiji, ali i sveukupno shvatanje zdravlja i lepote danas, opsesiju zdravim načinom života, kultom tela, te stanje javnog zdravlja, njegove povezanosti sa socijalnim i finansijskim statusom...