Knjige - Eseji

Crry 01 S

Najveća je žalost za Velikom Srbijom

Poslušanje narodu je književni postupak kojim se pisac odriče od svega ličnog, individualnog, posebnog i osobenog zarad utapanja u kolektiv. Dakle, reč je o jednoj vrsti spisateljskog samoubistva, jer bez ličnog, individualnog, posebnog i osobenog književnosti i nema. Specifičnost književnog dela je u iskošenom uglu iz kog se posmatra realnost, svako istinsko književno delo je čitav novi svet, kakav nikad i nigde nije postojao, napisano jedinstvenim stilom, jer je stil, kako kaže Flober a citira Prust "apsolutni način da se stvari vide". S druge strane, narod ili bilo koji drugi kolektiv nužno živi u vlasti stereotipa, podređen izanđalim klišeima, on ima svoje zajedničke kanone i svoje opšte mesto pod suncem

Klanj1

Dramski pisac zalutao u roman

Postavlja se pitanje da li je uopšte moguće raspravljati o aspektima "realizma" ili "ljudskog iskustva" kada je reč o piscu čija se galerija likova sastoji skoro isključivo od neurotika i ludaka. Osim toga, likovi Dostojevskog imaju još jednu upečatljivu osobinu: kroz celu knjigu, oni se ne razvijaju kao ličnosti. Dobijamo ih gotove i upakovane na početku priče i takvi ostaju do kraja, bez bilo kakve bitnije promene, ma koliko se okolnosti menjale, ma kakve neverovatne stvari im se dešavale.

Retrov1

Nemar savremenog čoveka

Ljudi više nemaju stida

Današnji čovek nema vremena za dokolicu, dobrim delom zato što smo navikli da vreme merimo merom korisnosti, merom produktivnosti. Nekada je rad bio humaniji, a baveći se raznim zanimanjima i zanatima ljudi su često među sobom i razgovarali. Ljudi su nekada bili slobodniji nego današnji čovek, koji nije u stanju da odoli televiziji.
Dtte 01 S

Retro-feljton: Fragmenti iz knjige „Sretno dijete“ (5)

Dan kad su Prljavci prvi put čuli Parafe, a Parafi upoznali Azru

Petnaest godina nakon objavljivanja knjige Igora Mirkovića „Sretno dijete“ (Fraktura, 2004), opet smo u prilici da se podsjetimo na uzbudljivo i slojevito vrijeme s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, na rađanje novog vala, na bendove kao što su Prljavo kazalište, Azra, Pankrti, Film, Haustor, Šarlo akrobata, Električni orgazam ili Idoli, koji su presudno utjecali na novu generaciju u vrijeme idejnog rasapa komunizma. O tome u svom uvodu piše Igor Mirković: „U znak pobune protiv mentaliteta kojemu i sam pripadam, odlučio sam podići mali, osobni spomenik ljudima koji su napisali muziku moje generacije. Naglašavam: krajnje osobni. Ovo nije biografska proza, još manje rock enciklopedija. U sjećanjima koja slijede vrlo je malo objektivnih istina. Ovo je priča o djetinjstvu u malom i dosadnom gradu što se smjestio uz pukotinu željezne zavjese, o čaroliji koja se, igrom slučaja, dogodila u tih nekoliko godina... i poslije više nikada“... Sa dozvolom autora i izdavačke kuće „Fraktura“ u nekoliko nastavaka objavićemo najzanimljivije dijelove ove knjige
Flmm 06 S

Ekskluzivno: Iz knjige „Šezdesete u Hrvatskoj – mit ili stvarnost“

Zlatno doba kinematografije

Monografija „Šezdesete u Hrvatskoj – mit ili stvarnost“, zbirka eseja o književnosti, filmu, muzici, likovnim umjetnostima i kulturi svakodnevice, objavljena je uz istoimenu izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), kojoj je suizdavač Školska knjiga. Sa dozvolom izdavača i autora, u nekoliko nastavaka objavićemo delove iz ove dragocene monografije
Cossmo 04 S

Rečnik paraknjiževnih termina: Knjiga vaseljenskog muzičkog središta, nedokučiva i neizreciva

Galimatijas u strogom centru svemira

Hajde što književnoj kritičarki, profesorki univerziteta koja već decenijama studentima tumači književna dela, ne ide od ruke književna kritika niti interpretacija poezije, to se nekako i može razumeti, navikli su već publiku na očekivanja manja od makovog zrna zaostalog u razvoju. Ali ovoliko nepoznavanje pravoslavne teologije kod jedne ugledne profesorke i doktorke književnosti – to je zaista nedopustivo u današnje vreme sveopšteg procvata duhovnosti, čak i u našem devastiranom obrazovnom sistemu
Slad 01 S

Deli­ri­jum pro­go­nje­no­sti

Kultura slobode

Ovaj vek, kao i svet u kome ćemo živeti, biće manje živopisan i manje nato­pljen dru­štve­nim šare­ni­lom nego što je to bio pro­šli, dva­de­seti vek. Festi­vali, nošnja, obi­čaji, cere­mo­nije, vero­va­nja i ritu­ali koji su u pro­šlo­sti davali ljud­skom rodu fol­klornu i etno­lo­šku raz­no­vr­snost poste­peno nestaju ili se ogra­ni­ča­vaju na manjine, a većina dru­štva ih napu­šta i pri­hvata druge, pode­snije za real­nost našeg vre­mena. Sve zemlje na pla­neti Zemlji doživljavaju ovaj pro­ces, neke brže a neke spo­rije; ali, to nije zbog glo­ba­li­za­cije.
Ajjga 23 S

