Knjige - Eseji

Aan 01 S

Andrić – pro et contra

U svojim ranim pripovijetkama Andrić će govoriti o tome kao neki vojnik siluje dječake; kako neki padavičar siluje djevojčicu; kako svećenik opći sa djevojkom i ubija je nožem iz sladostrašća; kako u ljubavi razočarani epski junak završava u krevetu sa prostitutkom. I sve bi to zasigurno zaprepastilo srpsku književnu javnost da glavni junaci nisu bili – Mustafa Madžar, padavičar Salčin, Mula Jusuf i Alija Đerzelez. Publika ne samo da nije imala identitetskog osnova da se prepozna u negativnim junacima, već su se oni lako uklapali u tradicionalnu predstavu o moralnoj izopačenosti Turaka, koju je utemeljila srpska epska poezija, a nadograđivala antiosmanska pisana književnost i historiografija, od Vuka i Njegoša do Stojana Novakovića i dalje. Andrić je, kao i svaki dobar pisac, nesumnjivo svoje junake posmatrao kao ljude, ali je znao da ih javnost neće gledati na taj način, ukoliko budu Srbi ili, šire, hrišćani: izvjesno je da bi beogradska čaršija, koja je skočila da kazni Rastka, žustro reagovala i da je Andrić odlučio prikazati srpske vojnike kako siluju dječake; pravoslavnog svećenika kako opći sa muslimankom i kolje je iz sladostrašća; ili npr. Obilića koji, razočaran u ljubavi, odlazi turskim prostitutkama. Uzalud bi “mladi katolik iz Bosne” objašnjavao da nisu svi srpski vojnici i pravoslavni svećenici takvi, i da nije isti Obilić u narodnoj pjesmi i ekspresionističkoj prozi

Vinsent Van Gog

Ugovor sa bratom

Van Gog je takođe oko, jer svaki slikar je, bar do skora, bio oko. On se i učio da gleda kod impresionista, ali on je nešto posebno. Slikar, kao i svi oni, kolorista kao i oni. „Slikar budućnosti je kolorista kakvog još nije bilo“, piše on bratu, to jest pesnik hvalospevac raskoši i sjaja života, blagobitija koje život pruža, što je sve slikarstvo od pećinskog do danas. A retko ko je voleo život, ženu, sunce, zvezde, tako neobuzdano kao on. Uprkos svemu. „Što sam ružniji, matoriji, stariji (sa trideset pet godina!S.M.), bolestan, siromašan, utoliko više hoću da se osvetim praveći boju svetlom, blistavom“, pisao je. Ima mnogo njegovih slika koje su hosana životu: ona rascvetana grana badema, naslikana upravo pred jedan težak nastup, kao čestitka bratu za novorođenog sina, onaj pejzaž sa dvokolicom, ushićenje da prostor pod nebom postoji, da se zemlja da lako gaziti, i tolike druge. Ali umetnost može i zna da kazuje i nešto drugo

Ceslav 01 S

Krik užasa

Moralni protest protiv uređenja sveta

Ateista treba da prihvati da je svet takav kakav jeste. Ali, u tom slučaju, odakle naš protest, naš krik: „ne!” Eto šta nas izdvaja iz Prirode, presuđuje o našem neverovatnom čudaštvu, čini da smo usamljena vrsta. Ovde, u moralnom protestu protiv uređenja sveta, u pitanju odakle dolazi taj krik užasa, počinje odbrana posebnog mesta čoveka
Herbe 01 S

Odbrana traje i trajat će do kraja

Zašto sam preveo Herbertov “Izvještaj iz opsjednutog grada”

