Feljton

Splii 04 S

Pjesme među krošnjama pinija i mirisima ružmarina

„Split, grad jubavi i žala, sunca i picigina,  maestrala i misečine, grad fanfara i trumbeta, grad koji je znao reći ča je pusta Londra kontra Splitu grada - nije slučajno stvorio festival dug pet godina... A festival priča o kućama pored mora i nekim zaboravljenim datumima jula, o ženama crnih marama i čela punog tuge, o moru u čijim su dubinama koralji i naše nade…ili o lipim splitskim maškarama o vragoljastim Maricama, i fjaki i marendi i rivi i…“, pisao je 1965. godine kompozitor Pero Gotovac o malom, petogodišnjem jubileju festivala Melodije Jadrana

Iro 02 S

Stjepan Mihaljinec: Pamtiće me po pjesmi "Proplakat će zora"

Maestro je podigao palicu i... Čovek iz senke, kompozitor, aranžer, dirigent, ili pijanista - mnogima je pomogao. Živeli su i pevali jedan srećan život. Stjepan Mihaljinec rado ga se seća. Sa Ivom Robićem, mirnim čovekom, nastupao je kod Tita. Žao mu je Vice Vukova, eksplozivnog čoveka. Arsen Dedić od svake pesme pravi umetničko delo. Našao je sebe. Gabi Novak uvek je bila savršeno vođena i savršena. Uopšte. Mišo Kovač proslavio je Stjepana Mihaljinca, zoru, plakanje i sebe. Ostali su bili sjajni. Stjepan Mihaljinec radovao se svakom njihovom uspehu (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Stjepanu Mihaljinecu. Intervju sa Stjepanom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine. Stjepan Mihaljinec umro je u Zagrebu, 13. veljače/ februara 2014.)

Aaspli 01 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (2)

Čuvene Bačvice, novi festivalski dom

S bazena Jadrana Festival se 1963. seli na Bačvice. Melodije Jadrana su se potpuno afirmirale i  koncepcijski su dobro postavljene. Uz Zagreb i Opatiju ipak je bio potreban i Split, koji će osim klasičnog šlagera njegovati primorsku, mediteransku glazbu. Melodije Jadrana Split  svoje treće izdanje sele u ljetno kino Bačvice. Opet blizu mora, u jednom fantastičnom dalmatinskom ambijentu
Mihha 01 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (39)

Stjepan Mihaljinec: Nezamenljiva siva eminencija

Maestro je podigao palicu i... Čovek iz senke, kompozitor, aranžer, dirigent, ili pijanista - mnogima je pomogao. Živeli su i pevali jedan srećan život. Stjepan Mihaljinec rado ga se seća. Sa Ivom Robićem, mirnim čovekom, nastupao je kod Tita. Žao mu je Vice Vukova, eksplozivnog čoveka. Arsen Dedić od svake pesme pravi umetničko delo. Našao je sebe. Gabi Novak uvek je bila savršeno vođena i savršena. Uopšte. Mišo Kovač proslavio je Stjepana Mihaljinca, zoru, plakanje i sebe. Ostali su bili sjajni. Stjepan Mihaljinec radovao se svakom njihovom uspehu (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Stjepanu Mihaljinecu. Intervju sa Stjepanom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine. Stjepan Mihaljinec umro je u Zagrebu, 13. veljače/ februara 2014.)
Aasara 07 S

Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (9)

Večna opomena

Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka
Spltt 14 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (1)

Splitska glazbena bajka: Za sve je kriv dišpet

Zagreb kao najstariji domaći festival imao je Fedora Kopsu, Opatija Josipa Stojanovića, a Split Anđelka Đekija Srbljenovića koji je utemeljio festival Melodije Jadrana. Idealna prilika za početak bila je manifestacija More-Revija-Split koja je okupila brojne ljubitelje mode i pjesme. Najpoznatiji kreatori modnoga Splita Ivica Raunig i Marica Krivić predstavili su vrhunske kreacije za jesen-zimu 1960, a splitski glazbenici prvu reviju pjesme nakon koje će već za nekoliko godina splitska scena postati najjačom u državi
Cca 01 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (38)

Anica Zubović: Za Jugoslaviju su govorili da je svetsko čudo

Zagrebčanka Anita Godina imala je toliko snažan glas da su stavljali krpu preko mikrofona. Pevala je američki evergrin dok joj nisu rekli da je stvorena za ozbiljnu muziku. Nije ih shvatila ozbiljno. Beograđanka Anica Zubović proslavila se pesmom „Crvene podvezice". Nisu joj zavideli. Bila je deo jugoslovenske muzičke invazije na Sovjetski Savez. Odbila je da peva ustašama u Kanadi. Verovala je u drugarstvo i prijateljstvo. Pevala je na Brionima, u Karađorđevu, u Užičkoj... bila je „Rožica". Anica Zubović verovala je da će šezdesete trajati večno. Da je smešno imati kuću u Rovinju ili Opatiji. Jugoslovenski kapitalizam bio joj je besmislen. Kriza je bila nezamisliva. Sada, kad više nije „Rožica", plaši se da uključi radio. U Zagrebu ili Beogradu, svejedno (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Anici Zubović. Intervju sa Anicom Zubović za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine. Anica Zubović danas živi u Zagrebu)
Smilos 04 S

Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (8)

Intervju s Miloševićem: Neupokojena divlja zvijer

Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka
Cca 02 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (37)

Anica Zubović : Rožica bez trnja

Zagrebčanka Anita Godina imala je toliko snažan glas da su stavljali krpu preko mikrofona. Pevala je američki evergrin dok joj nisu rekli da je stvorena za ozbiljnu muziku. Nije ih shvatila ozbiljno. Beograđanka Anica Zubović proslavila se pesmom „Crvene podvezice". Nisu joj zavideli. Bila je deo jugoslovenske muzičke invazije na Sovjetski Savez. Odbila je da peva ustašama u Kanadi. Verovala je u drugarstvo i prijateljstvo. Pevala je na Brionima, u Karađorđevu, u Užičkoj... bila je „Rožica". Anica Zubović verovala je da će šezdesete trajati večno. Da je smešno imati kuću u Rovinju ili Opatiji. Jugoslovenski kapitalizam bio joj je besmislen. Kriza je bila nezamisliva. Sada, kad više nije „Rožica", plaši se da uključi radio. U Zagrebu ili Beogradu, svejedno (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Anici Zubović. Intervju sa Anicom Zubović za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine. Anica Zubović danas živi u Zagrebu)
Sarajevo

Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (7)

U opsednutom Sarajevu

Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka
Ptrc 01 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (36)

Tihomir Petrović : Džez-džentlmen

Da je bio Italijan, imao bi milione obožavalaca. Ovako, kaže da je primer za Riplija: nijedan hit. Pevao je samo „evergrin", džez i teške, nekomercijalne stvari. Zbog glasa - imao je dobar glas. Tihomir Petrović zvani Tića ostao je idealista u muzici koja je brzo prihvatila zakone velikog biznisa. Strogo definisani pevač sve više je bio retka ptica. Izbegavao je sumnjive turneje, potrošačku muzičku psihologiju i rđav muzički ukus (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Tihomiru Petroviću. Intervju sa Petrovićem za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine. Tihomir Petrović “Tića” umro je u Beogradu 3. decembra 2004. godine)
Acag 03 S

Iz Lukovićeve arhive: Knjiga „Ćorava kutija“ u nastavcima (8)

Srpska linija: Karlobag – Edinburg – Maroko - Virovitica

Septembra 1993. objavljena je knjiga „Ćorava kutija“, zbirka Lukovićevih kolumni iz nedeljnika „Vreme“, u izdanju „Vremena knjige“. Nakon 25 godina od pojavljivanja ove knjige, mnogo toga je danas ostalo isto: jezik mržnje, političko ponašanje, propaganda, obračuni i kampanje, mentalni narativ, opsednutost teritorijama a ne ljudima, rusofilstvo i busanje u nacionalna prsa. Budući da se knjiga pojavila usred rata, mnogi van Srbije nikad nisu ni čuli za nju; u našem XXZ magazinu ćemo je lagano feljtonizovati, uz podsećanje na glavne junake/ludake od kojih smo mnoge, nažalost, zaboravili...
Karadzic3

Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (6)

Poludeli Karadžić

Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka
Arz 01 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (35)

Nikica Kalogjera: Doktor za hitove

Doktor Gevara postao je gerilac, doktor Aljende državnik nekad socijalističkog Čilea, a doktor Kalogjera posvetio se muzici. Legenda o prvoj dvojici tvrdi da nije došlo do pokajanja što su bele mantile zamenili vojničkim uniformama. Postali su besmrtni, uprkos medicinskim demantima. Legenda o doktoru Kalogjeri tek treba da utvrdi šta je za domaću zabavnu muziku značio njegov impresivni kompozitorski i aranžerski opus. Činjenice kojima raspolažemo govore da je reč o vrhunski obrazovanom i vrhunski vrednom čoveku. Nekoliko njegovih pesama („Nono", „Ćibu ćiba") postale su interkontinentalni hitovi. U haos radio-produkcije pedesetih godina uveo je profesionalizam. Otkrio je nekoliko vrhunskih pevača. Između ovih činjenica nalaze se sećanja doktora Kalogjere. Beležimo poznanstvo sa Titom, vožnju sa Đilasom, uspomene na divna, stara vremena kad smo bili korak pred komunizmom. Sad smo u znaku Raka (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Nikici Kalogjeri.  Intervju sa Nikicom Kalogjerom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1986. godine. Nikica Kalogjera umro je u Zagrebu 27. siječnja/januara 2006. godine)