Entertainment

Oggu 01 S

Moja privatna DJ povijest: Sjećanje na decenije druženja s gramofonom

Ogulin u disco ritmu vremeplova

Sa „povlaštenog položaja“ DJ kabine, godinama sam promatrao kako su se rađale simpatije, rađale ljubavi, kako su trajale ili nestajale, tko je koga istinski volio ili varao, tko će koga pozvati na ples. Znao sam kome je koja pjesma omiljena. Svi smo o svima znali sve. Čudno neko vrijeme. Gotovo nestvarno. Mnoge od tih veza održale su se i do današnjih dana i nekadašnji momci i cure, sada već djedovi i bake, imaju poneku izbljedjelu lijepu uspomena iz doba svojih, u discu rođenih, prvih ljubavi. I svoje priče po sistemu - „stara dobra vremena“. Kafića još nije bilo. Oni su došli kasnije, a u „Kapelu“ ili „Tri palme“ nisi mogal ni prismrdit. Sve što su mladi onda imali, bio je disco. Ovo je priča o njemu, o jednom sada već dalekom vremenu, uz nešto malo sličica
Let There Be Light

Film „Let There Be Light“ Marka Škopa

Kako se rađa ksenofobija

Prilaz reditelja Marka Škopa kompleksnoj temi buđenja ksenofobije je otreznjujuće blizak onome što poznajemo iz stvarnog života. On je analitično obzervativan, dubinski i bez direktno izgovorene kritike i takođe ukazuje na tužnu činjenicu da smo taoci svoje direktne sredine
Erotti 01 S

Koliko moralne strasti procijeđeno kroz čistunski stisnuta usta

Tko se boji kurve još?

Kurva. Kako zahvalna riječ. Ona liječi naše vlastite propuštene svjetlosne trenutke. Umiruje našu vlastitu očajničku, vrišteću, ali brižljivo sakrivenu, nepomirenost sa titulom koju smo si sami nakačili. Onom koja se sviđa svijetu. Onom: "Ja sam poštena žena, majka, radnica, svetica"
Koko-di Koko-da S

Ekskluzivno sa filmskog festivala u Karlovim Varima: "Koko-di Koko-da"(2019)

Disfunkcionalan par u nadrealnom košmaru

Nekim gledaocima sadizam koji Nyholm demonstrira prema svojim likovima može biti problematičan, ali recimo da se tu radi o cepidlačenju i nepotrebnoj moralizaciji jer sam dizajn negativaca takav da nema i ne može imati dodirnih tačaka sa realnim svetom. Dizajn filma inače, što vizuelni, što zvučni, tako je izbalansiran između realističnog i surealnog da se čini kako se Koko-di Koko-da vrlo vešto prebacuje iz jednog "sveta" u drugi
pirot

“Lido” usred Pirota

Bar, kafeterija, kafić ili – ćumez

“Lido” nikada nije bio mesto na kome se skupljao krem piroćanske omladine. Od njega su zazirali vaspitani momci i fine devojke, jer dešavalo se da se prijatne letnje noći pretvore u brutalnu tuču. Retko su navraćali oni rođeni u centru, jer njima je to bila daleka periferija. Pojavljivali bi se tek ponekad, kada je dosada u gradu uzimala danak, pa su osećali potrebu da ubrizgaju malo nesvakidašnjeg uzbuđenja
Tunel Učka

Iz omladinske bilježnice osamdesetih

Marš prema Učki

Bili smo odmorni, mladi, ne osobito intelektualno inspirativni, još manje kreditno sposobni, što je bilo karakteristično za cijelo onodobno društvo, pa smo putem do tamo i pjevali. Ne borbene, ne! Repertoar je bio od Električnog orgazma do Deep Purple i Dugmeta, od Čorbe do Parafa, a učitelji se nisu uopće protivili našim protusocijalističkim porukama
Srđan Sacher

Novi bend Srđana Sachera

Biser, ambra, jantar

Bend se predstavlja singlom “Mene nisi nikad volila”, uz koji najavljuju i skorašnji izlazak albuma, intrigantnog naslova “Biser, ambra, jantar” na kojem će se naći 14 pjesama
The Lodge 3

Ekskluzivno sa filmskog festivala u Karlovim Varima

"The Lodge", horor koji će postati klasik

Prva stvar koju Franz i Fiala ruše je zabluda da su deca po definiciji nevina i nesposobna za mržnju ili hladni prezir jer već njihovi nehajni nestašluci mogu da budu surovi. Nije to novo u žanru, jezivo dete kao antipod magičnom je provereni horor-standard i mnogi horori kapitaliziraju na toj inverziji. Međutim, autorski dvojac ovde u kreativnom smislu odlazi nekoliko koraka dalje i izvan uvreženih klišea
Yesterday2 S

