Entertainment

Nakon što je 2015. gostovala u Severnoj Koreji, baš na Praznik rada, 1. maja, grupa Laibach održala je koncert u Južnoj Koreji; već osam dana kasnije, Laibach su stigli u Zagreb, u dvoranu Vatroslav Lisinski.  Koncertom u Severnoj Koreji 2015. Laibach je šokirao svet, a sećanje na taj nezaboravan izlet zauvijek će ostati zabeleženo filmom „Liberation Day“ Mortena Traavika i Ugisa Oltea. Čitaocima XXZ magazina predstavljamo video-paletu YouTube uradaka u kojima Laibach imaju glavnu ulogu...

SterMa nam riječima slika stanje u Sarajevu. To radi na vrlo dobar način – konkretno i jednostavno. Svi znaju da je ljepota u jednostavnosti. I to je jedna od glavnih odlika čitavoga albuma. Jednostavnost u rimama, bez nekog truda da se značenje sakrije. Jer to i nije poenta! Ogolimo našu realnost

Kad na samom kraju pjesme glavni vokalist Milan Fras svojim prijetećim, robotskim vokalom kaže "Europe is Falling “ istovremeno rukama imitirajući urušavanje, prođu vas trnci od toga koliko je, bez obzira na svoju dramsku prenaglašenost, politička poruka koju Laibach šalje točna

“Bosnia” je ne samo pjesma koja otvara prvi album Nejsovaca, već ozbiljan prikaz stanja u bh. društvu u kojem opise tmurne svakodnevnice kao iz inata smjenjuju dijelovi nabijeni energičnim optimizmom i patriotizmom. Pjesma, ipak, završava mračno, stihovima: “Fabrike, fabrike imaju tu moć, da ostaju u stečaju što nikad neće proć’…”. A, u spotu, žena koja  predstavlja samu Bosnu završava nad (vlastitim) grobom…

Manga je Japanski stil crtanja stripova i animiranih filmova, a obuhvata još dve kategorije: Anime (naziv za animirane filmove ovog stila) i Hentai ili Eči (naziv za erotske (ili ako hoćete pornografske) stripove i animirane filmove). Iako se sam stil vremenom menjao, a svaki crtač stilu dodavao svoju karakterističnu osobinu, sam manga crtež se da lako prepoznati po nekim opštim karakteristikama. To su na primer velike, okrugle oči sa krupnim zenicama (mada se pri nekim standardnim izrazima lica u manga crtežu oči praktično i ne ctraju već se ostavlja samo gornji luk sa ili bez zenica koje su tada crne tačke), usta izvedena iz jedne kratke crte i jedva primetna linija nosa. Izdvaja ih i izbor boja i dimenzija predmeta, naročito oružja i oklopa, koji su često predimenzionirani.

Bilo je to vreme teške depresije i teških razgovara o budućnosti; ono što sam otkucao, nosio sam sa sobom i pokazivao ljudima, sve verujući da ću naići na savet ili podršku. Uglavnom, nije bilo ni saveta ni podrške. Svima se priča o jugo-estradi činila iracionalnom u času kad je Slobodan Milošević postao motor ratnih obrtaja na prostorima danas mrtve SFRJ. Tokom Osme sednice i sam sam imao dilema; koga zabole priča o Đorđu Marjanoviću kad već sutra može da počne neki rat?

Negdje u zadnjoj trećini sedmog albuma The Jesus and Mary Chain pojavljuje se krucijalni stih koji objašnjava njihovu kompletnu povijest “I hate my brother and he hates me/ That’s the way it’s supposed to be”, opali Jim Reid dajući jasnu naznaku da su The Jesus and Mary Chain napokon prihvatili kaotičnu prirodu svoga djelovanja

Tek što su se razišli dimovi prvomajskog uranka, u beogradskom tabloidu „Blic“ osvanuo je komentar simptomatičnog naslova „Olja na roštilju“ u kome je novopečena kolumnistkinja, široj javnosti poznatija kao neostvarena glumica i voditeljka nekadašnjeg "Utiska nedelje" - Olja Bećković iznela niz nebuloznih tvrdnji koje vređaju inteligenciju svakom zdravorazumskom mislećem stvoru u ovom delu sveta. U ciničnim pokušajima da dokaže kako je ukidanje njene, davno istrošene, autorske emisije, koja se u poslednjim godinama postojanja svela na ogoljeno podupiranje kulta ličnosti Borisa Tadića i Dragana Đilasa, zapravo zločin protiv slobode medija i dokaz teze o vladavini medijskog mraka u Srbiji, Bećković juniorka se zapitala „kako je moguće da vlast i njihovi simpatizeri ne odustaju od priče da je u Srbiji vladao medijski mrak sve do njihovog dolaska, a naročito u periodu od 2008-2012“?