I prije nego sam počeo učiti poljski jezik, još kao nadobudan dječarac u sarajevskoj medresi, čitao sam Herbertovu Poruku Gospodina Cogita kao i ovaj Izvještaj – posvećeno, skoro ritualno. Divio sam se, tada, i ne znajući, i samome Vujičiću. Herbert je zvučao autentično, naški, gospodin Cogito je mogao biti jedan od čaršijskih osobenjaka, poluhafiza, nezaposlenih profesora sociologije, produhovljenih konobara. I mnoga je fasada, skoro pa svaka ulica i sveukupni horizont grada Sarajeva govorili da je Opsada netom prošla. Kasnije ću mukom naučiti da je svako ko prevede makar i pet bilo kakvih rečenica svjestan da je nemoguće prenijeti sve iz jednog jezika u drugi: ritam, broj riječi, odnos, ton
Mlada Bosna

Na putu prema estetskom i životnom krahu

Mladobosanci, apokrif narodnog genija

Estetsko prevrednovanje kod avangardista vremenom prelazi u moralnu, socijalnu, političku preobrazbu, rijetki su avangardni pjesnici na našem jeziku, ali i šire, ostali tek na zavitlavanju i žongliranju riječima. Tako se i kod mladobosanaca usmjerenost prema oslobođenju i novim formama života, koju osjećaju u mrtvim i uspavanim provincijalnim sredinama, u čvrstom austrougarskom birokratskom sistemu tih godina u BiH, u vrijeme iza Balkanskih ratova, preregistrira u svijetlu vjeru u preporod i oslobođenje na pobjedničkoj slavi srpskog oružja
Srebrenica

Kratka historija zločina od Trećeg Rajha do Velike Srbije

Izlazi čovjek

Od davnina čovjek ubija čovjeka i još od vremena Kaina, kaže tribunal, knjige govore o tome zašto čovjek ubija svoga brata; on uvijek ima izgovor, ma koliko bio zločinački i bezbožan. On ubija da otme bratovu imovinu, suprugu, poziciju, tron; on ubija iz ljubomore, osvete, strasti, pohlepe ili kanibalizma. On ubija kao monarh, robovlasnik, luđak ili pljačkaš. Ali je, zaključuje, 20. stoljeću ostavljeno da „proizvede takva nevjerovatna ubistva da su potrebne nove riječi kako bi ih se odredilo“, a pitanje je da li su uopće razumljiva
Futurizam

Političko buncanje i poetski nered

Kratka istorija književne desnice

Poenta je da i u poetici književne ljevice i književne desnice, u žanrovima, kod pjesnika koji su krenuli kao prevratnici, ostaje ponešto od avangardne razmahanosti, što se vidi upravo na tom pomaku od manifesta do pamfleta, prije svega u jezičkom poletu. Otud toliko zapjenjenosti i buncanja i kod jednih i drugih, i u polemikama i u politički angažovanim tekstovima; i to političko buncanje ima veze sa poetskim neredom. Ostaje pitanje da li je književna desnica - izdaja avangardne inspiracije ili samo logična metarmorfoza tog stila, kao ljevica
Sarajevski atentat

Sarajevski atentat: Greške i netačnosti

Kad može Dedijer, zašto ne bi mogao Bogdanović!?

Sasvim je razumljivo da neposredno nakon samog događaja pod relativno skromnim komunikacijskim okolnostima (posebno gledano iz naše visokotehnološke perspektive) sve informacije nisu bile tačne. Međutim, teško je razumjeti da se prekrštavanje ljudi i preimenovanje toponima događa i danas, kad su nam na raspolaganju čudesne tehnološke mogućnosti, online dostupni digitalizovani arhivi i biblioteke, Google Earth, a hiljade dnevnih listova iz vremena Atentata možemo listati na webu kad to poželimo
Aakri 02 S

Jedini i njegovo vlasništvo

Egoizam ništa ne žrtvuje

Što je, dakle, moje vlasništvo? Ono što je u mojoj moći! Koje vlasništvo pripada Meni? Svako za koje si — uzmem moć. Pravo vlasništva dajem Ja Sebi kad Si ga Ja uzimam, odnosno sebi dajem moć vlasnika, punomoć, opunomoćenje
Amfilohije Radović

