Feljton

Rneii 01 S

Kišna dova

Cijelim se grebeljm odjednom počeo širiti jedva razumljivi huk žena koje su, bilo je očigledno, izgovarale iste riječi u isti trenutak, ali potiho, jedva čujno i meni pomalo nerazumljivo. Ali, kada se stotine tih nerazumljivih glasova stopilo u jedan imao sam dojam da cijeli svijet odzvanja riječima koje sam i ranije čuo, ali ih nisam razumio. Allahu ekber, brujalo je tog dana, glasovima žena koje su se zajednički molile, a svako malo pomilovale bi svoje lice dlanovima ruku nastavljajući odmah zatim izgovarati riječi kojima nisam mogao dokučiti značenja

Mrtvacnic 01 S

Sve smrti Ruždije Škrijelja

Ruždija je u ulici bio neka vrsta jedva vidljive prisutnosti, čovjek koji je donosio razočarenje, jer ništa u njegovom držanju nije sugeriralo da se bavi tako neobičnim poslom. Svijet mrtvih bio je njegov svijet, a taj smo svijet mi zamišljali onako kako ga je predstavljao Tiziano Sclavi u Dylan Dogu. Samo je povremena Ruždijina odsutnost u razgovoru i zamišljenost kojoj nismo moogli utvrditi porijeklo dala naslutiti kako se on u svom poslu susreće sa nečim nesvakidašnjim. To nesvakidašnje nije bio svijet živih mrtvaca, nije bio svijet u kojem su se prelamale stvarnosti različitih dimenzija zbilje, to je bio samo svijet od kojeg su svi zazirali, a koji je on obavljao jer mu je to bila dužnost

Aasa 02 S

Tako se nekada živjelo u Zenici (9)

Hadžinica iz ulice Omera Maslića (drugi dio)

Esma Čašrimamović, Hanumica, hadžinica iz našeg ulaza, bila je pobožna žena u mjeri u kojoj to obrazovana žena i intelektualka uopšte može biti. Njena religija je bila promišljena i vidljivo duhovna, to je bila pobuna jednog elitizma osuđenog na anonimnost i skrivanje, ali elitizma koji nije uzmicao kada bi se pokušali dovesti u pitanje temelji njegove egzistencije. Prije nego je, malo prije smrti, kosu prekrila mahramom iskazujući konačni i nepogrešivo iritantni protest ateističkom svijetu u kojem je živjela, Esma Čašrimamović se od ostatka svijeta izdvajala samo svojim nadmenim držanjem
Senks 01 S

Tako se nekada živjelo u Zenici (8)

Hadžinica iz Ulice Omera Maslića

Hanumica je u svakom smislu bila vidljiva žena, upečatljive pojave, elokventna i zapravo veoma rječita, samo što njene riječi nisu dolazile kao refrleksija na svakodnevne banalne opažaje nego su bile produkt dubljih razmišljanja i stanja uma koja su, nama djeci, uglavnom, ostajala nejasno daleka, a samim tim često i zabavno smiješna. Stoga smo se, svaki put kada bi nam držala lekcije, uglavnom smijali i to tonu njenih riječi i načinu na koji je pridavala važnost onome o čemu je govorila. Šta je govorila, to mi nismo mogli razumijeti, ili da budem precizniji, nismo željeli razumjeti jer nas su tada interesovale samo naše ulične nepodopštine i ništa više
lopov

Tako se nekada živjelo u Zenici (7)

Arhimedov zakon

Lijep izgled, gospodski maniri i um savršeno skrojen da smišlja najnevjerovatnije pljačke fascinirali su Arhimeda koji je, sad je vrijeme da to kažemo, i sam bio lopov. Vješt, domišljat, hrabar i spretan, lopov strainskog kova, koji je krao samo na mjestima gdje je znao da običnog čovjeka, kako je govorio bez imalo cinizma, od njegovog lopovluka neće zaboljeti glava Arhimed je bio utjelovljenje antijunaka kojima smo se divili napajajući svoju maštu stripovksim fabulama. On je, opet, svoje razbojničko ponašanje, svoj život ogrezao u sitnom kriminalu, doživljavao bez imalo romantike, za njega je to bio jedini način da nešto ima i posjeduje
Milena Dravić

Tako se nekada živjelo u Zenici (6)

Milena Dravić je u Zenici učila voziti biciklo

Priča kaže da je mladi Hasan, glumac amater, crnokos, mišićav, uvijek nasmiješen, pojavom i ponašanjem jak dojam ostavio na slavnu Milenu Dravić, toliko snažan da su dosta slobodnog vremena provodili zajedno. To se njihovo druženje prvo pretvorilo u drugarstvo, nalik onima o kojima smo slušali da su se rađali na radnim akcijama, a onda se preobrazilo u prijateljstvo dvoje mladih ljudi. Snažno prijateljstvo, kako danas sudimo, jer je Milena Dravić dozvolila Hasanu, ili Danetu, ako vam je draže tako, da joj daje lekcije iz vožnje biciklom
Elle 09 S