Dragi, možda ljutiti čitatelju, nema razloga za brigu, ovo nije spoiler, jer nema teorije da možeš zamisliti što će se sve dogoditi za vrijeme trajanja ovog filma! Dakle, „Elle“ počinje in medias res, brutalnim silovanjem od strane maskiranog provalnika glavne protagonistice filma Michèle Leblanc, dobrostojeće šefice firme za proizvodnju videoigara (sjajna ideja bila je staviti dio radnje u toliko bizaran, i laiku nepoznat, a opet aktualan setting). I baš kad bi se očekivao kakav početak policijske procedure, naša junakinja hladno, gotovo robotski, kao da se ništa nije dogodilo, nastavlja s vlastitim životom

Nigerijska filmska industrija je postala drugi po veličini poslodavac u zemlji i pokazuje ogroman potencijal kao izvozni proizvod u ostatatak sveta. Nigerijskoj vladi, koja je svesna potrebe za promenom, ovo je od posebnog značaja budući da se 90% prihoda od izvoza bazira na izvozu nafte

U Čumićevom sokačetu, u samom centru grada, u galeriji Nešović Fine Arts otvorena je izložba rock fotografije Aleksandra Zeca, koja je deo programa Record Store Day i Belgrade Photo Month. Zecove fotografije živo svedoče o atmosferi, emocijama i energiji koja je sastavni deo koncerata, a krupni kadrovi otkrivaju zanimljive detalje izraza muzičara u interakciji sa publikom. U okviru događaja Record store day koji okuplja ljubitelje vinila, u prodavnici Mascom Store, u prodaji su bile EKV grafike Vuka Vidora rađene u ograničenom tiražu od 50 komada u seriji, na grafičkom papiru sa vodenim žigom i visokokvalitetnoj štampi. Istovremeno, predstavljena je i serija skulptura Milorada Stajčića “Space Samurai” koja je inspirisana Davidom Bowiem. Sve je to, naravno, kamerom zabeležila Marija Đoković.

Nadija, dvadesetogodišnja frizerka iz Sarajeva, upoznaje Njegoša, člana auto mafije sa Pala, prilikom posete svojoj tetki Spasi. Ovaj kratak susret navodi Nadiju na razmišljanje o porodičnoj situaciji te ona poželi da promeni svoj život. Dodatna otežavajuća okolnost je ta što je Nadijin otac policajac, razveden od njene majke koja živi u Nemačkoj. Nadija i Njegoš, sa različitih etničkih strana u Bosni, pokušavaju da se izbore za svoju ljubav, ali čini se da je sve protiv njih

Desperate Journalist uspješno su svladali i test drugog albuma. Niti su ponovili formulu s hvaljenog prvijenca, niti su se izgubili u pokušajima da se od nje odmaknu. Nisu ni iritantni brisači nostalgične prašine s nečije tuđe mladosti

Crate diggeri, vinilni arheolozi, kopači ploča – profesija je proizašla iz nedavne revitalizacije vinilne kulture sublimirajući ono najbolje iz nje. Ovi sakupljači ploča, o kojima već pišu i doktorate, pretražuju i filtriraju vinilna izdanja u potrazi za nepoznatim, zaboravljenim i izgubljenim, a vrijednim komadima lokalne glazbene prošlosti. Svojim kompilacijama i miksevima diggeri pritom iz temelja mijenjaju postojeće žanrovske kanone. David Blažević aka dr. Smeđi Šećer pravi je crate digger koji se u posljednjih par godina prometnuo u jednog od najboljih istraživača ex-yu funka

Lik i delo Josipa Broza Tita ostaju da žive među narodima raspale Jugoslavije kao primer da je na ovim prostorima moglo i drugačije da se živi i radi, te da nacionalističko ludilo u koje smo dobrovoljno potonuli pre tri decenije nije jedina moguća stvarnost. Uprkos svim osporavanjima, Tito svakim danom postaje sve življi, a bogato nasleđe njegove epohe tek treba da bude proučeno. Mnogi su govorili o Titu, a mi donosimo mali izbor najzanimljivijih izjava