Amfilohije Radović, skica za portret

Arhijerej krvi i tla

Naivan kao i svaki paseista, Amfilohije je živeo u uverenju da se vreme može poništiti, da se vekovi civilizacije jednostavno mogu precrtati olovkom, te da je moguć povratak u prošlost i izgradnja neke savremene verzije srednjovekovnog društva. Zato je u studiji “Svetosavsko prosvetno predanje i prosvećenost Dositeja Obradovića” iz 1994. godine tvrdio da “temelj naše budućnosti niti može niti sme biti Dositej, nego Sveti Sava i svetosavsko Predanje”. Koliko su tužne i promašene ove reči, kako odišu potpunim nerazumevanjem sveta i vremena, pogotovo kad se uporede sa onim što je o Dositeju pisao Radomir Konstantinović: "On je Srbija koja je, jednom, imala da pođe na put, da se uputi u Evropu i da u Evropi pronađe sebe, svoju pravu dimenziju i sudbinu"
Tamariska

Religija nije teret, nego povlastica

Ispod tamariske

Bog se raduje s tobom, jer je on u dostojanstvu mora i u blistavilu neba, u mirisnoj cigareti i u medenoj smokvi. Ali to znaju samo njegova deca koja bivaju tronuta kada stupe u more i po njihovoj ugrejanoj koži zapeni se hladovita voda
Draža Mihailović

Retro: Četnička horda u armiji hitlerovske smrti

Izdajnik Draža Mihajlović i njegovi fašistički saučesnici

Odlika je pete kolone da je njeno delovanje, koje se u osnovi svodi uvek samo na najamničku službu okupatoru, vrlo raznoliko, takođe otvoreno, katkada prikriveno, a katkada čak prerušeno u svoju suprotnost, u tobožnju nacionalnu borbu protiv okupatora, i to je svakako najopasniji vid saradnje sa neprijateljem. U tom vidu javlja se petokolonaška akcija Draže Mihajlovića, njegovih komandanata i njegovih četnika. I zato je Dražino izdajstvo od Nedićevog ne samo još podlije i odvratnije, nego i opasnije. Ta naročita, podmukla i kamuflirana “šumska“ forma fašističkog izdajstva dražinovaca prema srpskom narodu, kao da je i njihovim zločinima dala onaj naročiti oblik podmukle i zverske, koljaške svireposti, tako jezovito slične, međutim, svireopsti ustaških zločina, mada su ustaše „legalni“ dželati „zvanični“ predstavnici domaćeg fašističkog izdajstva prema hrvatskom narodu
Semezdin Mehmedinović

Priča „Sedmi oktobar“ iz knjige „Ovo vrijeme sada“

Mene je rat oblikovao

Trajala je predugo opsada Sarajeva. I bilo je strašnije nego što su to preživjeli spremni priznati sebi. Ali je prošlo. Sjećam se svog umornog tijela i potrebe da se sklonim negdje gdje ništa neću raditi, na neko mjesto gdje su zvukovi meki i prigušeni, gdje ću spavati i buditi se, spavati i buditi se. Zbog toga sam odlučio otići onda kad je sve već bilo gotovo
Cvijetic 01 S

Priče iz knjige „Šindlerov lift“ Darka Cvijetića

Zlo oko nas

“Nisam nikakav jugonostalgičar – kaže Darko Cvijetić, autor hvaljene i nagrađivane knjige ’Šindlerov lift’. - Itekako sam svjestan nedostataka bivše nam zemlje. Nemam na šta gledati s gnušanjem ili prijezirom, čovjek je onaj koji mi je donio najveće razočarenje. Nekada sam mislio da su svi ljudi beskrajno dobri. Isti smo, kao lavovi ili vjeverice, borimo se da trajemo, i dobrota je, čini mi se, društveni izmišljaj. Trešnja je drvo. Reći da je dobra ili zla, jest promašaj ukusa i pomanjkanje ljubavi za ovaj svijet, kakav god da je on”