Feljton
Kišna dova
Cijelim se grebeljm odjednom počeo širiti jedva razumljivi huk žena koje su, bilo je očigledno, izgovarale iste riječi u isti trenutak, ali potiho, jedva čujno i meni pomalo nerazumljivo. Ali, kada se stotine tih nerazumljivih glasova stopilo u jedan imao sam dojam da cijeli svijet odzvanja riječima koje sam i ranije čuo, ali ih nisam razumio. Allahu ekber, brujalo je tog dana, glasovima žena koje su se zajednički molile, a svako malo pomilovale bi svoje lice dlanovima ruku nastavljajući odmah zatim izgovarati riječi kojima nisam mogao dokučiti značenja
Sve smrti Ruždije Škrijelja
Ruždija je u ulici bio neka vrsta jedva vidljive prisutnosti, čovjek koji je donosio razočarenje, jer ništa u njegovom držanju nije sugeriralo da se bavi tako neobičnim poslom. Svijet mrtvih bio je njegov svijet, a taj smo svijet mi zamišljali onako kako ga je predstavljao Tiziano Sclavi u Dylan Dogu. Samo je povremena Ruždijina odsutnost u razgovoru i zamišljenost kojoj nismo moogli utvrditi porijeklo dala naslutiti kako se on u svom poslu susreće sa nečim nesvakidašnjim. To nesvakidašnje nije bio svijet živih mrtvaca, nije bio svijet u kojem su se prelamale stvarnosti različitih dimenzija zbilje, to je bio samo svijet od kojeg su svi zazirali, a koji je on obavljao jer mu je to bila dužnost