Tako se nekada živjelo u Zenici (5)

Šarena mahrama majke Zade

I stariji su voljeli slušati njeno pripovijedanje i činili su to sa jednakom pažnjom kao i mi djeca. Ostao mi je u sjećanju prizor u kojem majka Zada sa strogim licem i stavom koji je govorio da je se ne smije prekidati upadicima i pitanjima pripovijeda cijeloj grupi ljudi okupljenih oko stola sa bogatim posluženjem. Njena je priča bila tako zavodljiva da niko, tokom tih nekoliko sati njenog dramaturški savršeno podešenog monologa, nije posegnuo rukom za hranom ili pićem, samo su prsti tih, meni danas potpuno nepoznatih, ljudi gasili dogorjele cigarete u velikim porculanskim pepeljarama da bi samo koji čas kasnije posezale za kutijom vadeći novu
Jail 01 S

Tako se nekada živjelo u Zenici: Zapisnik zeničke UDBA-e (4)

Znate li ko je bio Behdžet Muhamedović?

Bila je topla jesen, izuzetno topla, harala je vrućina kakvu stariji svijet nije pamtio da je bilježena krajem septembra. Pijaca, koja se u vrijeme odvijanja tih nesretnih događaja nalazila na autobuskom okretalištu u centru Zenice, bila je krcata narodom. Sve u radijusu od nekoliko stotina metara zaudaralo je na otpad koji su radnici ribarnice istresali u Kočevu, a među gomilom tezgi sa voćem i porćem natiskivao se narod različitog uzrasta i izgleda. Vrilo je tog dana na pijaci kao u košnici, a od silne vike i graje mnogo je svijeta padalo u stanje blage nervoze
Fears 01 S

Tako se nekada živjelo u Zenici (3)

Usamljeni čovjek iz Zenice: Dva kanarinca Šabana Behadarevića

Kada razmišljam o Šabanu sa današnje vremenske distance uviđam da je bio čovjek lišen svake vrste nježnosti, možda i čovjek koji nije bio sposoban voljeti. Nije bio samoživ na onaj uobičajeni način, jer živio je sam, ograđen i odvojen od svijeta, u garsonjeri čiju unutašnjost niko nije vidio sve do dana kada iz nje nije izneseno njegovo mrtvo tijelo. Njega pažnja drugih ljudi nije interesovala, ljudsko društvo nije tražio, ne sjećam se da je ikada s nekim, u javnosti, pred drugim svijetom, bio intiman
Allu 01 S

Tako se nekada živjelo u Zenici (2)

Istetovirane ruke djeda Asima

Djed Asim se od svojih mahnitanja smirio tek u godini koja je navijestila rat. Tu je godinu, cijelu, presjedio pred televizorom gledajući šta se dešava sa njegovom zemljom. Cijelu je godinu puno telefonirao i pričao mnogo, možda više nego sve prethodne godine života zbirno, a kada je rat počeo opet je bio iznenađen i zaprepašten. Otišao je odmah u štab Teritorijalne odbrane i istog se dana od tamo vratio kući, rekli mu još nema potrebe za djecom i starcima
Zenica

Tako se nekada živjelo u Zenici: Grad koji nestaje (1)

Zeničani, pleme rasuto po cijelom svijetu

Šta je ostalo od mog grada? Pustoš, sablasno prazne ulice, grad siromaha koji nakratko živne ljeti, mnogo Facebook postova na kojima su nasmijani ljudi, ali negdje drugo, daleko od grada u kojem su rođeni. Ostali su naši roditelji, tužni, nesretni i napušteni, ostali su stari ljudi koji još uvijek vjeruju da je sve ono što se prikaže u TV Dnevniku stvarna slika zemlje. Ostale su priče o sretnijim vremenima, o vremenima kada se živjelo s lakoćom, o vremenima kada je, kako i danas vjeruju, bilo moguće sve
Štefan Cvajg

Feljton: O književnosti i piscima (23)