Osnova svakog obrazovanja

Učiti da se čudiš

Izgleda da zapanjenost ne treba podsticati, sama se javlja pred nepoznatim. A šta je manje poznato od vaseljene, od stvarnosti, za nekoga ko tek počinje?
Koča Popović

Ponosna historija

Koča Popović: Nadrealista koji je oslobodio Zagreb

Objavljujući 1931. godine ‘Nacrt za jednu fenomenologiju iracionalnog”, posvećenu Milanu Dedincu i u kojoj se raspravlja o idejama Crnjanskog, Koča Popović i Marko Ristić, dali su primjer u kojem se nadrealistički izričaj značajno utemeljio u filozofskom kontekstu tadašnje Evrope. Danas to zaboravljeno i marginalizirano štivo dijeli sudbinu njihovih autora, odnosno kapitalnog ali prešućenog i potisnutog povijesnog nasljeđa. Zanimljivo je to i stoga što je upravo Koča Popović, nedralista i pisac, bio zapovjednikom Prve proleterske brigade koja je osmog svibnja oslobodila Zagreb, a što narodna pjesma spominje stihom: “Kočini su proleteri zauzeli Zagreb beli’.
Aazr 03 S

Retro-feljton: Fragmenti iz knjige „Sretno dijete“ (4)

Priča o Štuliću: Kako je Čupko postao Johnny

Petnaest godina nakon objavljivanja knjige Igora Mirkovića „Sretno dijete“ (Fraktura, 2004), opet smo u prilici da se podsjetimo na uzbudljivo i slojevito vrijeme s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, na rađanje novog vala, na bendove kao što su Prljavo kazalište, Azra, Pankrti, Film, Haustor, Šarlo akrobata, Električni orgazam ili Idoli, koji su presudno utjecali na novu generaciju u vrijeme idejnog rasapa komunizma. O tome u svom uvodu piše Igor Mirković: „U znak pobune protiv mentaliteta kojemu i sam pripadam, odlučio sam podići mali, osobni spomenik ljudima koji su napisali muziku moje generacije. Naglašavam: krajnje osobni. Ovo nije biografska proza, još manje rock enciklopedija. U sjećanjima koja slijede vrlo je malo objektivnih istina. Ovo je priča o djetinjstvu u malom i dosadnom gradu što se smjestio uz pukotinu željezne zavjese, o čaroliji koja se, igrom slučaja, dogodila u tih nekoliko godina... i poslije više nikada“... Sa dozvolom autora i izdavačke kuće „Fraktura“ u nekoliko nastavaka objavićemo najzanimljivije dijelove ove knjige
Karadzic5

Rečnik paraknjiževnih termina: Čuvstvo za svoje

Pretvaranje koljača u ikone nacionalne kulture

Hamoviću i Hamovićima uveocima jednostavno su nedostupne sfere duha, oni u njima nemaju šta da traže. Njih plodovi duha samo frustriraju, jer ih bolno podsećaju na sopstvenu nemoć. Iako se na prvi pogled bave književnošću i kulturom, oni su zapravo mrzitelji duha. U tome je čitava njihova tajna. Zato su se okrenuli onome što im je dostupno – pretvaranju koljača u ikone nacionalne kulture. Problem je u tome što ih mi plaćamo da nas prosvećuju, a ne da nam svoju duhovnu bedu prodaju kao brigu za naciju, identitet, srpstvo i slične izmišljotine
Kazn 02 S

Esej o Fjodoru Mihajloviču Dostojevskom (1)

Osrednji pisac, s povremenim bljescima izvanrednog humora

Ipak, nadugačko ću govoriti o jednom broju zaista velikih umetnika – i samo sa tih visina treba donositi sud o Dostojevskom. Suviše sam malo akademski profesor da bih predavao ono što ne volim. Ne mogu da dočekam da raskrinkam Dostojevskog. Svejedno, jasno mi je da će oni, koji nisu mnogo pročitali, možda biti zbunjeni mojim sistemom vrednovanja.
Aailusa 01 S

Artur Kestler: Autobiografija (2)

Obrađujmo ponovo zemlju!

U Hefcebu sam stigao jedne aprilske večeri 1926. godine. Prvi pogled na naselje me je prenerazio. Pre nekoliko dana iskrcao sam se u Haifi i još uvek sam bio pod utiskom veselog orijentalnog šarenila tamošnjih luka i arapskih bazara. Sada sam se obreo u nekakvoj bednoj, oskudnoj oazi smeštenoj u srcu divljine, sačinjenoj od drvenih baraka okruženih nekakvim kržljavim povrtnjacima. Barake nisu bile nimalo nalik na one brvnare iz pionirskog razdoblja Amerike, kakve poznajemo sa ilustracija iz novina - pre su ličile na neke dotrajale straćare u kojima bi, ako već moraju da biraju između njih i rashodovanih železničkih vagona, pristali da žive samo poslednji beskućnici iz Evrope.
Pet Shop Boys

Zvučne refleksije

Savršeni produkt pop glazbe

Može se, onda, i upitati — čemu pop kompozicija, zašto ona uopće služi. Odgovor je dao Paul Morley, znameniti britanski pop novinar New Musical Expressa u svom eseju Ćaskanje o popu. Odgovor je prilično jednostavan, ali i višeznačan: 'Svrha popa je da pruži nešto o čemu ćemo pričati.'