Film "Yesterday" (2019)

Svijet bez Beatlesa i cigareta

Posljednjih godina snimljen je cijeli niz muzičkih filmova koji eksploatiraju opuse pop-evergreena, od “Mamma Mie” do “Bohemian Rhapsody”. U tim je filmovima izlika za nizanje pjesama ili biografija muzičara, ili se, pak, naracija izvodi iz tekstova songova. Stari scenaristički lisac Curtis domislio se nečega nemjerljivo boljeg
Dlvil 01 S

Tačno u pet

Tetka Satana u posjeti

Neko bi možda pomislio da se iza tetkinog imena krije neka vrlo zanimljiva priča, ali nije tako. Baka je jednostavno mislila da to može da bude sasvim normalno žensko ime. Hana. Lana. Ana. Stana. Satana. Njoj je to bilo sasvim logično. Pored toga, to ime ima neku snagu, neku prodornost, kao „satara“, s tim da je to omekšano ovim posljednjim slogom, koji sadrži „n“ umjesto „r“ – kao nešto što vas udari svom snagom, a onda umjesto da vas dokrajči, nježno vas uljuljka i objasni vam da je sve u redu
Zagorje

Zagorska nostalgija

Crtice iz mog djetinjstva

A moje je djetinjstvo, dopustit ću si pravo na subjektivan dojam, po mnogočemu jedna takova priča dostojna romana. Kad se samo sjetim svih tih zbivanja u "orahovoj ljusci", tih sjajnih starih ljudi kojih više nema i iskustava koja su me obogatila za cijeli život… Sve ono bitno o životu, moralnim i etičkim načelima, ljubavi, dobru i zlu iskusio sam u toj fazi, ono što je slijedilo tek je nadgradnja, cizeliranje ili ponavljanje gradiva u raznim varijacijama
Joonn 06 S

Retro: Džoni Štulić, interview za “Polet” 1981. godine

Iskren sam do boli

Pjesme poput “Poljubi me u dupe” nisam stavljao na prvi album, jer sam znao da sam preslab da bi mogle ići, nisam imao živaca, niti sam želio da me netko blokira. Htio sam ipak uhvatiti neke pozicije, da bih mogao snimiti te stvari. Ne znam, glupo je ići u borbu ako nisi spreman. A to nisu kompromisi. Ja sviram ono što sam htio. Ne dozvoljavam, i nikada nisam dozvoljavao da mi se itko u to petlja
đurđa bjedov

Heroina drugačijeg detinjstva: Đurđa Bjedov

Đuke naša, najbolja si!

Na Olimpijadu je otišla kao četvrta u ženskoj štafeti četiri puta sto mešovito, a štafeta je otišla zato da se ispuni kvota sportista i sportistkinja, neophodna da putuje još jedan funkcioner. Za pojedinačno nadmetanje na 100 m prsno prijavila se „kad je već tu“, a za dvostruko dužu deonicu „kad je već olimpijska šampionka“, pa osvojila još jednu medalju, srebrnu
Ekraa 01 S

Ljudi i atmosfera kakvih više nema

Nostalgični crno-bijeli svijet

Zanimljivo da ta moja, uvjetno rečeno, nostalgija, obuhvaća baš vrijeme crno-bijelog tv-doba. S tim u vezi možda nije loše pitanje, ima li onda cb-slika kakve prednosti pred onom u boji? Mnogi će zasigurno reći, ne. Ili baš obratno. Ili možda utoliko koliko su npr. crno-bijeli film i umjetnička fotografija u najmanju ruku ravnopravni a često i superiorni onoj u boji, zato što odražavaju bit stvar i ne proizvode suvišne, opterečujuće i kičaste efekte. To je možda razlog što ponekad osjetim poriv prigušiti bezrazložno napadnu boju što curi s ekrana, što nekako sve rjeđe pregledavam brojne albume nagomilane šarenim (u novije vrijeme, digitalnim) slikama, a pažljivije zagledam one stare, požutjele, crno-bijele...
tornado

Moja privatna povijest: Rock u Ogulinu, šezdesetih godina

VIS Tornado i pojačalo od čitavih pet vati

Ovo je mala priča o jednom davno prohujalom vremenu. Epohi kad smo otkrivali traperice Super rifle s Ponte Rossa, šlape Superge, električne gitare, dugu kosu i neku novu glazbu. Ovo je pričica o malom, beznačajnom glazbenom bendu u Ogulinu, ali po nečemu prvom: Tornado, zaboravio sam kako smo mu dali to ime, bio je prvi VIS (vokalno- instrumentalni sastav) u gradu. Do tada je, kroz niz godina, bilo mnogo raznih sastava, ali svi su uglavnom bili instrumentalisti, bez pjevača