Ponovo oživjeti jučerašnji svijet

Izdavačka kuća Art Rabic iz Sarajeva objavila je 2018. godine knjigu „O književnosti i piscima“ Predraga Fincija. „Ovo je knjiga o književnosti i piscima. Priča o njima. Naslov knjige posudih od onih nekadašnjih, strogih pisaca udžbenika, priručnika i književnih pregleda, od onih ozbiljnih, uvažavanih profesora i marljivih teoretičara koji su sve znali, pa i što je književnost i koji su pisci dobri, a i koji nisu. Ja međutim ne pišem takvu knjigu. Ne pravim učene analize, ne iznosim mudre tvrdnje, ne poduzimam sistematska istraživanja života i djela pisaca. Ne bih to htio. Nego bih samo da redam, svoje nabrajam, pričam i u svom pripovijedanju ideja iznosim kako mislim da jest i što mislim da bi književnost mogla biti“, zapisao je Finci na samom početku ove knjige. A Ranko Risojević o knjizi veli: “Središnji dio knjige posvećen je onim knjigama koje su prošle ispit vremena, selekciju što je izvršena u Fincijevoj čitalačkoj posvećenosti, svodeći ovaj izbor na 123 pisca, kojima je posvetio kratke tekstove, gotovo enciklopedijske natuknice o njima i njihovim djelima. Iako je išao abecednim redom, prema prezimenu pisca, u više navrata stavio je prednost na naziv djela, ali i na neku temu koja mu se učinila bitna za njegov ukupan odnos prema lektiri. Finci je u više navrata odstupio od navođenja samo opštepoznatih imena, tu su i oni koji su manje poznati široj čitalačkoj publici, što ovom izboru daje potpuniji piščev pečat. Pred čitaocem je suva drenovina raspravljanja ili razmišljanja ili domišljanja o književnom djelu”. Narečeno poglavlje prenosimo u obliku feljtona, u nekoliko nastavaka
Aaov 01 S

Feljton: O književnosti i piscima (22)

Umirem kao što sam i živio, iznad svojih mogućnosti

Izdavačka kuća Art Rabic iz Sarajeva objavila je 2018. godine knjigu „O književnosti i piscima“ Predraga Fincija. „Ovo je knjiga o književnosti i piscima. Priča o njima. Naslov knjige posudih od onih nekadašnjih, strogih pisaca udžbenika, priručnika i književnih pregleda, od onih ozbiljnih, uvažavanih profesora i marljivih teoretičara koji su sve znali, pa i što je književnost i koji su pisci dobri, a i koji nisu. Ja međutim ne pišem takvu knjigu. Ne pravim učene analize, ne iznosim mudre tvrdnje, ne poduzimam sistematska istraživanja života i djela pisaca. Ne bih to htio. Nego bih samo da redam, svoje nabrajam, pričam i u svom pripovijedanju ideja iznosim kako mislim da jest i što mislim da bi književnost mogla biti“, zapisao je Finci na samom početku ove knjige. A Ranko Risojević o knjizi veli: “Središnji dio knjige posvećen je onim knjigama koje su prošle ispit vremena, selekciju što je izvršena u Fincijevoj čitalačkoj posvećenosti, svodeći ovaj izbor na 123 pisca, kojima je posvetio kratke tekstove, gotovo enciklopedijske natuknice o njima i njihovim djelima. Iako je išao abecednim redom, prema prezimenu pisca, u više navrata stavio je prednost na naziv djela, ali i na neku temu koja mu se učinila bitna za njegov ukupan odnos prema lektiri. Finci je u više navrata odstupio od navođenja samo opštepoznatih imena, tu su i oni koji su manje poznati široj čitalačkoj publici, što ovom izboru daje potpuniji piščev pečat. Pred čitaocem je suva drenovina raspravljanja ili razmišljanja ili domišljanja o književnom djelu”. Narečeno poglavlje prenosimo u obliku feljtona, u nekoliko nastavaka
Aatols 02 S

Feljton: O književnosti i piscima (21)

Privid svih dobara ovoga svijeta

Izdavačka kuća Art Rabic iz Sarajeva objavila je 2018. godine knjigu „O književnosti i piscima“ Predraga Fincija. „Ovo je knjiga o književnosti i piscima. Priča o njima. Naslov knjige posudih od onih nekadašnjih, strogih pisaca udžbenika, priručnika i književnih pregleda, od onih ozbiljnih, uvažavanih profesora i marljivih teoretičara koji su sve znali, pa i što je književnost i koji su pisci dobri, a i koji nisu. Ja međutim ne pišem takvu knjigu. Ne pravim učene analize, ne iznosim mudre tvrdnje, ne poduzimam sistematska istraživanja života i djela pisaca. Ne bih to htio. Nego bih samo da redam, svoje nabrajam, pričam i u svom pripovijedanju ideja iznosim kako mislim da jest i što mislim da bi književnost mogla biti“, zapisao je Finci na samom početku ove knjige. A Ranko Risojević o knjizi veli: “Središnji dio knjige posvećen je onim knjigama koje su prošle ispit vremena, selekciju što je izvršena u Fincijevoj čitalačkoj posvećenosti, svodeći ovaj izbor na 123 pisca, kojima je posvetio kratke tekstove, gotovo enciklopedijske natuknice o njima i njihovim djelima. Iako je išao abecednim redom, prema prezimenu pisca, u više navrata stavio je prednost na naziv djela, ali i na neku temu koja mu se učinila bitna za njegov ukupan odnos prema lektiri. Finci je u više navrata odstupio od navođenja samo opštepoznatih imena, tu su i oni koji su manje poznati široj čitalačkoj publici, što ovom izboru daje potpuniji piščev pečat. Pred čitaocem je suva drenovina raspravljanja ili razmišljanja ili domišljanja o književnom djelu”. Narečeno poglavlje prenosimo u obliku feljtona, u nekoliko nastavaka